Neobuzdana moć najvećih tehnoloških kompanija služi moralnoj viziji koja je sveobuhvatna kao i bilo koja religija
Što bi Adam Smith mislio o kulturi otkazivanja? Mnogi se zagovornici zabrane knjiga sada kriju iza vela čistoće slobodnog tržišta: Ako Amazon zabrani knjigu, ona zapravo nije zabranjena jer je internetski megalomart privatna tvrtka. Činjenica da kontrolira veliku većinu prodaje knjiga u Sjedinjenim Državama je izuzetna, ali i pored toga moć koju posjeduje tvrtka Jeffa Bezosa nad pojedinačnim naslovima je podcijenjena. Možda se bestseleri mogu naći negdje drugdje u prodaji, ali većina knjiga ima malo drugih prodajnih mjesta.
Dakle, Amazon ne zabranjuje knjige. Jednostavno uveliko oteža njihovu kupovinu. Ako se privatna tvrtka odluči na to, tko ste vi da se žalite? Ako ste čitatelj, morat ćete tražiti željenu knjigu negdje drugdje. Na internetu možete naći još velikih trgovina, poput Walmarta, ali sve što ćete naći je da su i oni usvojili istu politiku korporativne cenzure. Ako ste autor ili izdavač teksta kojeg ne odobravaju megakorporacije, još uvijek se nemate na što žaliti: kad god želite možete pokrenuti vlastitu knjižaru?
Tijekom pisanja ovog teksta, srećom, to još nije potrebno za jednu knjigu koju Amazon potiskuje: Kad je Harry postao Sally, kritički pogled na transrodnost koju je napisao Ryan Anderson iz Centra za etiku i javnu politiku u Washingtonu. Nije svugdje potisnuta. Ali više ne možete kupiti Andersonovu knjigu na Amazonu. Objavljena je 2018. godine, a do veljače ove godine Amazon nije vidio razloga da ga uskrati čitalačkoj publici.
Što se promijenilo? Amazon ne želi reći. Privatna tvrtka nikome ne duguje objašnjenje, što se tiče Bezosa i njegove policije misli. Walmartova web stranica nudi širok izbor knjiga, uključujući i ostale Andresonove knjige, ali ne i knjigu Kad je Harry postao Sally. Hvala Bogu za Barnes & Noble, koji zaslužuju zahvalnost svih koji još uvijek vjeruju da bismo trebali moći čitati ono što želimo, a ne samo ono što dadilje i komesari korporativne Amerike smatraju prikladnima za naše oči.
A ako Barnes & Noble bankrotira ili podlegne cenzuri? Nema veze – samo pokrenite drugi lanac knjižara. Dobra ideja, osim što Big Tech cenzurira i tvrtke, a ne samo knjige. Primjerice, Parler je bio pokušaj pokretanja nove društvene mreže. Konzervativci koji su se osjećali prigušenima Twitterovim uskraćivanjem političkog govora, tražili su alternativu i bili su spremni zanemariti Parlerove tehničke nedostatke. Posao je pronašao nišu. No, tržišno dominantni igrači Big Techa su odlučili ne dopustiti uzdizanje nekoga koga ne mogu i kontrolirati.
Nakon što je Twitter zabranio Donalda Trumpa, Parler se brzinom rakete popeo na vrh ljestvice preuzimanja u Appleovoj trgovini aplikacija – sve dok ga Apple nije naglo uklonio iz prodaje. Parler je pokušao nastaviti, pa je Amazon prkosnu društvenu mrežu izbacio sa svojih web poslužitelja. Pouka je bila jasna: ako usvojite politike slobodnog govora koje tehnološki titani ne vole, zajedničkim djelovanjem će vas ugasiti i ušutkati.
Adam Smith je odlučno branio privatno poduzetništvo, ali je u knjizi Bogatstvo naroda upozorio da se “ljudi iz istog područja prodaje okupljaju vrlo rijetko, čak i kada su u pitanju razonoda i veselje, ali razgovor se svakom prilikom završava zavjerom protiv javnosti ili nekim smišljanjem načina podizanja cijena.“ “Tehnološke kompanije koje kontroliraju i ograničavaju internetsku komunikaciju u Sjedinjenim Državama doista su „zavjera protiv javnosti “, ne radi podizanja cijena – iako i to zaslužuje da se pogleda detaljnije – već zbog nametanja svoje politike i morala svima.
Ovdje se ne radi isključivo o monopolu. Kartel Big Tech nije jedini dobavljač svojih proizvoda, ali njegovi članovi imaju izuzetno dominantan položaj u oblasti internet komunikacija da čak prijete i individualnoj slobodi i otvorenom javnom govoru. Iako je sloboda pri pisanju osigurana Prvim amandmanom, čak i najtradicionalniji medij, novine, je sada stvorenje tehnološkog kartela, jer Google kontrolira web oglašavanje o kojem ovise profitne tiskane publikacije. Vlasništvo Jeffa Bezosa nad Washington Postom je savršen primjer odnosa tehnološke oligarhije i tiska u cjelini.
Razbijanje tehnoloških tvrtki možda neće dati željeni rezultat: kartel s desetak članova može biti jednako nemilosrdan kao onaj sa samo pet ili šest. Kada svi igrači slijede istu politiku zapošljavanja kao i pravila upravljanja i pravila po pitanju ljudskih resursa, njihovo se intuitivno dogovaranje samo ojačava: otkazivanje od strane jednog tehnološkog diva znači da će svi biti na crnoj listi.
Big Tech ne dopušta istinsku konkurenciju. To predstavlja problem za konvencionalno ekonomsko razmišljanje: takva nemogućnost konkurencije, ispred komercijalne, ima psihološku vrijednost. Tehnološki kartel u obliku privatnog poslovnog svijeta ima slobodu od javne odgovornosti, a opet upravlja većim bogatstvom od svih nacija i jednom rukom guši pravo na slobodu govora u SAD-u. Sva ta neobuzdana snaga služi moralnoj viziji koja je sveobuhvatna kao i bilo koja religija. Za Big Tech, kao i za stare religije, pogreška nema prava. Na imanju lorda Bezosa, javnost nema pravo bilo što znati ili o bilo čemu raspravljati.
Demokratska stranka ima političku korist od suzbijanja slobode govora na mreži i privilegiranja jednog ideološkog gledišta. Ipak, daleko je od sigurnog, da republikanci razumiju što je potrebno za obnavljanje razumne zajednice. Očigledna je kontradikcija između žalbi republikanaca na cenzuru i poziva desnici za strože zakone o kleveti i traženja novih načina za tuženje tehnoloških tvrtki zbog onog što se kaže na njihovim platformama.
Ali ako su pravni lijekovi nedostižni, kulturni preduvjeti za izlječenje nisu: Amerikanci moraju shvatiti da, za razliku od svega s čime se ova zemlja prije susretala, njihovoj slobodi čitanja onoga što odaberu kao i slobodi razmišljanja, prijeti ideologija koja sebe naziva progresivnom i liberalnom kroz koncentriranje neodgovorne moći nad jezikom i umom. Mora se osmisliti nova filozofska kritika ove moći i povjerenika koji je imaju, kritika jednako radikalna kao što je bila misao Adama Smitha 1776. godine.
Članak preuzet sa https://spectator.us/topic/last-chance-end-tech-tyranny-silicon-valley-cancel-culture/.
