Građanski neposluh je aktivna neposlušnost građana prema provedbi zakona ili naredbi organa službene vlasti (ili okupatorske sile) ne koristeći fizičko nasilje. Građanski neposluh označava nenasilni otpor kao primarno sredstvo za izražavanje svojih pogleda. Odraz je savjesnosti, ozbiljnosti, iskrenosti i moralnog uvjerenja, javna komunikacija i nenasilno ukazivanje na probleme u društvu.
Građani imaju moralnu obavezu suprotstaviti se vlasti onog trenutka kada prepoznaju da vlast čini nepravdu. Opće je poznato da se često u vrhu države nalaze egoistični i korumpirani ljudi motivirani isključivo osobnim interesom, a građani koji podržavaju takvu vlast plaćajući joj namete smatraju se suodgovornima za nepravde koje vlada čini.
Kolektivnim neposluhom se vrši pritisak na vladu kako bi promijenila nepravednu politiku ili odstupila s vlasti. Najpoznatiji primjeri građanskog neposluha su Mahatma Ghandi s Pokretom otpora u Indiji tijekom borbe za neovisnost od Britanske kolonijalne dominacije, Mendela u borbi protiv apartheida u Južnoj Africi i Martin Luther King u borbi crnaca za građanska prava u SAD-u.
Utjecaj na promjenu nehumanih, nemoralnih i neetičnih zakona se ostvaruje ustrajnim bojkotiranjem i suprotstavljanjem nepravednim i štetnim zakonima uz svjesno preuzimanje pune odgovornosti i podnošenja sankcija za neposluh. Zakoni i propisi nisu uvijek bespogovorno prihvatljivi i bezuvjetno primjenjivi. U demokratskim zajednicama građanski neposluh kao takav nije kazneno djelo! U demokratskom uređenju sudac ima ovlasti odstupati od propisanih zakonskih kazni ukoliko je utvrdio da se radi o kršenju istih zbog iskrenih moralnih uvjerenja u počinjenu nepravdu, kao što se liječnik ima pravo pozvati na prigovor savjesti i odbiti provoditi prisilno cijepljenje građana iako ono zakonom može biti propisano kao obaveza. Slijepo i bespogovorno poštivanje sustava ukazuje na nedostatak senzibiliteta za nepravdu kod građana.
Samo tako do slobode.