Doktorica Lidija Gajski u emisiji Bujica, televizije Z1, koja je emitirana 30. studenoga, izložila je svoje mišljenje o korona virusu, cjepivu, temeljnim ljudskim pravima i medijskom – političkom pritisku vezano za najavu cijepljenja građana. Evo što je doktorica Gajski kazala:
U vezi s bolešću Kovid 19 postoje jako puno pitanja i nejasnoća. Počevši od samog porijekla i prirode virusa koja je nejasna, postoje znanstvenici i liječnici koji tvrde da taj virus nije nikada izoliran i pročišćen, preko epidemiologije bolesti, dakle, širenja toga virusa, gdje imamo isto tako puno nejasnoća nelogičnosti, neobjašnjenih stvari, do činjenice da nam je test kojim virus dokazujemo apsolutno nepouzdani i pitanje je što uopće, dokazuje: Da je jako veliki broj lažno pozitivnih nalaza? Preko činjenice da bolest ne definirana u svojoj kliničkoj slici i da se po nju mogu podvesti razno razne druge bolesti, uključujući i činjenicu da se od smrti od Kovida podvode smrti od različitih drugih uzroka i konačno do liječenja, gdje smo vidjeli da su neki načini liječenja u stvari kontraproduktivni, da ne govorimo o mjerama koje su vlade uvele, od maski pa do tzv. lockdowna, odnosno zatvaranja bez stvarnih dokaza o učinkovitosti.
Dakle, u takvim okolnostima s toliko puno pitanja i nejasnoća ja se pitam kako je uopće cjepivo proizvedeno, kako je napravljeno i s kojim ciljem, odnosno svrhom?
Cjepiva koja nam se nude su praizvedena po jednoj novoj tehnologiji za koju do sada nemamo dokaza o učinkovitosti i sigurnosti. Riječ je o unosu genetičkog materijala u organizam primatelja. Kada nam govore o cijepljenu onda je puno interesantnije od onoga što nam govore u stvari tražiti ono što nam ne govore. Pa je u tom smislu vrlo relevantno i važno postaviti pitanja o tome koliko imunitet traje? To nam je nepoznato. Koliko su cijepova učinkovita i koliko su sigurna?
Što se tiče učinkovitosti treba reći da su tu proizvođači postavili vrlo niske standarde. Naime, ono što je do sada poznato jest to da cjepivo štiti od vrlo blagih oblika bolesti, de facto štiti od kašlja i od temperature. O tome da bi ono sprječavalo teže slike bolesti, a to je ono što je klinički relevantno i što je relevantno u smislu javnog zdravlja, dakle, hospitalizacije i naravno smrtnost. O tome nemamo nikakvih podataka, odnosno dokaza da bi cjepivo u tom smislu bilo učinkovito. Stoga bi se svako kome se cjepivo nudi trebao zapitati, ne o tome je li cjepivo djelotvorno 70 ili 90 posto, na način koji sada međusobno natječu farmaceutske tvrtke, nego što je to učinkovito, protiv čega je učinkovito? Odgovor je protiv blage prehlade.
Dakle, ispitivanja cjepiva su imala čitav niz metodoloških slabosti. U prvom redu se eksperimentiralo na uzorku koji ne odgovara uzorku populaciji kojom će se cjepivo dati, riječ je bila o pretežno zdravih ljudi. Trajanje ispitivanja je bilo prekratko da bi se moglo procijeniti i učinkovitost i sigurnost. Što se tiče sigurnosti zabilježene su blage nuspojave. Međutim u svijetlu činjenice da bolest sprječava prehladu postavlja se pitanje hoće li cjepivo proizvest više tegoba, ljudima koji ga budu primili, nego ako se ne bi cijepili.
Što se tiče odgođenih nuspojava, a znamo da ih kod cijepova ima, to nam je potpuno nepoznato jer su istraživanja trajala prekratko. Ono što treba tu svakako reći jest da su eventualne nuspojave ovih cijepova u stvari nepredvidljive i to je najveći problem. Radi se znači o novoj tehnologiji za koju mi niti neznano kakve bi mogle biti posljedice, one se mogu ispoljiti tek na drugoj generaciji.
Dakle, summa summarum, riječ je o cjepivu za koja je nejasan odnos koristi i štete.
Obveza cijepljenja, bila ona neizravna ili izravna, je apsolutno neprihvatljiva. Kao što sam rekla mi ne znamo uopće koliko je to cjepivo učinkovito, koliko je sigurno, dakle omjer koristi i štete, što dovodi u pitanju samu preporuku cijepljenja, a kamo li zakonsku obvezu.
Zakonska obveza cijepljenja je politička odluka i politička mjera. Stvar je u tome da se njome krše temeljna ljudska prava, u prvom redu pravo na integritet tijela i na autonomiju odlučivanja o vlastitom zdravlju i da s druge strane nekom pojedincima može nanijeti i štetu. Kada se uvodi takva vrsta političke mjere onda ona mora biti jako, jako dobro obrazložena. Mi to obrazloženje nismo čuli.
Ono bi se moglo iskristalizirati kroz jednu primjerenu stručnu i javnu raspravu jer se radi o aspektu ljudskih prava, međutim uvjeti za takvu raspravu nema, niti u nas niti globalno. Zato što se agresivno promiče samo službeni narativ, samo promidžba i zagovaranje cjepiva, a ljudi koji razmišljaju drugačije i koji samo postavljaju pitanja su žestoko cenzurirani i progonjeni.
U takvim okolnostima se ova vrsta političke odluke ne smije i ne može donijeti, ona ne dolazi u obzir u jednom društvu koji se želi nazivati slobodnim i demokratskim.
Izvor: www.ivijesti.hr
