Sve u svemiru postoji po Istini i Pravdi.

Sve u svemiru postoji po Istini i Pravdi. Nepravda je izuzetak koju čine ljudi. No mi smo kao vrsta toliko kratko u svemiru, da smo gledajuću u kozmičkim omjerima, potpuno nebitni. Gledajući u tom smjeru nepravda niti ne postoji. Niti dugoročno ikakva nepravda može opstati jer je Zakon koji je u svemiru uspostavljen Harmonija i Pravda. Zato iskoristimo svoj kratki trenutak postojanja na ovom svijetu kako bi ostavili trag i “priključili” se nakon “života” u struju vječne harmonije. Trag dobra, poput traga svijeće koja tijekom svog kratkog života dok gori, prenosi svjetlosnu i toplinsku energiju. Pitanje je samo za što smo tu energiju koristili. Kakva djela budemo činili (ili ne činili, a trebali smo), ostavljajmo trag u vječnosti. Samim time pravimo sebi vječnost. Kako bi stara poslovica rekla “Što si posijao to ćeš i požnjeti”.

Također imajmo na umu da je svako “zlo” koje susrećemo tokom života u isto vrijeme i prilika za dobro, tako što mu se kroz suprotstavljanje kao ljudi dodatno brusimo i postajemo bolji i sposobniji. Borac ne može postati bolji bez kvalitetnog “sparing” partnera, a najbolji mač se kuje u najvećoj vatri. “S mukom je i last”. Ne kaže se nakon muke, već sa mukom. Dok god čovjek ima iskušenja, to je znak da raste i jača se. Zato vrlo često iskušenje i zlo nije zlo samo po sebi. Ključno je kako ćemo na taj događaj reagirati.

Sistem se ne može pobijediti institucijama sistema. On se može dobiti jedino iskonskim povratkom stvarnim vrijednostima. Najvažnije je osvijestiti činjenicu da smo svi ljudi stvoreni (od strane zajedničkog nam Tvorca) jednaki, i da svi imamo temeljna neotuđiva prava koja smo samim svojim rođenjem i stvaranjem od strane Tvorca dobili. Nismo ta prava dobili niti od jednog čovjeka, a pogotovo ne od neke pravne fikcije zvane “društvo” ili “država”. Ta temeljna prava mogu biti samo ograničena (samovoljno), ali nikako i ukinuta od strane stvorenih, jer ukinuti ih može samo Onaj tko ih je dao čovjeku. Ograničenja tih prava i sloboda mogu biti samo spram razine ugroze zbog kojih se ograničavaju, i svakako u skladu s načelom pravičnosti. U suprotnosti se čini velika nepravda, a nijedna nepravda ne može biti dugoročno održiva. A ako i dođe do takve nepravde dužnost je svakog savjesnog pojedinca da joj se odupre, pa i po cijenu života, jer što vrijedi kratki život u strahu i nepravdi? Zar ćemo sebi graditi vječnost na kukavičluku, konformizmu i poslušnosti Nepravdi, a nećemo se boriti i živjeti za Istinu?

Zato neka nas ne obeshrabruje i ne baca u očaj količina zla i nepravde. Ona u omjerima svemirskim niti ne postoji. Ovaj kratki život je samo prilika za dobro. Zato je iskoristimo. Živimo svoju Slobodu, Istinu i Pravdu.

U vezi toga pozivam vas sve da se odazovemo u što većem broju na #FestivalSlobode koji će se održati u Zagrebu, 18.9.2021 u 15h. Nije cilj toga festivala da se kroz prosvjed traže prava i slobode. Naša prava i slobode su nam dana našim rođenjem. Cilj je okupiti se na jednom mjestu, svi koji ŽIVE ideale Pravde, Slobode i Istine. Obilježiti trenutak u vječnosti, i kao mali mrav, koji pokušava ugasiti požar noseći u svojim ustima vodu, stati i reći “Možda ne mogu ugasiti požar, ali mogu jasno dati do znanja na čijoj sam strani i dati sve od sebe koliko sam u stanju da to i uradim”. A koliko je puno malih skupina, uz pomoć Istinitog, kroz povijest mijenjalo svijet.

Stoga, vidimo se!