Dragi čitatelji,
pred Vama je stručno sastavljen dokument vrsnog pravnika, koji na jedan dostojanstven, miran i staložen ali u isto vrijeme pravno moćan način objašnjava poslodavcima u što se upuštaju ako krenu diskriminirati svoje radnike temeljem COVID potvrda.
Cijeli dokument u word-u možete iskoristiti i prilagoditi svojim potrebama OVDJE
Kompletan tekst pisma možete pročitati niže. U prethodnoj smo objavi uradili kratki pravni osvrt na nove mjere
Važna obavijest i zamolba
Poštovani,
1. Obraćam Vam se kao radnik zabrinut za svojeg poslodavca, za svoje kolege (koji bi mogli biti posve nepotrebno (pre)opterećeni), za sve ____________________________(ispunite za sebe konkretno npr. korisnike naših usluga, pacijente, učenike, studente, predškolsku djecu, stranke i sl.) i sve druge koje ovo na bilo koji način pogađa, neovisno o tome kolika je žurnost njihove situacije ili kakve su specifičnosti iste, jer i oni imaju svoja prava. Naravno, zabrinut sam i za svoja radnička prava, jer mi nije u interesu da ista moram štititi i ostvarivati sudskim putem niti mi je u interesu da moj poslodavac snosi sve te pravne rizike i štete. Ionako je već previše šteta povezano s provedbom novih nametnutih mu postupaka, a pokraj svih ostalih šteta koje već trpi za svo vrijeme ovih beskrajnih „još dva tjedna“ pandemije koja nikako da završe.
Odluke Stožera civilne zaštite i testiranje
2. Pročitavši skupinu odluka[1] koje je Stožer civilne zaštite RH[2] donio 28.09.2021. godine i dana 12.11.2021. godine, ostao sam iznenađen i začuđen njihovom protupravnošću i proturječnošću te naknadno ukratko pojašnjavam zašto sam osobno uvjeren da se tzv.„obvezno testiranje“ ni na koji način ne odnosi na mene zdravu osobu bez indikacija za istu pretragu, a uvjeren sam niti na Vas kao mojeg poslodavca. Naime, naša su međusobna prava i obveze iz radnog odnosa precizno uređena važećim ugovorom o radu i cijelim nizom propisa i/ili kolektivnih ugovora i/ili internih radnopravnih pravilnika te zakona. Proturječne i protupravne odluke ni na koji način ne mijenjaju važeće ugovore o radu niti desetljećima izgrađivane radnopravne institute, a k tome izravno te nesrazmjerno financijski i organizacijski opterećuju poslodavce te dovode u pitanje uredno funkcioniranje ______________________________________________________ (ispunite za sebe konkretno npr. sustava obrazovanja, zdravstvenog sustava, sustava socijalne skrbi, predškolskog odgoja i obrazovanja te skrbi o djeci rane i predškolske dobi, sustava znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, sustava vatrogastva, muzejske i mnoge druge važne, ali zapostavljene djelatnosti, i sl.).
Kao samo jedan od brojnih primjera proturječnosti ističem dio (uz dodani ‘bold’ efekt) u kojem se ističe navodna svrha istih odluka:
„I. …radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19 ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2, uvodi obvezno testiranje svih zaposlenika na virus SARS-CoV-2“; odnosno u Odluci od 12.11.2021. ispušten je podvučeni dio (ranim otkrivanjem infekcije virusom SARS-CoV-2) koji bi jedini imao smisla, a kada bi se isti cilj tim (uopće ne spominju niti rangiraju vrste testiranja po pouzdanosti, uz odgovarajuće znanstvene podloge) i takvim (bez ikakvih indikacija, uz odgovarajuće znanstvene podloge za takav zaokret, koji je ustvari protivan temeljnim liječničkim postulatima te protivan znanstveno prihvaćenim indikacijama[3]) načinom testiranja u praksi ostvarivao, pa sada u Odluci u bitnom dijelu stoji:
„I. … ovom Odlukom se radi zaštite pučanstva od zaraze i prijenosa te suzbijanja bolesti COVID-19, za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID-19, uvodi posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2 …“
Ostaje nejasno predstavlja li ova promjena neku vrstu priznanja Stožera da testiranje osoba bez ijedne indikacije nema potrebnu vrijednost prema pravilima dobre laboratorijske prakse budući da je za pravilnu interpretaciju rezultata potrebno u najmanju ruku sagledati i kliničku sliku te epidemiološke podatke za konkretnu osobu. Izvjesno je da je takvo testiranje protivno uputama Svjetske zdravstvene organizacije, a na koju se toliko puta ranije pozivalo.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je još 13. 1.2021.[4] godine jasno upozorila na nedostatke i ograničenja testiranja IVD tehnologijom koja do danas u praksi iz nepoznatog razloga nije unaprijeđena i zamijenjena testovima koji bi mogli samostalno odrediti „infekciju“ točno određenim virusom!?
U prethodnoj objavi SZO-a između ostalog je naznačeno (slobodan prijevod):
„SZO podsjeća IVD (eng. In Vitro Diagnostic Medical Device) korisnike da rasprostranjenost mijenja prediktivnu vrijednost rezultata testa; kako se rasprostranjenost smanjuje, rizik od lažno pozitivnih rezultata se povećava. To znači da se vjerojatnost zaraženosti svakoga sa SARS-CoV-2 pozitivnim rezultatom smanjuje sa smanjenjem rasprostranjenosti virusa neovisno o tvrdnji da je test specifičan.
Većina PCR setova indicirani su kao pomoć u dijagnostici, stoga pružatelji zdravstvene usluge moraju uzeti u obzir bilo koji rezultat u kombinaciji s vremenom uzimanja uzorka, vrstom uzorka, specifičnosti testa, kliničkim promatranjem, poviješću bolesti, potvrđenim statusom bilo kojeg kontakta i epidemiološkim informacijama.“
U stručnoj javnosti nije sporno da je PCR metoda dizajnirana radi detekcije prisustva specifičnog genetičkog materijala, u ovom slučaju materijala SARS-CoV-2, isto kao što nije sporno da ista ne može razlučiti ništa glede eventualne infekcije, odnosno jesu li to samo fragmenti zaostali nakon raspada virusa ili se virus u stanju replicirati i nastaviti inficirati ćelije, a poznate su i situacije da je uslijed nekog drugog djelomično sličnog virusa nalaz očitan kao pozitivan, a problem kontaminacije uzorka ili nepravilnog rukovanja i/ili obavljanja ovog složenog postupka da niti ne spominjemo.[5] Za neke od najosnovnijih informacija o ovoj metodi upućuje se na kratki video prepun važnih pitanja: https://dokumentarac.hr/covid-19/video-prava-svrha-pcr-testa-i-nacin-njegove-zlouporabe-objasnjeno-za-143-sekunde/ .
Prof.dr.sc. Dragan Primorac je još u listopadu 2020. godine u intervjuu Večernjem listu „Svi pozitivni nisu i infektivni, golema je razlika među pozitivnim nalazima“ [6] dao javnosti brojna pojašnjenja ove metode. Cijenjeni profesor je između ostalog u dobroj vjeri izjavio i sljedeće:
„Dobro je i što su ključne institucije u Hrvatskoj koje se bave PCR detekcijom SARS-CoV-2 poput Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar” krenule putem o kojem govorim te počele uz nalaz RT-PCR dostavljati i broj ciklusa detekcije.“
Nije profesorova krivica, ali na žalost tek je godinu dana kasnije, a nakon što su i zdravstveni radnici počeli predavati svoju obavijest poslodavcima, primijećena ova važna promjena te su se u pojedinim izdanim nalazima napokon počeli naznačavati Ct brojevi[7]!?
Nije pak poznato jesu li svi koji provode ova testiranja uskladili svoju praksu u ovom iznimno važnom segmentu. Koliko je važan ovaj broj ciklusa amplifikacije/detekcije (Ct broj) poznato je i CDC-u koji je u svibnju 2021., a tek nakon što je sve više potpuno cijepljenih Amerikanaca bilo pozitivno na testu, izdao preporuke da se Ct broj smanji na do najviše 28 (smanjenjem Ct broja nesporno se osjetno smanjuje broj „pozitivnih“)!?[8] Također, nije sporno da je cijelo ovo vrijeme u pitanju golemi biznis s brojnim nelogičnostima.[9] Ukoliko je uistinu svrha testiranja zaštititi „najranjivije“, onda je proturječno drugačije tretirati (diskriminirati) cijepljene i necijepljene koji prema potvrdi dr. Faucija iz srpnja 2021. imaju jednako virusno opterećenje tj. jednako su zarazni kada se razbole[10]!?
Još je veći stupanj diskriminacije sve većeg broja građana koji su preboljeli Covid-19, a sada im se birokratskim putem, bez ijednog znanstvenog dokaza da bi to bilo nužno i razmjerno, nameće ova diskriminatorna mjera, jer ih birokracija usprkos dokazima o snažnom i dugotrajnom prirodnom imunitetu, arbitrarno i potpuno suprotno od znanstvenih spoznaja, tretira kao da im je prirodni imunitet nakon preboljenja istekao prvi dan nakon „umjetno“ određenog roka. Istovremeno, za cijepljene koji također prenose zarazu te što je zabilježeno[11] puno puta u svijetu vrijede drugačija pravila, opet izravno protivno znanstvenim spoznajama[12]!?
Sva ranije navedena ograničenja još su izraženija kod BAT testa – radi se o testu koji detektira sitne fragmente virusnih bjelančevina u obrisku nosa. Osim toga što ima slična ograničenja kao PCR, pouzdanost njegova nalaza još je manja.[13] Stoga se ni taj test ne može smatrati primjerenim i pouzdanim sredstvom za dokazivanje SARS-CoV-2 virusa, odnosno kliconoštva i bolesti.
Dokaz ove diskriminacije i kako se čini pravi razlog ove protupravnosti jest obilaznim putem „snažno potaknuti“ necijepljene da uzmu proizvod za koji nitko ne jamči i za koje eventualne štetne posljedice nitko ne preuzima odgovornost!? Isto se može iščitati iz dijela Odluke u kojem se za neke druge kategorije ljudi propisuju bitno drugačija pravila pa su tako cijepljene osobe protivno ranije navedenim znanstvenim spoznajama stavljene u bitno povoljniji položaj:
“.…testiranje nije obvezno za osobe koje ispunjavaju uvjet cijepljenja ili preboljenja bolesti COVID-19, osim ako imaju znakove respiratorne infekcije, druge simptome ili znakove zarazne bolesti COVID-19.”
Prethodno opisano diskriminiranje necijepljenih osoba je u izravnoj suprotnosti s Rezolucijom 2361 (2021) Vijeća Europe[14] iz siječnja 2021. u sljedećem dijelu:
„7.3.1 osigurati da građani budu informirani da cijepljenje nije obvezno i da nitko ne bude prisiljen politički, socijalno ili drugačije cijepiti se ako to i sam ne želi;
7.3.2 osigurati da nitko ne bude diskriminiran zbog necijepljenja obzirom na moguće zdravstvene rizike ili zato što se ne želi cijepiti.“
Nadalje, UREDBOM (EU) 2021/953 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 14. lipnja 2021. o okviru za izdavanje, provjeru i prihvaćanje interoperabilnih potvrda o cijepljenju, testiranju i preboljenju bolesti COVID-19 (EU digitalna COVID potvrda) radi olakšavanja slobodnog kretanja tijekom pandemije bolesti COVID-19 (dalje: Uredba) koja je stupila na snagu 01.07.2021. godine, prvi puta puta je uveden pojam EU digitalna COVID potvrda. Cilj donošenja ove Uredbe bilo je pojednostavljivanje prekograničnog kretanja, te što manje zadiranje u slobodu kretanja, a temelji se i na načelu nediskriminativnosti koje je ujedno i temeljno načelo prava Europske unije, čiju smo pravnu stečevinu u cijelosti preuzeli, te bismo je trebali i provoditi.
Iz točke 36. Preambule Uredbe između ostalog jasno proizlazi (bold efektom istaknuti su osobito važni dijelovi):
„Potrebno je spriječiti izravnu ili neizravnu diskriminaciju osoba koje nisu cijepljene, na primjer iz medicinskih razloga, jer nisu u ciljnoj skupini za koju je cjepivo protiv bolesti COVID-19 trenutačno dostupno ili dopušteno, kao što su djeca, ili jer još nisu imale priliku cijepiti se ili su pak izabrale da se neće cijepiti. Stoga posjedovanje potvrde o cijepljenju ili posjedovanje potvrde o cijepljenju u kojoj je navedeno cjepivo protiv bolesti COVID-19 ne bi smjelo biti preduvjet za ostvarivanje prava na slobodno kretanje ili za korištenje usluga prekograničnog prijevoza putnika, na primjer zrakoplovom, vlakom, autobusom ili brodom ili bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom. Nadalje, ovu se Uredbu ne može tumačiti kao da se njome uspostavlja pravo ili obveza cijepljenja.“
Lisabonskim ugovorom iz 2009. uvedena je horizontalna klauzula s ciljem integriranja borbe protiv diskriminacije u sve politike i djelovanja EU-a (članak 10. UFEU-a). Sve osobe imaju pravo na sudsku suradnju u slučajevima izravne ili neizravne diskriminacije, posebno u slučajevima u kojima se prema njima postupa drugačije u usporedivim situacijama ili kada se nepovoljniji položaj ne može opravdati zakonitim i proporcionalnim ciljem. Člankom 3. toč.3. UFEU propisano je i da EU između ostalog „suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta“. Odluka Stožera izravno je suprotna i načelu nediskriminacije te izravno potiče društvenu isključenost, diskriminaciju, a posredno ugrožava i zaštitu prava djeteta, jer dovodi u pitanje funkcioniranje javnih usluga i onih djelatnosti od javnog interesa čije normalno funkcioniranje jest u najboljem interesu djece (npr. predškolski odgoj, osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje i dr.). Ista Odluka osim što nije u skladu s pravnim poretkom RH nije u skladu niti s pravom Unije, jer da bi se mogla takvom okarakterizirati morala bi zadovoljiti: poštivanje pisanih propisa primarnog i sekundarnog zakonodavstva, sudske prakse Europskog suda kao i temeljnih prava i općih načela. Ta su načela obvezujuća za Europsku uniju, njene institucije te u okviru nadležnosti Unije i za države članice i pojedince. Treba također istaknuti da je Odluka Stožera protivna i najnovijim znanstvenim spoznajama kako glede „cjepiva“ tako i glede same bolesti Covid-19, odnosno glede širenja iste, jer je donesena znatno kasnije u odnosu na Uredbu koja je u sebi uključivala cijeli niz ograda kao i to da je Uredba počivala na temelju tada dostupnih znanstvenih dokaza.
Odluka Stožera nije utemeljena na najnovijim dostupnim znanstvenim dokazima niti je u skladu s načelom predostrožnosti. Diskriminirajuća je, jer u njoj jedna grupa građana iz isključivo birokratskih razloga biva izuzeta od prečestog testiranja bez indikacija za taj zahvat u zdravlje (iako i cijepljeni mogu biti zaraženi i prenositi dalje zarazu), dok druga grupa građana bez svojeg slobodnog pristanka i bez znanstveno opravdanih razloga, kao i bez ikakvih indikacija za isto testiranje biva dovedena u položaj da joj se time protupravno i arbitrarno uvjetuje pristup na rad ili da pristupe u različite javne ustanove, institucije ili servise koje su nužne za ostvarivanje cijelog niza ljudskih prava ili temeljnih sloboda (neki čak i sami snose te troškove, iako im je to nametnuto od strane pružatelja javnih ili drugih usluga, a posebno je bezdušno kada se taj teret svaljuje na umirovljenike ili studente). Na taj način su grubo prekršena načela nužnosti i proporcionalnosti koja su važna za bilo kakvu mogućnost provođenja ocjene podobnosti bilo koje norme koju donositelj brani navodno deklariranom svrhom zaštite javnog zdravlja.
Glede diskriminacije dijela osoba koje su preboljele Covid-19 treba skrenuti pozornost na upit poznatog odvjetničkog društva iz SAD-a u kojem je zatraženo od CDC-a da učini dostupnim svu dokumentaciju iz koje bi proizlazili dokazi o kumulativno ispunjena sljedeća 3 kriterija: 1) da osoba nikada nije primila Covid-19 vakcinu, 2) da je bila zaražena, prirodno preboljela Covid-19 i da je kasnije opet zaražena (reinfekcija) te 3) da je po toj reinfekciji prenijela zarazu na bilo koga. Na taj zakonski zahtjev CDC je 05.11.2021. (dva mjeseca nakon postavljenog zahtjeva) odgovorio da nema nijedan takav dokument[15]!?
Dakle, ima jako puno informacija o proboju virusa, reinfekcija i prijenosa infekcija među cijepljenom populacijom, kao i među cijepljenom i necijepljenom populacijom koja nije preboljela bolest, ali nema niti jednog dokumenta koji bi pokazivao da netko iz grupe preboljelih, necijepljenih, a u slučajevima iznimno rijetkih reinfekcija može širiti zarazu u svom okruženju.
Važno je također istaknuti da nijedan hrvatski zakon ne poznaje pojam u Odluci nazvan „posebna sigurnosna mjera obveznog testiranja na virus SARS-CoV-2“, kao i to da se ova Odluka koja nije zakon, u svojem sadržaju kosi s cijelim nizom viših pravnih normi – tako je u suprotnosti s Ustavom, međunarodnim konvencijama te cijelim nizom zakona koji su na snazi u RH.
Dakle, iz naprijed opisanog proizlazi da je ovo sve skupa jedan teški protupravni i proturječni nered, kojega ja niti uz najbolju volju, ne mogu popratiti, a kamoli ispoštivati, čak i kada bih to eventualno bio dužan. Nastavno ću prema mojem uvjerenju jasno ukazati da te navodne „obveze“ nema niti za radnike niti za poslodavce i to ne samo stoga što ista „posebna sigurnosna mjera“ nije niti propisana čl. 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti na temelju kojeg Stožer[16] navodno donosi ove i ovakve odluke!?
Također, u situaciji u kojoj je cijepljenje omogućeno svim zainteresiranima te u kojoj bolest COVID-19[17] nije nepoznanica kao u početku nema niti govora o nužnosti tako nečega!? Stožer također očito nije opterećen niti nespornom činjenicom da je ogroman broj građana već prirodnim putem stekao imunost, kao i činjenicom da je ogroman broj građana slušajući njihove preporuke navodno stekao imunost „cijepljenjem“, iako je primjetno da se omjer cijepljenih u dnevnim statistikama polako povećava!? Stožer jasno pokazuje nezainteresiranost za moje osobno trenutačno zdravstveno stanje te pokazuje potpunu ignoranciju u vezi s mojim osobnim imunološkim statusom (što su vrlo konkretne i mjerljive kategorije, pa tako Stožer ne zanima ima li osoba primjerice staničnu imunost), a što sve kod mene budi snažne recipročne i istovrsne emocije jednake nezainteresiranosti za daljnje poteze ovog političkog tijela pod nadzorom Vlade, koje nas svojim djelovanjem vraća u neka mračna, gotovo zaboravljena totalitarna vremena.
Radnopravni odnos
3. Ovime Vas želim jasno izvijestiti da ću i dalje kao odgovoran građanin i radnik voditi brigu o svojem zdravlju i o urednom ispunjavanju svih svojih radnopravnih obveza.
Smatram Vam važnim istaknuti da ću i nadalje uredno i savjesno izvršavati svoje obveze propisane člankom 24. Zakona o radu te ću Vas uredno obavijestiti o bilo kojoj bolesti, dakle ne samo o eventualnoj COVID-19 bolesti, već i o svakoj drugoj bolesti koja bi me mogla zadesiti bilo kada u budućnosti(bolesti koje nisu prestale postojati, kao što bi netko možda mogao pomisliti prateći medijsko izvještavanje), te o bilo kojoj drugoj okolnosti koja bi me eventualno onemogućila ili bitno ometala u izvršenju obveza koje sam preuzeo važećim ugovorom o radu. Također, posebno Vam želim istaknuti da mi ovaj čas nije poznata bilo koja okolnost koja bi mogla ugroziti život ili zdravlje osoba s kojima dolazim u dodir prilikom urednog izvršavanja svojih svakodnevnih radnopravnih obveza.
Osjećam i slobodu istaknuti Vam ovdje i pisanu zamolbu kao svojem poslodavcu da ukoliko iz bilo kojeg konkretnog razloga smatrate da me trebate uputiti na neki liječnički ili neki drugi pregled, da me o tome na propisani način precizno i konkretno pisano prethodno izvijestite, uz navođenje svih okolnosti zbog kojih smatrate da bi moja zdravstvena sposobnost mogla osnovano biti dovedena u pitanje, s obzirom na to da meni nije poznat nijedan takav razlog. Opreza radi, također bih Vas zamolio da mi precizno navedete i Vaše ovlaštenje na kojem eventualno temeljite svaki takav upit uz zamolbu da od mene kao radnika ne tražite nijedan podatak koji nije u neposrednoj vezi s mojim vrlo konkretnim radnim odnosom, a sukladno čl. 25. Zakona o radu. Kada i ako se na propisani način usuglasimo o eventualnom testiranju (i to za svaki eventualni put), to svakako može biti isključivo poštivajući zakonom zajamčeno pravo na dnevni i tjedni odmor radnika, tj. vrijeme predviđeno za obiteljske i druge privatne obveze.
Naravno da je meni osobno poznata moja obveza iz čl. 37. Zakona o radu da Vas obavijestim o svakom eventualnom slučaju „privremene nesposobnosti za rad“, a koja ovaj čas, barem koliko je meni poznato, nije zamijenjena nekim stožeraškim institutom „privremene trodnevne/dvodnevne sposobnosti za rad“, a koja de facto treba postati nagrada, ne za imunost (jer to Stožer ne zanima), već za primitak farmaceutskog proizvoda (eksperimentalnog „cjepiva“) ili usluge (testiranja) te protupravna diskriminacija za sve druge kojima se na taj način krši njihovo međunarodnim pravom zajamčeno pravo na slobodni i informirani pristanak[18]!? Duboko sam uvjeren da u takvom društvu nećemo živjeti i ja ću se osobno čvrsto založiti za to.
Do te neke moguće, za mene osobno vrlo crne distopijske budućnosti, smatram bitnim skrenuti Vam pozornost na čl. 95. st. 3. Zakona o radu[19], jer ja ću i dalje dok sam zdravstveno sposoban redovito dolaziti na rad u ugovoreno radno vrijeme i biti ću Vam na raspolaganju sukladno čl. 60. Zakona o radu. Zbog netočnih informacija pronijetih medijskim prostorom treba jasno ukazati da je čl. 8. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/2017) određeno da evidencija o radnom vremenu sadržava, između ostaloga, i podatke o vremenu i satima zastoja, prekidu rada i slično do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran (npr. zabrana Stožera). Nema sumnje da Stožer svojim protupravnim i diskriminatornim odlukama nije izmijenio međusobno ugovorene radnopravne obveze između Vas i mene. Niti je na isti način suspendirao Zakon o radu, niti ima ovlast raspolagati vlasništvom poslodavca na način da, očito paušalno i protivno uputama SZO-a, bilo kome brani boravak i/ili rad u prostorijama poslodavca, jer to pravo ima isključivo poslodavac. Stoga ukoliko poslodavac na takav način protupravno i protivno ugovoru o radu spriječi zdravog radnika u obavljanju njegovih obveza, za takav prekid rada nikako ne može biti odgovoran radnik. Treba također istaknuti da je sukladno čl. 5. Zakona o radu[20] poslodavac dužan voditi evidenciju radnog vremena na propisani način te postupanje protivno tome spada u najteže prekršaje poslodavca, a sukladno čl. 229.st.1.toč.1. Zakona o radu. Nadam se da će svi poslodavci pravovremeno prozrijeti ovu „trulu jabuku“ Stožera i da će prevenirati nastanak većih šteta te brojne eventualne sudske postupke, jer su slijepo slušali nečije protupravne i nehumane naloge.
Iskreno smatram da zbog „slona u staklani“ koji nije na sebe preuzeo obvezu isplate naknade plaće radniku nije u redu da Vas kao mojeg poslodavca dovedu u možebitnu obvezu njezine isplate. Također, smatram neprihvatljivim da se uopće ne spominje niti obeštećenje poslodavcima uslijed brojnih šteta izravno povezanih s time. Da ne bude nesporazuma, želim jasno istaknuti da sam spreman te Vam i dalje stojim na raspolaganju kao radnik. Ne mislim i neću sudjelovati u toj „zavadi pa vladaj“ agendi, ali svakako da ću svim raspoloživim putevima štititi svoja ljudska i radnička prava.
Kao što sam do sada uredno dolazio na posao u pandemiji, tako ću i dalje dolaziti na posao. Do sada to nije bio problem i ne vidim nijedan objektivni, pravni, humani, savjesni te etički razlog da i dalje ne bude tako. Vi me možete plaćati da sjedim doma, ali to nikome nije u interesu i povezano je s brojnim štetama i pravnim rizicima.
Umjesto zaključka
4. U nadi da će Stožer prestati ulaziti u područje moje intime, mojeg ljudskog dostojanstva te da će prestati poticati i produbljivati podjelu našeg društva na cijepljene i necijepljene, moram reći da cijeli ovaj svoj postupak temeljim na pravnoj činjenici da kao slobodno ljudsko biće, u punini svojih zakonom i prirodnim pravom priznatih prava, kao i sukladno čl. 5. st.1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine: Konvencije o ljudskim pravima i biomedicini (NN MU 13/2003), čije odredbe su sukladno članku 134. Ustava RH po pravnoj snazi iznad zakona, imam pravo slobodno se informirati i donijeti slobodnu odluku glede bilo kojeg zahvata koji se tiče mojeg zdravlja i to podjednako pozitivni pristanak, uskratu pristanka ili odgodu radi daljnjeg informiranja i vaganja svih potencijalnih prednosti i rizika nekog eventualno preporučenog zahvata. Ovo sve još više u situaciji kada je u pitanju eksperimentalni proizvod s brojnim nepoznanicama, osobito glede dugoročnih učinaka na zdravlje. Sve navedeno, nalaže mi i moja intuicija te moja vlastita savjest pa ovime ujedno izjavljujem i prigovor savjesti. Naime, osobno mi je nepojmljivo i neprihvatljivo tretirati bilo koje zdravo ljudsko biće, a još više zdravog čovjeka, kao neku imaginarnu opću prijetnju bez ikakvih indikacija, faktičkih dokaza i simptoma bolesti. Na taj način slobodno ljudsko biće, već samom činjenicom svojeg bivanja, postaje uvjetovano i lišeno brojnih temeljnih ljudskih prava, a što je kategorija poznata iz nekih mračnih prošlih robovlasničkih vremena i svih totalitarnih režima koji su odgovorni za nebrojene ljudske žrtve.
Želim vjerovati da će jedanoga dana Stožer prihvatiti da je na njima velika odgovornost da nas sve ne uvede dublje (ili potpuno) u novi javnozdravstveni totalitarizam i medicinski apartheid. Nadam se da će se uspjeti otrgnuti od političkih utjecaja (bez obzira što politika izbacuje „nepodobne“ stručnjake) te se podsjetiti temeljnog postulata u medicini PRIMUM NON NOCERE (u nadi da u Stožeru ima više liječnika te vjerodostojnih i časnih znanstvenika nego „policajaca“, bez uvrede našim časnim policijskim službenicima), jer ovime što rade nije moguće izmjeriti nebrojene štete koje se uzrokuju i poslodavcima i radnicima, našoj djeci i mladima te baš svim segmentima našeg društva. Koliko god bilo teško priznati pogrešku, makar i golemu, treba skupiti hrabrost i prevenirati da Hrvatska potone u bezdan tiranije, segregacije, siromaštva i potpunog nepovjerenja u državne institucije.
Zaključno, na ovom mjestu želim istaknuti da ovaj čas smatram nebitnim navoditi sve svoje privatne, obiteljske i druge razloge iz savjesti za ovu obavijest/zamolbu/upit, kojih ima i koje ću Vam možda morati precizno navoditi u eventualnoj daljnjoj pisanoj korespondenciji s ovime u vezi.
S poštovanjem,
U ______________, __.__.202_.
____________________________________
(POTPIS RADNIKA)
[1] https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx?sortiraj=4&kategorija=1&godina=2021&broj=105&rpp=10&qtype=1&pretraga=da
[2] Stožer očito nastavlja potvrđivati ocjenu danu u izdvojenom mišljenju suca Ustavnog suda RH Andreja Abramovića, kojem su se pridružili suci Lovorka Kušan i dr.sc. Goran Selanec uz Rješenje USRH br. U-I-1372/2020 i dr. od 14.09.2020. godine:
„Stožer formiran Rješenjem Vlade RH od 20.02.2020. godine nije stručno tijelo jer je pretežno sastavljen po političkom kriteriju. Ministar unutarnjih poslova je načelnik Stožera i rukovodi radom Stožera … Prema svom sastavu, Stožer bi bio proširena koordinacija Vlade, dakle u bitnome političko tijelo. … Stožer, onako kako je zamišljen, ne može ništa što već Vlada i njezini ministri ne bi mogli ranije učiniti. On je Vladin klon pod nadzorom Vlade, koliko god to bilo tautologija. Interpoliran u sustav vlasti kao slon u staklanu…“ – https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2020_09_105_1971.html
[3] Protokol testiranja s opisanim indikacijama nije se mijenjao, a isti se može pronaći ovdje:
https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/protokol-testiranja-nacovid-19-sars-cov-2/
Sve indikacije za BAT testiranje mogu se pronaći ovdje: https://www.koronavirus.hr/uploads/Upotreba_brzih_antigenskih_testova_26_11_7dda6b77c3.pdf
[4] https://www.who.int/news/item/20-01-2021-who-information-notice-for-ivd-users-2020-05#.YAqPMRUHgfY
[5] Ne ulazeći u brojna znanstveno otvorena i sporna pitanja, za više upućujem na:
b) https://dokumentarac.hr/featured/fantomski-virus-u-potrazi-za-sars-cov-2/
c) https://www.logicno.com/politika/sve-o-pcr-tekstovima-koji-su-radikalno-promijenili-nas-zivot.html
d) https://www.logicno.com/hrana-zdravlje/who-priznao-da-pcr-ne-mjeri-zaraznost.html
[6] https://www.vecernji.hr/vijesti/svi-pozitivni-nisu-i-infektivni-golema-je-razlika-medu-pozitivnim-nalazima-1441709
[7] Travanj 2021. – pitanje EU Parlamenta: Maximum amplification cycle threshold recommended by the ECDC for RT-PCR tests to detect SARS-CoV-2
Lipanj 2021. – odgovor ispred EU Komisije – svaki pozitivan test s Ct brojem 35 i više je vrlo dvojben! https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2021-001810-ASW_EN.html
[8] https://childrenshealthdefense.org/defender/cdc-changes-rules-counting-breakthrough-cases/
[9] https://www.nacional.hr/profit-u-pandemiji-korona-eldorado-odabranima-donosi-najmanje-100-mil-kuna-na-testovima-koje-nitko-ne-broji/
[10] https://dokumentarac.hr/covid-19/video-dr-fauci-objasnjava-sto-je-utjecalo-na-promjenu-preporuke-u-cdc-vodicu-kojom-se-do-kraja-2021-godine-dosadasnji-pcr-test-povlaci-iz-uporabe/
[11] Samo neki od primjera prenošenja zaraze među cijepljenim osobama: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34351882/
https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=3897733
https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2021.07.31.21261387v4.full.pdf
[12] Prof.dr.sc. Gordan Lauc detaljno obrazlaže u 8 minuta: O COVID-POTVRDAMA “To je suvišno i opasno”
[13] Za više: 1) https://www.fda.gov/news-events/press-announcements/coronavirus-covid-19-update-fda-authorizes-first-antigen-test-help-rapid-detection-virus-causes ; 2) https://www.bmj.com/content/371/bmj.m4262 ; 3)https://www.bmj.com/content/371/bmj.m4353
[14] https://cijepljenje.info/naznaka-boljih-vremena-rezolucija-vijeca-europe/
[15] https://www.sirillp.com/wp-content/uploads/2021/11/21-02152-Final-Response-Letter-Brehm-1.pdf
[16] Iako ne treba biti ustavnopravni stručnjak za donijeti ove zaključke, evo i jednog dovoljno objektivnog koji se usudi reći i opisati situaciju kakva stvarno jest: https://narod.hr/koronavirus/prof-podolnjak-o-mjerama-stozera-samo-zakonodavac-moze-pribjeci-ogranicenju-sloboda-i-prava Teško je reći što je spriječilo druge ustavnopravne stručnjake koji istupaju da koriste ovu neoborivu argumentaciju, ali čini se da je u pitanju kombinacija subjektivnosti, manjka akademske hrabrosti, a možda i viška trgovačkih afiniteta, jer vladajući, danas je to bjelodano, bez ikakve sumnje jako dobro trguju.
[17] Infection fatality rate of COVID-19 inferred from seroprevalence data, Ioannidis: Na većini lokacija je IFR ispod 0,20%! https://apps.who.int/iris/bitstream/handle/10665/340124/PMC7947934.pdf?sequence=1&isAllowed=y
[18] ››Provođenje medicinskih istraživanja nužno je za razvitak znanosti i povećanja korpusa ljudskog znanja, ali je prihvatljivo samo ako je zajamčena zaštita ljudskih prava onih koji se stavljaju u službu znanosti. Ljudi ne smiju biti svedeni na puke objekte i instrumente za napredak znanosti, jer „u demokratskim društvima ljudi ne žive za dobrobit društva ili znanosti, nego imaju svoje vlastite svrhe, što uvelike nadilazi granice društvenih i znanstvenih interesa […] znanost je napravljena da služi ljudima, a ne da ljudi služe znanost.“ ‹‹ – citirano iz Eksperimenti na ljudima kao zločin protiv čovječnosti: od Nürnberškog medicinskog suđenja do predmeta Pfizer, Roksandić Vidlička, Galiot, str.223.-224.
[19] Čl. 95. st. (3) Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.
[20] Čl. 135. st.4.: U slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.
