Povod ovog teksta je nasrtaj na dr.sc. Krešimira Pavelića zbog činjenica koje je nedavno iznio na Okruglom stolu stranke “Promijenimo Hrvatsku”. Kako smo već govorili o tome ovdje, a i mnogi drugi portali i iskreni stručnjaci su progovorili po tom pitanju, poput dr.sc. Lidije Gajski, urednika portala Logično.com Petra Jaseka i drugih, odlučio sam dati svoj osobni osvrt na ovu temu, kao znak podrške gospodinu Paveliću, ali i progovoriti o dubljem, temeljnom pitanju koje leži u problemu ove pandemije ii svih drugih sukoba.
ŠTO JE ISTINA?
Istinu možemo definirati kao stvarno činjenično stanje. Drugim riječima, koliko god da imam neko svoje uvjerenje da kada skočim sa zgrade visoke 200 m, u uvjerenju da ću mašući rukama poletjeti, stvarno činjenično stanje (barem u ovoj dimenziji stvarnosti u kojoj se nalazimo) je da će moj debeli trbuh i višak kilograma brzinom gravitacije pojuriti prema zemlji, a beton će se razbiti mojom tvrdoglavom glavom 🙂
No kao ograničena bića nismo niti ćemo ikada biti u stanju doći do svih činjenica, te znamo samo one činjenice koje su bile, koje su sada, ali nikako ne one koje će tek doći.
Apsolutna Istina je stvarnost koja obuhvaća sve činjenice koje su bile, jesu i koje će biti, a samo Apsolutni Tvorac svih činjenica može, dakle, znati punu Istinu, te takvog Tvorca možemo zvati i Istinitim.
Stoga je konačni cilj istinoljubivih nastojati približiti se Istini koja je zapravo jedina puna stvarnost.
Ograničenost – put ka toleranciji
No kako spomenuh, ograničena smo bića i imamo ograničen doseg činjenica. Tu se ljudi često uhvate u klopku da te ograničene činjenice s kojima raspolažu proglašavaju Istinom. Fenomenološki, to je ispravno sa strane subjektivne Istine, odnosno percepcije Istine, no u stvarnosti nitko od stvorenih bića nije u stanju doći do Apsolutne Istine. Stoga je najveći vrhunac spoznaje biti spreman shvatiti da ne znamo sve, dakle da imamo samo ograničenu “istinu” s kojom raspolažemo na temelju činjenica koje su nam na raspolaganju, te biti otvoreni promijeniti svoju spoznaju i samim time uvjerenje ukoliko jači argumenti i činjenice budu doneseni ispred nas, i koje bi nadopunile ili čak u potpunosti promijenile našu trenutnu “istinu” s kojom raspolažemo.
Izbaciti oholost iz svoga srca
Kako bismo to ostvarili, najvažnija vrlina koju moramo posjedovati jest izbaciti oholost iz svoga srca. Upravo je ona glavni uzrok svih problema. Oholost možemo definirati kao “neprihvaćanje činjenica (istine) kada je netko donosi (bez obzira o kome se radilo) te ponižavanje ljudi.”
Koliko puta smo bili svjedoci, pogotovo zadnjih godinu i pol, kada npr. jedna švelja postavlja pitanje i činjenice koje su utemeljene na znanstvenim spoznajama našim vrlim autoritetima, a iodbacuje ju se prvo zato što je se tretira kao osobu koja nije od struke, pristupajući ponižavajuće prema njoj, a činjenice koje iznosi se odbacuje bez propitkivanja jer ne odgovaraju postojećem vladajućem narativu? Ovakav pristup je pogrešan, a koliko li je tek pogrešan kada čovjek od struke, s preko 390 znanstvenih radova, vrhunskom znanstvenom biografijom, bude difamiran samo radi činjenica koje druga strane ne želi čuti i o njima razgovarati?
Tolerancija i razumijevanje prema drugoj strani
U međuljudskoj komunikaciji je neophodno imati toleranciju i razumijevanje prema drugoj strani ukoliko nam je cilj približiti se Istini, prihvaćajući i slušajući argumente s kojima druga strane raspolaže. Naravno, uvjet da bismo uopće ušli u diskusiju s tom drugom stranom jest taj da i ta druga strana nastupa na način da želi prihvatiti naše argumente ukoliko su ispravniji od njezinih. U suprotnome, treba izbjegavati raspravu s takvim osobama, jer od toga nema nikakve koristi, a u slučaju da nas takva strana napadne, dužni smo se i od nje braniti.
Nažalost, uvjerili smo se kroz cijelu ljudsku povijest, a posebno u zadnjih godinu i pol dana, da se temelj ovog načela koji uspostavlja zdrav dijalog i diskusiju, koja ima za krajnji cilj težnju ka približavanju Istini, u potpunosti cenzurira i onemogućuje. Eklatantan primjer toga je nedavna smjena dr. sc. Krešimira Pavelića koji je iznio činjenice i podatke o štetnosti COVID-19 cjepiva, za što je bio ukoren. Umjesto da se upravo na temelju ovakvih činjenica i radi toga što ih je iznio čovjek velike znanstvene stručnosti i vrijednosti smjesta pokrene javna rasprava u najgledanijim nacionalnim medijima, događa se suprotno. Stručnjak iz područja o kojem priča, za razliku od mnogih u ovoj pandemijski izazvanoj krizi kojima su mediji posvećivali ogromnu pozornost, naprasno se prvo ignorira, a kada ignoriranje nije bilo više moguće radi alternativnih kanala komunikacije kojima su se činjenica koje je dr. Pavelić iznio dalje širile, sustav uspostavljen na laži radi jedino što može kada nema argumenata baziranih na činjenicama – primjenjuje argument sile.
I tu dolazimo do samog odgovora i krunskog dokaza da ova pandemija i posebno reakcija na njezino rješavanje nisu vođeni od dobronamjernih i stručnih ljudi. Cilj nije zdravlje ljudi i deklarirana zaštita od opasnog virusa. Upravo suprotno, cilj je nešto sasvim drugo, nešto što je daleko od interesa naroda i pojedinca.
Zato pozivam sve one koji do sada nisu dokučili, neka im ovo bude krajnji alarm za buđenje. Jer ako se probude prekasno, mogli bi shvatiti da su u tom snu izgubili sve ljudske slobode i vrijednosti za koje smo se kao civilizacija stotinama godina borili, prolijevajući krv i ginući, a budućim naraštajima ostaviti svijet koji bi više sličio na poznati citat J. Orwella iz 1984. : ‘Ako želite sliku budućnosti – zamislite čizmu kako gazi ljudsko lice… zauvijek!’
Zaključak
Probudimo se i djelujmo dok još nije kasno. Oslobodimo se oholosti iz naših srca i budimo spremni mijenjati se shodno novim spoznajama. Živimo Slobodu u našem svakodnevnom životu i na svakom koraku. Živimo i borimo se za Istinu. Nemamo što izgubit jer život bez Istine i Slobode nije vrijedan življenja, a posebno nije vrijedan da ga se takvog prenosi budućim generacijama.
