Monday, June 21, 2021
No menu items!
Covid-19Fantomski virus: U potrazi za SARS-CoV-2

Fantomski virus: U potrazi za SARS-CoV-2

-

Ni Institut Robert Koch niti ostale zdravstvene institucije širom svijeta ne mogu pružiti ključni dokaz koji bi potvrdio da nas progoni novi virus zvan SARS-CoV-2. Ovo samo po sebi pretvara razgovor o opasnim virusnim mutacijama u neodgovorno izazivanje straha, a takozvane SARS-COV-2 PCR testove u bezvrijedan pothvat.

Autori: Torsten Engelbrecht, Dr. sc. Stefano Scoglio i Konstantin Demeter


Na zahtjev za studijom koja pokazuje potpunu izolaciju pročišćene čestice za koju se tvrdi da je zarazni SARS-CoV-2 koji izaziva bolest COVID-19, Michael Laue iz jednog od najvažnijih svjetskih predstavnika “panikdemije COVIDA-19”, njemačkog Instituta Robert Koch (RKI), odgovorio je [1]:

Nije mi poznato istraživanje u kojem je pročišćen i izoliran SARS-CoV-2” .

Ovo je više nego izvanredna izjava, kojom se priznaje potpuni neuspjeh. Ovo priznanje je u skladu s izjavama koje smo iznijeli u našem članku “COVID-19 PCR testovi su znanstveno besmisleni” koji je OffGuardian objavio 27. lipnja 2020. godine – djelo u kojem se prvi put u svijetu detaljno izlaže i obrazlaže zašto su SARS-CoV-2 PCR testovi bezvrijedni za dijagnozu virusne infekcije.

Jedna od ključnih točaka ove analize bila je da studije za koje se tvrdi da su pokazale da je SARS-CoV-2 novi i potencijalno smrtonosni virus nemaju pravo to tvrditi, posebno zato što studije koje tvrde da su “izolarirale” takozvani SARS-CoV-2 zapravo nisu uspjele izolirati (pročistiti) čestice za koje se tvrdi da su novi virus.

To potvrđuju i odgovori znanstvenika odgovarajućih studija na naš upit, koji su prikazani u tablici dole iz prethodnog članka OffGuardian-a – među njima i najvažniji svjetski znanstveni članak kada je riječ o tvrdnji da je otkriven SARS-CoV-2 (autor Zhu i dr.), objavljen 20. veljače 2020. godine u New England Journal of Medicine, a to sada potvrđuje čak i RKI.

Inače, posjedujemo i odgovor autora [2] australske studije koji jednako tvrdi da nije uspio izolirati (pročistiti) čestice za koje se tvrdi da su novi virus.

Uzalud se traži: virus SARS-COV-2

Uz to, Christine Massey, kanadska magistra biostatike iz područja istraživanja raka, i njezin kolega s Novog Zelanda, Michael Speth, kao i još nekoliko pojedinaca širom svijeta (od kojih većina radije ostaje anonimna) predali su zahtjev za (slobodan) pristup informacijama (FOI) desecima zdravstvenih i znanstvenih institucija i nizu političkih ureda širom svijeta.

Krajem prosinca 2020. godine zatražili su bilo kakav dokaz ili zapise koji opisuju izolaciju virusa SARS-COV-2 iz bilo kojeg nepatvorenog uzorka uzetog od oboljelog pacijenta.

No, svih 46 institucija / ureda koji su odgovorili posve su propustili pružiti ili citirati bilo kakav zapis koji opisuje izolaciju “SARS-COV-2”; a njemačko Ministarstvo zdravstva u potpunosti je ignoriralo njihov zahtjev za FOI.

Ministarstva zdravstva Velike Britanije, Kine, Kanade, Novog Zelanda, kao i američki Centar za kontrolu zaraznih bolesti (CDC) također nisu uspjeli pružiti dokaze.

Njemački poduzetnik Samuel Eckert zatražio je od zdravstvenih vlasti iz različitih gradova poput Münchena (München), Dusseldorfa i Züricha studiju koja dokazuje potpunu izolaciju i pročišćavanje takozvanog SARS-CoV-2. Još ga nije dobio.

Nagrade za dokaz izolacije i uzročnosti

Samuel Eckert je čak ponudio 230 tisuća eura Christianu Drostenu da iznese bilo koji tekst iz publikacija koji znanstveno dokazuje postupak izolacije SARS-CoV-2 i njegove genetske supstance. Rok 31. prosinca 2020. godine je prošao, a Drosten nije odgovorio Eckertu.

Bez predane zatražene dokumentacije još jedan rok je premašen 31. prosinca 2020. godine. U ovom je slučaju njemački novinar Hans Tolzin ponudio nagradu od 100 tisuća eura za znanstvenu publikaciju koja ocrtava uspješan pokušaj infekcije specifičnim SARS-CoV-2 koji pouzdano rezultira respiratornom bolešću kod ispitanika.

Varijacije veličine virusa smanjuju hipotezu o virusu do apsurda

U posljednje vrijeme plaši nas se s navodnim novim sojevima virusa “SARS-CoV-2”, ali ta tvrdnja nije utemeljena u čvrstoj znanosti.

Prije svega, ne možete odrediti varijantu virusa ako niste potpuno izolirali izvornu.

Drugo, već postoje deseci tisuća navodnih novih sojeva SARS-COV-2, koji su “pronađeni” od prošle zime u cijelom svijetu. U stvari, banka podataka virusa GISAID sada ima više od 452 tisuće različitih genetskih sekvenci za koje se tvrdi da predstavljaju varijantu SARS-CoV-2.

Dakle, tvrditi da sada iznenada postoje “novi sojevi” je glupost čak i iz ortodoksne perspektive, jer bi to značilo da virusi ne prestaju s mutacijama. Prema tome bi se moglo u beskraj izjavljivati ​​da su pronađeni novi sojevi, i nastaviti s proizvodnjom straha.

Takvo zastrašivanje je utoliko apsurdnije kada se baci pogled na elektronske mikrografije snimljene u relevantnim studijama, koje pokazuju čestice koje bi trebale predstavljati SARS-CoV-2. Te slike otkrivaju da se te čestice izuzetno razlikuju u veličini. Zapravo se širina pojasa kreće od 60 do 140 nanometara (nm). Virus koji ima tako velike razlike u veličini zapravo ne može postojati.

Primjerice, za ljudska bića se može reći da po visini variraju od oko 1 i pol metar do 2,10 metara, budući da postoji više jedinki različitih visina. Reći da virusi u cjelini variraju u veličini od 60 do 140 nm – kao što su to učinili Zhu i suradnici – na kraju i može imati nekog smisla; ali reći da određeni virus, odnosno da se pojedini virioni SARS-CoV-2 toliko razlikuju, bilo bi isto kao da kažem da Ivan mijenja visinu od 1,60 do 2 metra, ovisno o okolnostima!

Moglo bi nam se prigovoriti da virusi nisu ljudska bića, ali istina je i da, prema virusologiji, svaki virus ima prilično stabilnu strukturu. Dakle, sa SARS-CoV-2 si znanstvenici uzimaju za slobodu izmjenu definicije virusa što dodatno potvrđuje da je sve na ovom specifičnom virusu daleko slučajnije nego obično. A ta dozvola za neograničenu definiciju dovela je do činjenice da je unos u Wikipediju o koronavirusu nedavno ponovo promijenjen i sada izvještava da „Svaki virion SARS-CoV-2 ima promjer od oko 50 do 200 nm“.

To bi bilo kao da vam kažem da Ivan mijenja svoju visinu od 1 do 4 metra ovisno o okolnostima!

Ono što prolazi kao SARS-CoV-2 zapravo su čestice svih vrsta, što se također može vidjeti na slikama koje su kroz gore spomenuti znanstveni rad pokazali Zhu i sur. Ispod je fotografija koju su Zhu i sur. predstavili kao fotografiju SARS-CoV-2:

SARS-CoV-2 su zapravo čestice svih vrsta i veličina, što se također može vidjeti na slikama koje su kroz gore spomenuti znanstveni rad pokazali Zhu i sur.

Kroz mjerač veličine zaslona (FreeRuler) mogu se izmjeriti čestice koje autori pripisuju SARS-CoV-2. Povećane čestice fotografije s lijeve strane mjere po oko 100 nm (na skali od 100 nm). Ali na slici s desne strane, sve male čestice označene strelicama kao SARS-CoV-2, izmjerene na skali od 1 MicroM (1.000 nm), imaju potpuno različite veličine.

Crne strelice zapravo označavaju vezikule. Mjereći neke od tih čestica ravnalom, rezultat je da u središnjoj vezikuli najveća čestica u njezinom centru ima gotovo 52 nm, dakle ispod raspona koji su predložili Zhu i suradnici (60 do 140 nm); čestica odmah s njezine desne strane malo je veća, oko 57,5 ​​nm, ali još uvijek ispod granice; dok, gotovo u središtu najniže vezikule, najveća čestica (žuta strelica) ima otprilike 73,7 nm, koja ulazi u široki raspon Zhu i sur .; konačno, u donjem lijevom vezikulu najveća čestica mjeri dobrih 155,6 nm, tj. znatno iznad maksimalne granice definirane od strane Zhu i sur. (140 nm).

Vjerojatno je da je ispravak na Wikipediji proveden u posljednje vrijeme bio usmjeren upravo na pokrivanje ovog problema.

Postoje i druge snažne indikacije da su čestice koje se nazivaju SARS-CoV-2 zapravo bezopasne ili čak korisne čestice, nazvane “izvanstanične vezikule” (EV), koje imaju izuzetno promjenjive dimenzije (od 20 do 10 000 nm), većinom se kreću od 20 nm do 200 nm, koje su uključene u podkategoriju „egzosoma“.

Egzosomi su korisne čestice koje proizvode naše stanice, a sadrže nukleinske kiseline, lipide i proteine, a uključeni su u razne aktivnosti korisne našem tijelu, poput transporta imunoloških molekula i matičnih stanica, kao i uklanjanje kataboličkih ostataka stanice.

Egzosomi čine možda najveći udio EV-a i predmet su brojnih studija već više od 50 godina. Iako je malo tko čuo za ove korisne čestice, znanstvena literatura o njima je ogromna. Samo na PubMedu, ako u njihovu tražilicu ukucate pojam “egzosom”, pruža se preko 14 tisuća studija! Ovdje ne možemo ulaziti u detalje o EV-ovima i egzosomima, ali važno je istaknuti kako je njih nemoguće razlikovati od virusa, a nekoliko znanstvenika misli da je ono što se definira kao opasan virus u stvari ništa drugo nego koristan egzosom.

To je odmah vidljivo pod elektronskim mikroskopom [3]:

Egzozomi – korisne čestice koje proizvode naše stanice, a sadrže nukleinske kiseline, lipide i proteine, a uključeni su u razne aktivnosti korisne našem tijelu, poput transporta imunoloških molekula i matičnih stanica, kao i uklanjanje kataboličkih ostataka stanice

Kao što se može vidjeti, najveći egzosom iste je veličine i strukture kao navodni virus “SARS-CoV-2”, pa je stoga opravdano vjerovati da je u velikom moru čestica sadržanih u supernatantu bronho-alveolarne tekućine COVID pacijenata, ono što se smatra virusom SARS-CoV-2 u stvari samo egzosom.

Zašto je pročišćavanje ključno za dokazivanje SARS-CoV-2

Dakle, logično, ako imamo kulturu s bezbroj izuzetno sličnih čestica, pročišćavanje čestica mora biti prvi korak kako bismo mogli istinski definirati čestice za koje se vjeruje da su virusi, kao viruse (uz pročišćavanje čestica, naravno, tada se također mora besprijekorno utvrditi da upravo te čestice mogu uzrokovati određene bolesti u stvarnim, a ne samo laboratorijskim uvjetima).

Stoga, ako nigdje nije provedeno “pročišćavanje čestica”, kako itko može tvrditi da je dobivena RNK virusni genom? I kako se onda takva RNK može široko koristiti za dijagnosticiranje infekcije novim virusom, bilo PCR testiranjem ili na neki drugi način? Postavili smo ova dva pitanja brojnim predstavnicima službenog korona narativa u svijetu, ali nitko nije mogao odgovoriti na njih.

Otuda, kao što smo naveli u našem prethodnom članku, tvrdnja da sekvence RNK gena – koje su znanstvenici izvukli iz uzoraka tkiva oboljelih pripremljenih u njihovim in vitro studijama i kojima su napokon bili “kalibrirani” tzv. SARS-CoV-2 RT-PCR testovi – pripadaju novom patogenom virusu nazvanom SARS-CoV-2, se dakle temelji samo na vjeri, a ne na znanstvenim činjenicama.

Slijedom toga, ne može se zaključiti da sekvence RNK gena “izvučene” iz uzoraka tkiva pripremljenih u ovim studijama, kojima su PCR testovi “kalibrirani”, pripadaju određenom virusu, u ovom slučaju SARS-CoV-2.

Umjesto toga, u svim studijama za koje se tvrdi da su izolirali, pa čak i testirali virus, učinjeno je nešto sasvim drugačije: istraživači su uzimali uzorke iz grla ili pluća pacijenata, ultracentrifugirali ih (bacali velikom brzinom) kako bi odvojili veće/teške od manjih/lakših molekula, a zatim uzeli supernatant, gornji dio centrifugiranog materijala.

To je ono što oni nazivaju “izolat”, na što zatim primjenjuju PCR. Ali ovaj supernatant sadrži sve vrste molekula, milijarde različitih mikro i nanočestica, uključujući spomenute izvanstanične mjehuriće (EV) i egzosome, koje proizvodi naše vlastito tijelo i koji se često jednostavno ne mogu razlikovati od virusa:

U današnje vrijeme gotovo je nemoguća misija razdvajanje EV-a i virusa pomoću starih metoda izolacije mjehurića, poput diferencijalnog ultracentrifugiranja, jer se oni često zamjenjuju zbog jednakih dimenzija,

https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7291340/pdf/viruses-12-00571.pdf

… kako se kaže u studiji The Role of Extracellular Vesicles as Allies of HIV, HCV and SARS Viruses objavljenoj u svibnju 2020. godine u časopisu Viruses.

Dakle, znanstvenici “stvaraju” virus pomoću PCR testa: uzmu primere, tj. prethodno postojeće genetske sekvence dostupne u genetskim bankama podataka, modificiraju ih na temelju čisto hipotetičkog zaključivanja i dovedu ih u kontakt sa supernatantnom juhom, dok se ne prikače (zavare) na neku RNK u bujonu; zatim, putem enzima reverzne transkriptaze, transformiraju tako “izlovljenu” RNK u umjetnu ili komplementarnu DNK (cDNK), koja se tada i jedino tada, može obraditi PCR-om i umnožiti kroz određeni broj PCR ciklusa.

(Svaki ciklus udvostručuje količinu DNK, ali što je veći broj ciklusa potrebnih za proizvodnju prepoznatljivog “virusnog” materijala, to je niža pouzdanost PCR-a – što predstavlja njegovu sposobnost da zapravo “otkrije” bilo što značajno iz supernatanta. Rezultat iznad 25 ciklusa je obično besmislen, a svi trenutni cirkulacijski PCR testovi ili protokoli uvijek koriste više od 25 ciklusa, zapravo obično od 35 do 45).

Broj ciklusa (CT) za RT-PCR testove stanovnika koji su se koristili i provodili u Hrvatskoj do 17. prosinca 2020. godine je ≤40, jer se Hrvatska, baš kao i ostatak EU vodi međunarodnim smjernicama FDA, CDC-a i WHO-e.

This image has an empty alt attribute; its file name is image-8.png
Odgovor voditeljice Mikrobiološkog odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a od 17. prosinca 2020. godine.

Da stvar bude gora, početnice (engl. primer) se sastoje od 18 do 24 baze (nukleotida); virus SARS-Cov2 navodno se sastoji od 30 tisuća baza; tako početnica predstavlja samo 0,08 posto genoma virusa. To još manje omogućuje odabir određenog virusa kojeg tražite na tako malom terenu, štoviše u moru milijardi vrlo sličnih čestica.

Ali ima toga još. Budući da je virus koji tražite nov, očito ne postoje gotove genetske početnice koje bi odgovarale određenoj frakciji novog virusa; tako da uzimate početnice za koje vjerujete da su možda bliže pretpostavljenoj strukturi virusa, ali pretpostavlja se, i kada primijenite početnice na supernatantnu juhu, vaše početnice mogu se pričvrstiti na bilo koju od milijardi molekula koje se u njoj nalaze, a vi pojma nemate je li ono što ste tako dobili virus koji tražite. To je, zapravo, nova kreacija koju su proizveli istraživači, nazvali ju tada virus SARS-CoV-2, koji uopće nema veze s pretpostavljenim “pravim” virusom odgovornim za bolest.

(op.p. zato se i kaže da je virus SARS-CoV-2 umjetan (hipotetski) virus proizveden u laboratoriju, što ne znači da je on i stvarno proizveden, pa je sada tako izmijenjen i umjetan čak opasniji i smrtonosniji nego prirodni virusi. U laboratoriju je proizvedena hipoteza o smrtonosnom virusu koja se zatim iskoristila da se kalibrira PCR test, kojim se zatim iz praktički uobičajenog stanja bolesti i broja smrti u svijetu proizveo privid globalne pandemije)

“Genom virusa” nije ništa osim računalnog modela

Kompletni genom virusa SARS-CoV-2 nikada nije sekvenciran, već je umjesto toga “sastavljen” na računalu. Kalifornijski liječnik Thomas Cowan nazvao je ovo “znanstvenom prijevarom“. I nije jedini!

Cowan je 15. listopada 2020. godine napisao:

Ovaj tjedan, moja kolegica i prijateljica Sally Fallon Morell privukla mi je pozornost nevjerojatnim člankom koji je objavio CDC, objavljen u lipnju 2020. godine. Svrha članka bila je za grupu od oko 20 virologa da opišu stanje znanosti o izolaciji, pročišćavanju i biološkim značajkama novog virusa SARS-CoV-2 i podijele ove podatke s drugim znanstvenicima za vlastita istraživanja.

Temeljito i pažljivo čitanje ovog važnog rada otkriva šokantna otkrića.

Odjeljak članka s podnaslovom „Sekvenciranje cijelog genoma“ pokazao je da je „umjesto izoliranja virusa i sekvenciranja genoma od početka do kraja“ CDC sam „dizajnirao 37 parova ugniježđenih u PCR koji obuhvaćaju genom na temelju referentne sekvence koronavirusa. (pristupni broj GenBank-a NC045512).

Dakle, može se pitati, kako su onda sekvencirali virus, tj. genetski ga analizirali?

Pa, nisu analizirali cijeli genom, već su umjesto toga uzeli neke sekvence pronađene u kulturama, tvrdili bez dokaza da pripadaju novom specifičnom virusu, a zatim su napravili nekakvu genetsku računalnu slagalicu kako bi popunili ostatak. “Koristeći se računarskim modeliranjem u osnovi sami kreiraju genom iz neke sekvence“, kako kaže molekularni biolog Andrew Kaufman.

Možda tada ne čudi da jedna od početnica PCR testa koji je razvio Pasteurov institut točno odgovara nizu od 8. kromosoma ljudskog genoma.

Nema dokaza da SARS-CoV-2 može letjeti zrakom

Navodno, da bismo zaustavili širenje navodnog novog virusa, prisiljeni smo prakticirati razne oblike socijalnog distanciranja i nositi maske. Iza ovog pristupa stoji ideja da se virusi, a posebno SARS-CoV-2, za kojega se vjeruje da je odgovoran za respiratornu bolest COVID-19, prenose zrakom ili, kao što je češće rečeno, magličastim kapljicama u zraku koje dolaze iz onih koji kašlju ili kišu ili, prema nekima, samo govore.

No istina je da su sve teorije o prijenosu virusa samo hipoteze koje nikada nisu dokazane.

Dokazi za to nedostajali su od početka. Kao što je Nature izvijestio u članku iz travnja 2020. godine, stručnjaci se ne slažu da je SARS-CoV-2 u zraku, čak i prema samoj Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO) “dokazi nisu uvjerljivi“.

Čak i s ortodoksne točke gledišta, jedine studije u kojima je prijenos koronavirusa (ne SARS-CoV-2) zrakom prethodno “dokazan” provedene su u bolnicama i staračkim domovima, na mjestima za koja se navodi da proizvode sve vrste infekcija zbog higijenskih uvjeta.

No, niti jedna studija nikada nije dokazala da postoji prijenos virusa u otvorenom okruženju ili u zatvorenom, ali dobro prozračenom. Čak i pod pretpostavkom da postoji taj zračni prijenos, naglašeno je da je, da bi se dogodila “zaraza”, neophodno je da ljudi između kojih se navodni prijenos događa budu u bliskom kontaktu najmanje 45 minuta.

Ukratko, sve radikalne mjere distanciranja nemaju nikakvu znanstvenu podlogu.

Ne postoji asimptomatska “zaraza”

Budući da je pročišćavanje čestica neophodan preduvjet za sve daljnje korake, tj. dokaz uzročnosti i „kalibraciju“ testova, imamo dijagnostički beznačajna testiranja, pa samim tim mantru „testirajte, testirajte, testirajte“ Tedrosa Adhanoma Ghebreyesusa iz SZO-a, spomenutu u našem članak od 27. lipnja 2020. godine, treba nazvati neznanstvenom i obmanjujućom.

To posebno vrijedi za testiranje ljudi bez ikakvih simptoma. U tom kontekstu, čak je i veliko kinesko istraživanje iz Wuhana objavljeno u časopisu Nature 20. studenog 2020. godine, u kojem je testirano gotovo 10 milijuna ljudi, kada su sve asimptomatske pozitivne osobe, osobe koje su i nakon prebolijevanja testirane pozitivno i njihovi bliski kontakti bili izolirani najmanje 2 tjedna, rezultat PCR testa je i dalje bio negativan, utvrđeno je da:

Svi bliski kontakti asimptomatskih pozitivnih osoba na testu su bili negativni, što ukazuje da je malo vjerojatno da će asimptomatski pozitivne osobe, otkrivene u ovoj studiji, biti zarazne.

https://www.nature.com/articles/s41467-020-19802-w

Čak se i ortodoksni British Medical Journal (BMJ) nedavno pridružio kritikama.

Nešto prije Božića, ovaj znanstveni časopis objavio je članakCOVID-19: Masovno testiranje je netočno i daje lažni osjećaj sigurnosti, priznaje ministar“, objašnjavajući kako testiranje raspoređeno u dijelovima Velike Britanije jednostavno nije nimalo točno za asimptomatske ljude te da ne može točno utvrditi je li netko pozitivan ili negativan, kao što je objavio Collective Evolution. (Od tada je to priznala i sama SZO. Dvaput. op.a.)

Već nekoliko tjedana prije u BMJ ste mogli pročitati sljedeće:

Masovno ispitivanje COVIDA-19 neprocijenjena je, nedovoljno dizajnirana i skupa zbrka,

https://www.bmj.com/content/bmj/371/bmj.m4425.full.pdf

i:

Pregled zdrave populacije na COVID-19 nepoznate je vrijednosti, ali se uvodi širom zemlje

https://www.bmj.com/content/bmj/371/bmj.m4425.full.pdf

i :

Pandemijski odgovor Velike Britanije previše se oslanja na znanstvenike i druge vladine dužnosnike sa zabrinjavajućim sukobom interesa, uključujući udjele u tvrtkama koje proizvode dijagnostičke testove, tretmane i cjepiva protiv COVIDA-19,

https://www.bmj.com/content/bmj/371/bmj.m4425.full.pdf

Osim toga, odvjetnik Reiner Füllmich, član njemačkog izvanparlamentarnog istražnog odbora “Stiftung Corona Ausschuss”, rekao je da mu je Stefan Hockertz, profesor farmakologije i toksikologije, rekao da do sada nisu pronađeni znanstveni dokazi o asimptomatskoj infekciji.

Na naše pitanje, Institut Robert Koch nije nam mogao poslati niti jedno istraživanje koje je pokazalo i dokazalo da:

(a) su “pozitivne” asimptomatske osobe razboljele nekoga drugoga (a ne samo pokazale da je “pozitivan”),

(b) su “pozitivne” osobe sa simptomima bolesti učinile da netko drugi postane bolestan (a ne samo pokazale da je “pozitivan”) i da je

(c) bilo koja osoba koja je imala “pozitivan” nalaz na SARS-CoV-2 učinila drugu osobu “pozitivnom”. [4]

“Kada ne biste više testirali, korona bi nestala”

Čak i u svibnju 2020. godine, u velikoj publikaciji poput one iz Journal of American Medical Association autori izjavljuju da “pozitivan rezultat PCR-a ne mora nužno ukazivati ​​na prisutnost održivog virusa “, dok u nedavnoj studiji u časopisu The Lancet kažu da se “otkrivanje RNK ne može koristiti za zaključke o zaraznosti.

U tom kontekstu možemo se složiti samo s Franzom Kniepsom, šefom udruženja zdravstvenih fondova u Njemačkoj, koji je dugi niz godina bio u bliskom kontaktu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, koji je sredinom siječnja izjavio kada ne biste više testirali, korona bi nestala.”

Zanimljivo je da je čak i hiperortodoksni njemački car virusa i glavni vladin savjetnik za zaključavanje i druge mjere Christian Drosten proturječio samom sebi u pogledu pouzdanosti PCR testiranja. U intervjuu iz 2014. godine u vezi s PCR testiranjem na takozvani MERS-CoV u Saudijskoj Arabiji izjavio je:

Metoda [PCR] je toliko osjetljiva da može otkriti jednu nasljednu molekulu virusa. Primjerice, ako slučajno takav patogen leprša preko nosne membrane medicinske sestre jedan dan, a da se ona ne razboli ili ništa ne primijeti, onda je to odjednom slučaj MERS-a. Tamo gdje su prije bili zabilježeni smrtni slučajevi, sada su u statistiku izvještavanja iznenada uvršteni blagi slučajevi i ljudi koji su zapravo savršenog zdravlja. To bi također moglo objasniti eksploziju u broju slučajeva u Saudijskoj Arabiji. Štoviše, lokalni su mediji stvar zakuhali do nevjerojatne razine.

Zvuči poznato?

Pa čak je i Olfert Landt kritičan prema rezultatima PCR testa, rekavši da je možda samo oko polovine “zaraženih koronom” zarazno. To je više nego izvanredno jer Landt nije samo jedan od Drostenovih koautora u Corman i sur. studiji – prvog protokola PCR testa koji je SZO prihvatila objavljenoj 23. siječnja 2020. godine u Eurosurveillanceu – već je i izvršni direktor TIB Molbiol, tvrtke koja proizvodi PCR testove prema tom protokolu.

Nažalost, ovaj sukob interesa nije spomenut u studiji Corman / Drosten i sur., jer su 22 znanstvenika – među njima i jedan od autora ovog članka, dr. sc. Stefano Scoglio – to kritizirali u nedavnoj dubinskoj analizi.

Sveukupno, Scoglio i njegovi kolege pronašli su “ozbiljan sukob interesa kod najmanje četiri autora“, uključujući Christiana Drostena, kao i razne temeljne znanstvene nedostatke. Zbog toga su zaključili da „uredništvo Eurosurveillancea nema drugog izbora nego povući publikaciju“.

Dana 11. siječnja 2021. godine urednički tim Eurosurveillancea odgovorio je na e-mail Torstena Engelbrechta koji je zatražio odgovor na ovu analizu:

Svjesni smo takvog zahtjeva [za povlačenje studije Cormana / Drostena i sur.], ali nadamo se da ćete shvatiti da trenutno ovo ne komentiramo. Međutim, radimo na odluci do kraja siječnja 2021. godine.

Dana 27. siječnja 2021. godine Engelbrecht se još jednom obratio časopisu i ponovno pitao: „Sad je kraj siječnja. Stoga, molim vas, dopustite mi da vas ponovo pitam: Koji je vaš komentar na spomenutu analizu kod vas objavljene Corman / Drosten i sur. studije? I hoćete li povući Corman i sur. studiju – ili što ćete učiniti?” Dva dana kasnije, uredništvo Eurosurveillancea odgovorilo je kako slijedi:

Za ovo će trebati neko vrijeme jer je uključeno više strana. Svoju ćemo odluku priopćiti u jednom od predstojećih redovnih izdanja časopisa.

Milijarde i milijarde utrošeno na testovima koji ne mogu biti beznačajniji

S obzirom na nedostatak činjenica za otkrivanje navodnog novog virusa i na to da PCR testovi SARS-CoV-2 nemaju nikakvo značenje, utoliko je skandaloznije da se o troškovima testova uopće ne raspravlja u javnosti, jer su oni ogromni. Često čujemo kako političari i šefovi koji govore kako su testovi besplatni u skladu s određenim kriterijima, ali to je obična laž. Ono što zapravo znači je da ga možda ne plaćate na licu mjesta, već preko poreza koje uplaćujete.

No, bez obzira na to kako ga plaćate, na primjer, u Švicarskoj je cijena PCR testa između 140 CHF i 200 CHF (960 do 1370 kn). Pa, tada izračunajmo. U vrijeme pisanja ovog teksta, malena Švicarska s 8,5 milijuna stanovnika provela je oko 3 730 000 PCR testova SARS-CoV-2, uz oko 500 000 antigen testova, koji su nešto jeftiniji.

Uzimajući u obzir prosječnu cijenu od 170 CHF po PCR testu, to je nevjerojatnih 634 milijuna CHF ili preko 4 milijardi kuna (4 334 000 000 kn). I unatoč apsurdnosti testiranja asimptomatskih ljudi, samo je 27. siječnja 2021. godine, Švicarsko savezno vijeće ponovno pozvalo ljude da se testiraju. Najavljujući da će od sljedećeg dana Švicarci morati plaćati porez i za masovno testiranje asimptomatskih ljudi. Švicarsko savezno vijeće procjenjuje da će to koštati oko milijardu švicarskih franaka (nešto malo manje od 7 milijardi kuna).

Epidemiolog Dr. Tom Jefferson rekao je u intervjuu za Daily Mail:

Primjerice, većina PCR kompleta i dalje košta više od 100 funti (870 kn), a vlada [UK] kaže da ih sada provodi oko 500 tisuća dnevno. Ali čak su i ove brojke zaostale za onih 100 milijardi funti (870 milijardi kuna) koje je premijer spreman potrošiti na ‘mjesečev’ san o opskrbi stanovništva testovima [PCR i druge vrste – op.a.] Više ili manje na zahtjev – što je samo 29 milijardi funti (252 milijardi kn) manje nego je cjelokupni godišnji proračun NHS-a.

U Njemačkoj cijena varira u velikoj mjeri, ovisno i o tome plaća li se privatno ili ne, ali u prosjeku je slična onoj u Velikoj Britaniji, a do danas su izvršili oko 37,5 milijuna PCR testova.

To će reći, milijarde i milijarde se troše – ili su izravno “izgorjele” – na testove koji ne mogu značiti manje, a potiču svjetski molekularni i digitalni “lov na jelene”, lov na virus koji nikada nije otkriven.

O autorima:

Torsten Engelbrecht je istraživački novinar iz Hamburga u Njemačkoj. Značajno prošireno novo izdanje njegove knjige “Manija virusa” (u suautorstvu s Dr. Clausom Köhnleinom, Dr. Samanthom Bailey i Dr. Stefanom Scolgiom) dostupno je od početka veljače 2021. godine. 2009. godine osvojio je nagradu njemačkih alternativnih medija. Bio je član osoblja Financial Timesa iz Deutschlanda, a također je pisao za OffGuardian, The Ecologist, Rubikon, Süddeutsche Zeitung i mnoge druge. Njegova web stranica je www.torstenengelbrecht.com.
Dr. sc. Stefano Scoglio, dipl.ing.biol., stručnjak je za mikrobiologiju i naturopatiju i koordinira znanstvena i klinička istraživanja ekstrakata algi Klamath i probiotika na bazi mikroalgi, u suradnji s Talijanskim nacionalnim istraživačkim centrom i raznim sveučilištima. Od 2004. godine objavio je mnogo članaka u međunarodnim znanstvenim časopisima. 2018. godine Scoglio je nominiran za Nobelovu nagradu za medicinu.
Konstantin Demeter je neovisni fotograf i istraživač. Zajedno s novinarom Torstenom Engelbrechtom objavio je članke o COVID krizi u internetskom časopisu Rubikon, kao i priloge o monetarnom sustavu, geopolitici i medijima u švicarskim talijanskim novinama.

Izvor: https://off-guardian.org/2021/01/31/phantom-virus-in-search-of-sars-cov-2/

Preveo: Dokumentarac

1 COMMENT

4.4 5 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Zoks
19 days ago

Posljednje novosti

Meta-analiza u UK-u: ivermektin je ključno oružje javnog zdravstva u borbi protiv COVIDA-19

Upravo je objavljena u recenziranom časopisu American Journal of Therapeutics. Dr. Tess Lawrie, stručnjakinja za medicinske dokaze, zajedno s...

Sukob interesa u preporuci Svjetske zdravstvene organizacije protiv ivermektina

Sve opasne bolesti najbolje je liječiti rano. Glavni neuspjeh naše strategije protiv COVIDA-19 bio je što se čekalo tjedan dana...

Koristi od cjepiva protiv COVIDA-19 kod djece “ne prevladavaju rizike”, kažu stručnjaci iz FDA

Tijekom sastanka FDA u četvrtak, na kojem se raspravljalo o odobrenju za hitnu uporabu za cjepiva protiv COVIDA-19 za...

Da li nas je cijepljenje pretvorilo u naciju slabića?

Autor: Joanna Karpasea - Jones, neuropsihoimunolog, autorica knjige "Majčino mlijeko - prirodna imunizacija" ("Breast Milk - a natural immunisation) U...

Faucijeva e-pošta

Faucijeva e-pošta: Kako su najviši službenici u javnom zdravstvu isprepletali mrežu laži oko porijekla COVIDA-19 i liječenja Jesu li četiri...

VIDEO: Dr. Pierre Kory – s prijevodom – najvažniji video u vrijeme pandemije

Prethodno smo, 10.5.2021., OVDJE objavili englesku verziju webinara u kojem je cijenjeni doktor Pierre Kory kroz 50 minutno...

SAZNAJTE...

Prof. dr. sc. Sabina Silajdžić, odgovara na pitanje cijepiti dijete ili ne?

Prof. dr. sc. Sabina Silajdžić, dipl. oec. spec. međunarodna...

Interferencija virusa: Cjepivo protiv sezonske gripe povećava rizik od infekcije koronavirusom

Prestižni znanstveno-recenzirani medicinski časopis „VACCINE“ kojeg izdaje „Elsevier“ početkom...

Možda će Vam se ovo svidjetiRELATED
Recommended to you

518 Shares
Tweet
Share518
Vibe
WhatsApp