Prof. dr. sc. Zoran Grgantov: Otvoreno pismo o ukidanju ili ublažavanju epidemioloških mjera koja se odnose na našu djecu (2.dio)

U otvorenom pismu od 9. Rujna 2020. godine ukazao sam na nelogičnost epidemioloških mjera koje se primjenjuju na našoj djeci i javno sam pozvao sve odgovorne da ih ukinu ili barem ublaže. Upozorio sam na mnogo veću opasnost za našu djecu i društvo u cjelini koja prijeti od kroničnih nezaraznih bolesti koje su u najvećoj mjeri uzrokovane nezdravim načinom života (nepravilnom prehranom, nedovoljnom tjelesnom aktivnošću, kroničnim stresom) u usporedbi s opasnošću od bolesti COVID 19. Svoje tvrdnje potkrijepio sam i zabrinjavajućim brojkama, a sve one koji žele detaljniji uvid u ozbiljnost situacije upućujem da pročitaju moje prethodno otvoreno pismo ili da pročitaju dokumente EU u području promicanja dobrog zdravlja kao što su: 

• Promicanje zdrave prehrane i tjelesne aktivnosti širom Europe
• Promicanje tjelesne aktivnosti korisne za zdravlje
• Prehrana, prekomjerna tjelesna težina i pretilost – strategija EU-a
• Rješavanje problema epidemije pretilosti djece

Za one koji nemaju vremena iščitavati niti sažetke tih dokumenata, navodim objašnjenja (pozadinu) za izradu strategije EU koja se odnosi na prehranu, prekomjernu tjelesnu masu i pretilost:

• Loša prehrana i fizička neaktivnost izravno utječu na očekivano trajanje životnog vijeka i kvalitetu za milijune građana, kao i na učinkovitost i održivost zdravstvenih sustava. Do 7 % proračuna za zdravstvo u EU-u svake godine izravno se troši na bolesti povezane s pretilošću. Dodatni troškovi proizlaze iz izgubljene produktivnosti zbog zdravstvenih problema i preuranjene smrti (2,8 milijuna smrtnih slučajeva po godini izazvanih prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću).
• 52 % odraslih u EU-u ima prekomjernu tjelesnu težinu ili su pretili, a njih 17 % je pretilo. Pretilost kod odraslih poznati je faktor rizika povezan s velikim brojem ozbiljnih kroničnih bolesti uključujući dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti i određene vrste raka te je uzrok preuranjene smrti koja se može spriječiti.
• Dječja pretilost osobito je zabrinjavajuća. Jedno od troje djece u EU-u između šest i devet godina 2017.  je imalo prekomjernu tjelesnu težinu ili je pretilo. To je značajan porast u odnosu na 2008. godinu, kada je jedno od četvero djece imalo prekomjernu tjelesnu težinu ili je bilo pretilo. Djeca s prekomjernom tjelesnom težinom ili koja su pretila vjerojatnije će ostati takva i u odrasloj dobi. Pretila djeca vjerojatnije će biti zlostavljana od strane vršnjaka, imati problema sa samopouzdanjem, patiti od depresije i postizati nezadovoljavajuće rezultate u školi.

Četiri godine poslije pisanja ovog strateškog dokumenta strah me i pomisliti kakva je trenutna situacija po pitanju dječje i adolescentske pretilosti, ali i brojnih drugih čimbenika koji ugrožavaju njihovo zdravlje kao što je kronični stres, konzumacija alkohola i  cigareta i sl. Osim što im je ograničeno bavljenje sportom i tjelesnom aktivnošću djecu se stigmatizira kao prenosioce zaraze na osjetljive skupine društva, a nezavidna ekonomska situacija u kojoj su se našle brojne obitelji dodatno ugrožava njihov psiho-fizički razvoj. U školi im se nameće socijalno distanciranje i nošenje maski, a u medijima su izloženi besramnoj reklamnoj kampanji za brojne nezdrave prehrambene proizvode. Brojne samoizolacije i razdoblja online nastave dodatno narušavaju kvalitetu obrazovnog procesa i potiču sjedilački način života. Vjerojatno najskandaloznija i najnerazumnija mjera je poticanje cijepljenja djece eksperimentalnim cjepivima iako je u međuvremenu dokazano da djeca iznimno rijetko imaju ozbiljnije komplikacije od bolesti COVID 19 i to u pravilu kada već boluju od kroničnih oboljenja. S druge strane ozbiljnih zdravstvenih komplikacija kao posljedica ovih eksperimentalnih  cjepiva ima više nego od svih drugih cjepiva zajedno, a dugoročne posljedice se još ne znaju.

Uostalom i da nema tih zdravstvenih komplikacija, čemu poticati na cijepljenje djece, ako  cijepljenje ne sprječava prenošenje zaraze kao što svjedočimo na primjeru zemalja s visokim postotkom procijepljenosti?

Stoga ovo pismo ne pišem kao apel odgovornim političarima da prestanu s provođenjem ovih nerazumnih i štetnih mjera koje su najavljene i za novu školsku i akademsku godinu, jer nisam naivan i ne vjerujem da među njima ima dobronamjernih pojedinaca spremnih za takve poteze. Da je njima stalo do starijih i zdravstveno ugroženih građana živjeli bi u bitno drukčijem društvu. Zato tu njihovu „brigu“ za druge i reklamiranje „odgovorne bliskosti“ koju nameću djeci mogu doživjeti samo kao licemjerje.Ovo pismo pišem prvenstveno roditeljima i svima onima koji rade s djecom i mladima u brojnim segmentima našeg društva. Ni nama odraslima nije jednostavno svesti svoj društveni život na minimum, a upitajmo se kako bi nam bilo da smo u dobi naše djece kada su nam igra, druženje s vršnjacima, bavljenje sportom i kulturnim aktivnostima bili nezamjenjiv dio našeg života i neophodan poticaj za skladan tjelesni i psiho-socijalni razvoj.

Stoga apeliram na sve nas, koji nemamo hrabrosti izboriti se za svoja prava i koji smo spremni riskirati svoje zdravlje da bi „kupili“ slobodu kretanja, da se borimo za prava naše djece i da ne riskiramo njihovo zdravlje. To je naša i roditeljska i građanska obaveza.  A za one koji ne znaju koja prava imaju naša djeca pročitajte „Putovnicu za tvoja prava“, dokument koji je Vijeće Europe namijenilo djeci kako bi ih upoznalo s njihovim pravima. Dokument na hrvatskom jeziku možete pronaći na poveznici https://rm.coe.int/16804734f8 Dokument se temelji na Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. godine. Pročitajte ga i dajte ga djeci da ga pročitaju. Podijeljen je u 6 cjelina, a iz svake od njih izdvojit ću neka temeljna prava naše djece koja se krše ovim epidemiološkim mjerama:

1. Tvoje pravo na opstanak, na zaštitu i na razvoj
2. Imaš pravo na život i na uravnotežen i zdrav tjelesni, psihički, duhovni, moralni i socijalni razvoj.
3. Imaš pravo na hranu, odjeću, stanovanje i zaštitu zdravlja
4. Imaš pravo na zaštitu od svih vrsta iskorištavanja, zlostavljanja te tjelesnog i psihičkog nasilja, uključujući i ono koje se događa u obitelji i u ustanovama koje pružaju skrb za djecu
5. Imaš pravo na visoki standard obrazovanja koji omogućuje najpotpuniji razvoj tvoje osobnosti, talenata i sposobnosti. Tvoje te obrazovanje mora naučiti poštovati prava i slobode drugih i pripremiti te za odgovoran život u slobodnome društvu, u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti i prijateljstva među narodima.
6. Imaš pravo na široki raspon objektivnih informacija.
7. Ako si osoba s mentalnim ili tjelesnim poteškoćama u razvoju, imaš pravo na dostojanstven život, integraciju u društvo, razvoj svoje osobnosti i najveću moguću samostalnost.
8. Imaš pravo na odmor, slobodno vrijeme, igru te rekreativne, umjetničke i kulturne aktivnosti u okruženju primjerenom tvojoj dobi i u kojemu se poštuju tvoja prava.
9. Tvoj identitet, tvoj privatni život i tvoja obitelj
10. Imaš pravo na zaštitu svoje privatnosti. Nitko se ne smije nezakonito miješati u tvoj privatni život ili u privatni život tvoje obitelji. Tvoj dom, tvoje dopisivanje, tvoja čast i ugled zaštićeni su Ustavom
11. Tvoji roditelji imaju zajedničku odgovornost za tvoj odgoj i razvoj. Imaju pravo i obvezu davati ti smjernice kako bi trebao/trebala ostvarivati svoja prava i poštovati svoje obveze.
12. Tvoje slobode
13. Sloboda izražavanja mišljenja: čim budeš sposoban/ sposobna za to, imaš pravo izraziti svoje mišljenje o svemu što te se tiče. Tvoje se mišljenje mora uzeti u obzir.
14. Ti i država
15. Država mora učiniti sve što je potrebno kako bi ti omogućila ostvarivanje tvojih utvrđenih prava i sloboda
16. Država te mora štititi i osigurati tvoju dobrobit. Mora pomoći tvojim roditeljima ili osobama koje se brinu za tebe osnivanjem ustanova i osiguravanjem usluga putem kojih će se brinuti za tvoje interese i za tvoju dobrobit.
17. Imaš pravo na pravdu. Država mora osigurati prilagodbu pravosudnog sustava tvojim specifičnim pravima i potrebama.
18. Međunarodne konvencije su ugovori koje države međusobno sklapaju. U tim se ugovorima nalaze pravila koja se moraju poštovati, ali oni potiču države i da poduzimaju mjere koje su još pogodnije za djecu. Ako je pravo tvoje zemlje pogodnije za tebe nego neka konvencija, tada se mora primijeniti domaće pravo.
19. Međunarodne organizacije i ti
20. Države su osnovale brojne međunarodne organizacije. Neke, kao Ujedinjeni narodi (UN) i Vijeće Europe, osnovane su radi zaštite ljudskih prava, sprečavanja sukoba i razvitka poštenijih, naprednijih i demokratskijih društava. Gotovo sve međunarodne konvencije usvojile su te međunarodne organizacije. One nakon toga poduzimaju korake kako bi se pobrinule da države poštuju prava utvrđena tim konvencijama.
21. Odbor za prava djeteta prati primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Kako bi ocijenio koliko je neka zemlja u tome uspješna, Odbor za prava djeteta razmatra podatke koje dostavlja zemlja, ali i sluša mišljenja neovisnih institucija koje se bave ljudskim pravima (uključujući dječje povjerenike i pravobranitelje), kao i mišljenja organizacija civilnog društva (kao što su nacionalne udruge za djecu), djece i mladih ljudi. Nakon što razmotri sve te podatke, Odbor za prava djeteta izrađuje dokument koji se zove “zaključna zapažanja” o zemlji koju je procjenjivao. U njemu je navedena procjena Odbora o napretku u provedbi konvencije u toj zemlji, ukazuje se na područja koja zabrinjavaju i daju se preporuke za poboljšanje položaja djece u toj zemlji.
22. Osim toga, djeca mogu pokrenuti postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.
23. Postoje i međunarodne organizacije koje nisu osnovale vlade, nego organizacije civilnog društva. One imaju važnu ulogu u davanju savjeta i poticanju vlada na bolju zaštitu dječjih prava.
24. Obrana tvojih prava
25. Ostvarivanje određenih prava može biti ograničeno iz valjanih razloga: primjerice, kako bi te se zaštitilo od značajne opasnosti ili kako bi se uzela u obzir tvoja zrelost ili dob. Neka se prava, kao što je pravo na život, obrazovanje, zdravlje i zaštitu od nasilja ili iskorištavanja, nikada ne smiju ograničiti – ne smiju ih ograničiti čak ni roditelji ili učitelji. Ako smatraš da su tvoja prava povrijeđena:

• razgovaraj s osobama u koje imaš povjerenja, kao što su tvoji roditelji, učitelji, liječnici, prijatelji, socijalni radnici ili osobe koje skrbe o tebi;

• nazovi poseban telefonski broj za djecu žrtve nasilja kako bi razgovarao/razgovarala s osobom koja će ti moći dati savjet;

• otiđi na policiju, podnesi pritužbu i zatraži zaštitu od države;

• obrati se pravobranitelju za djecu ili udruzi koja brani dječja prava;

• u određenim slučajevima možeš čak i pokrenuti postupak pred Europskim sudom za ljudska prava.

Vladama, međunarodnim i nacionalnim organizacijama i pojedincima  diljem svijeta, koji bi se trebali brinuti o pravima djeteta,  ova prava očito su samo mrtvo slovo na papiru. Nama, njihovim roditeljima, bakama i djedovima, učiteljicama/učiteljima, profesoricama/profesorima, trenericama/trenerima nikako ne bi smjela biti. U našim rukama su ona moćno oružje u borbi protiv kršenja temeljnih prava naše djece. Svi političari su naši predstavnici koji su dužni poštivati zakone, a među njima i konvenciju o pravima djeteta. Omogućimo našoj djeci normalno i zdravo djetinjstvo! Prekinimo ove sulude mjere kojima se potiče cijepljenje djece, nameće obaveza nošenja maski i socijalnog distanciranja, narušava kvaliteta obrazovanja te ograničava bavljenje djece sportskim i kulturnim aktivnostima. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas.

Prof.dr.sc. Zoran Grgantov