Aluminij je sastavni dio brojnih pedijatrijskih cjepiva u kojima se pojavljuje u svojstvu “adjuvasta” odnosno pojačivača imunološke reakcije. Aluminij u cjepivima dolazi u slijedećim oblicima: amorphous aluminum hydroxyphosphate sulfate (AAHS), aluminum hydroxide, aluminum phosphate, potassium aluminum sulfate (Alum). Cjepiva koja sadrže aluminij:
- Anthrax,
- DT,
- DTaP (Daptacel),
- DTaP (Infanrix),
- DTaP-IPV (Kinrix),
- DTaP-IPV (Quadracel),
- DTaP-HepB-IPV (Pediarix),
- DTaP –IPV/Hib (Pentacel),
- Hep A (Havrix),
- Hep A (Vaqta),
- Hep B (Engerix-B),
- Hep B (Recombivax),
- HepA/Hep B (Twinrix),
- HIB (PedvaxHIB),
- HPV (Gardasil 9),
- Japanese encephalitis (Ixiaro),
- MenB (Bexsero, Trumenba),
- Pneumococcal (Prevnar 13),
- Td (Tenivac),
- Td (Mass Biologics),
- Tdap (Adacel),
- Tdap (Boostrix)
https://www.cdc.gov/vaccinesafety/concerns/adjuvants.html
Prema Kalendaru cijepljenja iz 2020. godine djetetuu Hrvatskoj bi se od rođenja do 8. razreda osnovne škole trebalo ubrizgati ukupno 3,6 mg aluminija (12 x 0,3 mg Al). Oko 0,3 mg Aluminija po dozi, s ukupno 12 doza.
http://www.zzjzdnz.hr/download/kalendar_cijepljenja_2020.pdf
Postoje značajni dokazi da je aluminij neurotoksičan za životinje na kojima su se izvodili pokusi s ovim teškim metalom, mada razina neurotoksičnosti varira od vrste do vrste. Nakon parenteralne primjene aluminija odnosno unosom ubrizgavanjem u tkivo putem injekcije, kod osjetljivih vrsta toksičnost se manifestira progresivnim neurološkim oštećenjem koje rezultira smrću, s teškom vrstom epileptičnog napada, tkz. Statusnom epileptikom. Osteomalacija, poremećaj koji se manifestira povećanom mineralizacijom kostiju te gubitkom vitamina D, kako je predstavljena u čovjeku, primjećuje se dosljedno kod većih vrsta (npr. kod pasa i svinja) izloženih aluminiju. Slično stanje se opaža i kod glodavaca. Apsorpcia aluminija konzumacijom odnosno putem gastrointestinalnog trakta obično je manja od jedan posto (1%). Aluminij se nakuplja u većini organa u tijelu, pri čemu se uglavnom u kostima nakuplja u visokim dozama. U ograničenom iznosu, aluminij prolazi i krvno-moždanu barijeru te se prenosi na fetus.
https://pubchem.ncbi.nlm.nih.gov/compound/5359268#section=Toxicity-Summary
Znanstvena studija “Acute exposure and chronic retention of aluminum in three vaccine schedules and effects of genetic and environmental variation” odnosno “Akutna izloženost i kronično zadržavanje aluminija u tijelu, promatrano u tri programa cijepljenja, uključujući genetski i utjecaj iz okoliša” objavljena u veljači 2020.godine u stručnom medicinskom časopisu Journal of Trace Elements in Medicine and Biology i na Pubmed-u, istražila je mehanizam djelovanja aluminija iz cjepiva na ljudski organizam, odnosno farmakodinamiku injektiranog oblika aluminija koji se obično koristi u cjepivima kao dodatak (eng. “adjuvans” – pojačivač) jer prije nije bio dobro okarakteriziran, posebno s obzirom na razlike u američkim programima cijepljenja (op. a. u Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj gori i Makedoniji postoji samo jedan program cijepljenja) te njegovu akumulaciju u organizmu, imajući na umu utjecaj i drugih čimbenika poput genetike i okoliša na proces oslobađanje tijela od tog otrova (tkz. detoksikaciju) i njegovo izlučivanje iz organizma.
Prethodni modeli na kojima se zasnivala “sigurnost” primjene aluminija i njegovo zadržavanje/izlučivanje iz organizma, temeljili su se na vrlo malo empirijskih podataka, a jedan od najčešće korištenih, tkz. Priest-ov model, temeljen je na stopama izlučivanja aluminija procijenjenog na osnovu studije koja je uključivala samo jednu odraslu ljudsku osobu.
U ovoj znanstvenoj analizi promatrala se očekivana (akutna) izloženost i dugoročno nakupljanje / izlučivanje aluminija iz organizma u tri američka programa cijepljenja:
- osnovni program američkog centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC),
- program CDC-a u kojem se koristi cjepivo s malo aluminija ili ono bez aluminija.
- program “”Vaccine Friendly Plan” Dr. Paul Thomas-a.
Ovo istraživanje pratilo je uzima li se programima cijepljenja u obzir to da na pretpostavljenu “sigurnu” dozu aluminija u cjepivu, prethodno ograničeno proučavanu u tkz. Priest-ovom modelu (jednom odraslom čovjeku), dinamika izlučivanja aluminija injektirana uzastopnim dozama cjepiva kao i trenutna (zaostala) razina aluminija nije ista ili se modelira pretpostavkom da je na dan injektiranja nove doze aluminija on u organizmu (iz cjepiva ili okoline) jednak nuli, odnosno “anuliran”.
Ovo istraživanje pokazuje da raspored cijepljenja iz osnovnog američkog programa cijepljenja (CDC) rezultira visokim stupnjem kroničnog otrovanja (toksičnosti) aluminijom u prvih sedam mjeseci života – vremenskom razdoblju koje je od presudnog značaja za neurorazvoj i razvoj imunološkog sustava.
Autori su došli do ovog zaključka nakon što su procijenili “vrijeme izlaganja trovanju” (definirano kao “postotak dana u tjednu koje dijete provodi s tjelesnim opterećenjem koje prelazi minimalnu sigurnu razinu”) za osnovni američki program cijepljenja (CDC) i druga dva programa s manjom količinom aluminija u cjepivima.
Zaključeno je da bi se u iznimno važna sigurnosna razmatranja prije svakog budućeg cijepljenja trebalo uzeti u obzir trenutna razina aluminija u organizmu, doza po svakom injektiranom cjepivu, razmak između vremena injektiranja cjepiva koji sadrže aluminij, djetetovu težinu u vrijeme cijepljenja i genetičke varijante koje mogu ograničiti sposobnost izlučivanja aluminija.
Isto tako, zaključeno je da bi promjene u osnovnom programu cijepljenja, koje bi uključile uporabu cjepiva koja ne sadrže aluminij, mogle značajno smanjiti “vrijeme izlaganja trovanju” kojoj su djeca, zbog gustog rasporeda cijepljenja cjepivom s dodatkom aluminija, posebno izložena.
Znanstvena studija ” Acute exposure and chronic retention of aluminum in three vaccine schedules and effects of genetic and environmental variation”
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/m/pubmed/31846784/
Ovdje možete pročitati o mogućoj povezanosti aluminija u cjepivima i autizma.
Ovdje možete pročitati o povezanosti aluminija u cjepivima s nastankom raka i metastaza.
- Pridržavaju li se naši epidemiolozi, liječnici obiteljske medicine i pedijatri ovih (engl. “evidence base” – znanstvenih) smjernica, zasnovanih na najnovijim znanstvenim saznanjima?
- Jesu li odbacili cjepiva koja sadrže aluminij?
- Trebamo li još 10 godina slušati svoje liječnike kako nam tvrde da aluminija u cjepivu nema, odnosno, ako ga kojim slučajem ima, tada je u on prisutan u iznimno malim i za dijete sigurnim količinama, pa i dalje nastaviti trovati sebe, vlastito dijete i generacije djece, nesmotreno i neodgovorno im ubrizgavajući aluminij, narušavajući njihov mentalni razvoj i zdravlje općenito, s obećanjem da bi ih to u budućnosti moglo zaštiti od bolesti koju nemaju?
- Hoćete li čekati da izađe i neko sljedeće istraživanje za ostale otrovne sastojke u cjepivima ili ćete djelovati već sada?
