Objavljeno: 08.10.2021. godine
Izvor: Vrhovni sud Republike Slovenije
Vrhovni sud Republike Slovenije zaključio je da ne postoji pravna osnova za izricanje prekršajnih sankcija zbog neprovođenja zaštitnih maski u zatvorenim javnim prostorima.
Vrhovni sud donio je odluku o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravomoćne presude okružnog suda kojom je počinitelju izrečena opomena za djelo prema Zakonu o zaraznim bolestima (članak 14. točka 14., u svezi s točkom 2. prvog stavka članka 39. istog zakona). Procijenjeno je može li se, uzimajući u obzir temeljna načela kaznenog prava, prekršaj naveden u točki 14. prvog stavka članka 57. Zakona o zaraznim bolestima (ZNB) identificirati u propustu nošenja zaštitne maske. Time Vrhovni sud nije morao donijeti odluku o pitanju razumnosti u vezi s nalogom za nošenje maski ili o administrativnim ili drugim dimenzijama takvog naloga.
Odlučujuće pitanje u ocjeni bilo je može li se kršenje naredbe o nošenju zaštitnih maski u zatvorenim javnim prostorima definirati kao kršenje mjera “zabrane ili ograničavanja kretanja stanovništva u zaraženim ili izravno ugroženim područjima” iz članka 39. ZNB -a . Budući da se uredbe Vlade Republike Slovenije ne mogu smatrati propisom koji određuje sadržaj prekršaja, Vrhovni sud je tražio odgovor u tumačenju zakonske odredbe. Svoju je odluku temeljio na ocjeni ustavnosti uplitanja u slobodu kretanja (članak 32. Ustava) i sustavnom tumačenju teksta ZNB -a.
Raspravno vijeće je zaključilo da se naredba za nošenje zaštitne maske po svom sadržaju bitno razlikuje od ometanja slobode kretanja. Ovaj se nalog ne može shvatiti kao oblik zabrane ili ograničavanja kretanja stanovništva na određenim područjima, već najviše kao neovisno miješanje u slobodu djelovanja (članak 35. Ustava), za što je potrebna neovisna pravna osnova. Ovaj nalaz potkrijepljen je i tumačenjem drugih odredbi ZNB -a, kojima je zakonodavac posebno predvidio uporabu zaštitne opreme, ali samo radi zaštite zdravstvenih radnika i suradnika radi prevencije i kontrole bolničkih infekcija, ali ne i za opću populaciju.
U ovom slučaju sudsko vijeće koje su činili vrhovni sudac i sudac Branko Masleša kao predsjednik i dr. Primož Gorkič i Barbara Zobec kao članovi. Odluka nije donesena jednoglasno.
