Isaac Asimov (2. siječnja 1920. – 6. travnja 1992.) bio je američki pisac i profesor biokemije, ruskog porijekla, ostao zapamćen kao jedan od najvećih autora naučne fantastike u povijesti. Asimov je napisao ili uredio više od pet stotina knjiga, te oko devet tisuća pisama i razglednica. U širokoj javnosti Asimov je poznat kao majstor naučno-fantastičnog žanra, te se uz Roberta A. Heinleinoma i Artura C. Clarka, smatra za jednog od tri najveća svjetska pisca naučne fantastike.
Tijekom djetinstva njegovi roditelji su poštovali ortodoksnu židovsku tradiciju, a otac mu je radio u lokalnoj sinagogi, zbog čega je i mladi Isak naučio hebrejsko pismo.
Asimov je kasnije postao veliki pristalica Demokratske stranke tokom New Deala, te je do kraja života bio liberalnog opredjeljenja.
Zalagao se za kontrolu nataliteta stanovništva, odražavajući stavove Thomasa Malthusa i Paul R. Ehrlicha, poznatih demografa. Asimov se smatrao feministom čak i prije nego što je Pokret za oslobođenje žena (feministički pokret) dobio na popularnosti. Smatrao je da su prava žena usko povezana sa kontrolom nataliteta. Također, smatrao je da se homoseksualnost mora smatrati “moralnim pravom”, kao i sve ostale seksualne nereproduktivne aktivnosti između odraslih, voljnih osoba.
U SF romanu “Golo sunce” pod čeličnim nebom, ljudska populacija je napustila površinu Zemlje i povukla se u megapolise, izgrađene pod površinom (pod čeličnim nebom), živjeći život zasnovan na radu robota. Svi pate od straha od otvorenog prostora, većina ljudi celog života nije ni videla plavo nebo, a kamoli “golo” sunce.
Život se osim na planeti Zemlji proširio i na druge planete, na kojima je sasvim drugačije organiziran. Broj stanovnika na njima je relativno mali a priraštaj strogo reguliran. Živi se prilično lagodno, zahvaljujući velikom broju robota. Važno je naglasti, da je Danijel jedan od prototipa totalno humaniodnog robota, za razliku od ostalih.
E sad dolazimo do onoga što se nagovijestilo u naslovu. Na planeti po imenu Solarija, komunikacija između ljudi se odvija isključivo putem holografskih projekcija, ljudi su naučeni od malena da preziru svaku vrstu osobnog kontakta sa drugim ljudima (roboti se ne računaju), iako postoje ljubavne veze i brakovi preko ekrana, kontakti licem u lice gotovo da ne postoje – da li zvuči poznato ?
