Zašto ljudi dobrovoljno žrtvuju svoju slobodu za iluziju sigurnosti + inspirativan video R. Malone-a na tu temu

2
1413

Sažetak članka:

  • Psihološko stanje društva poznato kao “formiranje mase” uvjet je za totalitarizam. Pod formiranjem mase stanovništvo voljno žrtvuje svoju slobodu
  • Primarni uvjet za formiranje mase je nedostatak društvene povezanosti. Drugim riječima, socijalna izolacija u masovnim razmjerima, što je upravo ono o čemu se radilo u izolaciji. No, čak i prije pandemije, društvena izolacija bila je na povijesnom vrhuncu
  • Drugi uvjet je da većina ljudi smatra da je život besmislen i bezrazložan.
  • Treći uvjet je široko rasprostranjena “slobodno lebdeća” anksioznost i “slobodno lebdeće” nezadovoljstvo. To se odnosi na nezadovoljstvo i tjeskobu koji nemaju vidljive ili jasne uzroke
  • Četvrti uvjet je “slobodno lebdeća” frustracija i agresija, koja prirodno prati prethodna tri. Također i u ovom slučaju, frustracija i agresija nemaju vidljiv uzrok
  • Kada se ova četiri uvjeta prošire, može doći do tvorbe mase, što omogućava uzdizanje i napredovanje totalitarizma. Ključna strategija za razbijanje formiranja mase i sprječavanje totalitarizma je da se neistomišljenici udruže kao jedna velika grupa, dajući tako onima koji se još uvijek kolebaju, onima koji još nisu u potpunosti hipnotizirani alternativu za slaganje s totalitaristima. Drugi je glasno govoriti protiv totalitarnog režima, jer se na taj način ograničavau zvjerstva

Od Dr Joseph Mercola

U ovom videu, Mattias Desmet, profesor kliničke psihologije na Sveučilištu Ghent u Belgiji, osvrće se na društvene uvjete pod kojima stanovništvo voljno žrtvuje svoju slobodu.

Desmet, koji je također magistrirao statistiku, otkrio je neobične anomalije u statističkim analizama rađenim tijekom pandemije COVIDA-19, zbog kojih je shvatio da naše globalno društvo počinje ulaziti u stanje formiranja mase, vrstu “kolektivne hipnoze” potrebne za uspon totalitarnog režima.

U ovom intervjuu za podcast s Aubreyjem Marcusom, Desmet se korak po korak osvrće na formulu koja rezultira ovom kolektivnom hipnozom te na način na koji se ova formula primjenjivala na globalnu populaciju u posljednje dvije godine.

Suvišno je reći da nas upozorava na opasnost ako se nastavi ovim putem i nudi rješenja koja možemo poduzeti, kako na individualnoj tako i na kolektivnoj razini, kako bismo spriječili gubitak slobode koji će sigurno uslijediti ako ništa ne poduzmemo.

Besmisleno modeliranje

Krajem veljače 2020. Desmet je počeo promatrati stope smrtnosti, slučajeve zaraze i drugu statistiku, brzo shvativši da nešto ozbiljno nije u redu s modelima koji su predstavljeni javnosti i korišteni kao opravdanje za zatvaranje „nenužnih” tvrtki i poručivanje svima da ostanu doma.

Modeli su uvelike preuveličavali prijetnju SARS-CoV-2, a do kraja svibnja 2020. to je “dokazano bez sumnje”. Na primjer, Imperial College u Londonu predvidio je da će, ako Švedska ne uvede lockdown, 80 000 ljudi biti mrtvo do kraja svibnja 2020. No Švedska se je odlučila ne zatvarati, a do kraja svibnja samo je 6 000 ljudi umrlo s dijagnozom COVID-19.

Najčudnije od svega, kaže Desmet, bilo je to što su svi stalno tvrdili da se protumjere protiv koronavirusa temelje na matematičkim modelima i znanosti, ali “iako je nedvojbeno dokazano da su početni modeli potpuno pogrešni, mjere su se nastavile kao da su modeli bili ispravni.”

Očito je, dakle, da modeliranje i znanost uopće nisu bili temelj ili čak niti dio jednadžbe. To je, kaže Desmet, “bio snažan znak da se na psihološkoj razini događa nešto zaista snažno.”

Još jedan alarm da nešto stvarno nije u redu bila je činjenica da nitko od naših političkih čelnika nije uzeo u obzir kolateralnu štetu tih protumjera. Nije bilo analize troškova i koristi/rizika i boljitka za ijednu protumjeru.

Svjetska zdravstvena organizacija je upozorila da bi mjere mogle dovesti do prekomjerne smrti od gladi. Ipak, ni u jednom trenutku nikada nismo vidjeli matematički model koji je uzeo u obzir obje strane medalje – broj smrtnih slučajeva od virusa i kolateralnu štetu protumjera. A bez takve analize nije moguće procijeniti jesu li protumjere štetnije od virusa.

Kad god uzimate u obzir javnozdravstvenu mjeru, neophodna je analiza štete i koristi. Bez toga nemoguće je donijeti razumnu odluku. Ipak, ovdje su takve osnove zanemarene kao da je kolateralna šteta beznačajna.

Četiri osnovna uvjeta za ‘formiranje mase’

Koja bi psihološka dinamika i procesi mogli biti odgovorni za ovu prividnu sljepoću? Desmet je nakon par mjeseci konačno shvatio što se događa. Društvo je bilo (i još uvijek jest) pod čarolijom masovne hipnoze, psihološkog procesa poznatog kao “formiranje mase” koji nastaje u društvu kada se ispune specifični uvjeti.

Središnji uvjet je nedostatak društvenog povezivanja. Drugim riječima, socijalna izolacija u masovnim razmjerima, što je upravo ono o čemu se radilo u izolaciji. Svima nam je rečeno da svaki kontakt s drugima, uključujući članove naše vlastite obitelji, može biti smrtna kazna.

Čuo sam za ljude koji se više od godinu dana nisu susreli ni s jednom osobom, ostajući cijelo vrijeme zaključani u svojim domovima iz straha od zaraze. No, socijalna izolacija bila je raširen problem i prije pandemije. Marcus citira istraživanje koje je pokazalo da 25% ispitanika nema niti jednog bliskog prijatelja. Štoviše, najusamljenija dobna skupina bili su mladi, a ne stariji, kako se obično misli.

Dakle, i prije pandemije, zapadna društva patila su od društvene izoliranosti, što je ključni uvjet za pojavu sindroma “formiranja mase”.

Drugi uvjet je da većina ljudi život mora doživljavati besmislenim i bezrazložnim. Desmet citira istraživanje koje pokazuje da polovica svih odraslih smatra svoj posao potpuno besmislenim te ne predstavlja nikakvu vrijednost ni njima samima ni drugima.

U drugoj anketi, provedenoj 2012. godine, 63% ispitanika reklo je da “mjesečare” kroz njihove radne dane, ne unoseći nikakvu strast u svoj posao. Dakle, uvjet br. 2 za hipnozu formiranja mase također je bio ispunjen, čak i prije nego je pandemija krenula.

Treći uvjet je raširena nedefinirana anksioznost koja “lebdi u zraku” i nedefinirano nezadovoljstvo. Nedefinirana anksioznost odnosi se na anksioznost koja nema vidljiv ili jasan uzrok. Ako ste u džungli i vidite da vas lav proganja, vaš strah i tjeskoba imaju prirodan, lako prepoznatljiv uzrok – lav.

Međutim, kada ste društveno nepovezani i osjećate da vaš život nema smisla, tada se može pojaviti nedefinirana tjeskoba koja nije povezana s mentalnim ili fizičkim prikazom određene prijetnje. Sudeći po trošenju antidepresiva i drugih psihijatrijskih lijekova, uvjet broj 3 također je ispunjen davno prije pandemije.

Četvrti uvjet je frustracija i agresija koja prirodno prati prethodna tri. Ni u ovom slučaju frustracija i agresija nemaju vidljiv uzrok.

Kada se ispune uvjeti, dolazi do stvaranja mase

Kada ta četiri uvjeta ispuni dovoljno velik dio društva, oni su zreli za hipnozu tvorbe gomile. Sve što je sada potrebno je priča u kojoj je izvor ili uzrok tjeskobe identificiran i pojašnjen dok se istovremeno nudi strategija za rješavanje, odnostno neutralizaciju tog uzroka.

Prihvaćanjem i sudjelovanjem u bilo kakvoj strategiji, ljudi s nedefiniranom tjeskobom osjećaju se konačno opremljeni sredstvima za kontrolu svoje tjeskobe i za izbjegavanje panike. Osjećaju se kao da su oni ti koji vuku konce.

Zanimljivo, kada se to dogodi ljudi se iznenada osjećaju ponovno povezani jedni s drugima, jer su svi identificirali istog neprijatelja. Dakle, oni su ujedinjeni u herojskoj borbi protiv mentalnog prikaza njihove tjeskobe. Ova novootkrivena solidarnost daje njihovim životima novi smisao i svrhu.

Ova veza, iako se temelji na lažnoj premisi, djeluje na jačanje psihološkog udaljavanja od stvarnosti. Objašnjava zašto su se mnogi prihvatili jasno nelogičnog narativa i zašto su spremni sudjelovati u propisanoj strategiji – “čak i ako je potpuno apsurdna”, kaže Desmet.

“Razlog zbog kojeg se upuštaju u narativ je taj što to vodi do ove nove društvene veze”, objašnjava on. Znanost, logika i ispravnost nemaju veze s tim.

“Procesom formiranja mase prelaze iz vrlo bolnog stanja društvene izolacije u suprotno stanje maksimalne povezanosti koje postoji u gomili ili masi.

To samo po sebi dovodi do svojevrsne mentalne opijenosti, to je zapravo pravi razlog zbog kojeg se ljudi drže priče, zbog kojeg su ljudi spremni složiti se s narativom, čak i ako je, kao što smo rekli, potpuno pogrešan, pa čak i ako gube sve što im je osobno važno.”

Ti gubici mogu uključivati njihovo mentalno i fizičko zdravlje, njihove domove, sredstva za život i materijalno blagostanje. Ništa od toga nije važno kada ste pod hipnotičkom čarolijom formiranja gomile. A to je, kaže Desmet, jedan od najproblematičnijih aspekata ovog psihološkog fenomena. Mase ljudi postaju samodestruktivne kroz svoj kratkovidni fokus.

Formiranje mase 19. stoljeća

Gustave Le Bon, francuski socijalni psiholog poznat po svom proučavanju gomile, jednom je rekao:

“Mase nikada nisu žedne istine. Sklanjaju pogled od dokaza koji nisu po njihovom ukusu, ako ih greška zavede skloni su ju obožavati. Bilo tko ih može uvjeriti u iluzije, on je vrlo lako njihov gospodar; tko god pokuša uništiti njihove iluzije, taj je uvijek njihova žrtva.”

Le Bonova knjiga, “The Crowd: A Study of the Popular Mind”,1 duboko uranja u karakteristike mase ljudi i kako, kada su okupljeni u grupe, ljudi imaju tendenciju odustati od svjesnog promišljanja u korist nesvjesnog djelovanja gomile.

Upozorio je da ćemo, ako društvo ne obrati pažnju i brigu o društvenoj izolaciji i antireligijskoj ideji da život nema svrhu, završiti u stanju u kojem će formiranje mase postati norma. Ti bi psihički oštećeni ljudi mogli preuzeti vlast, što se upravo i dogodilo.

Ključni primjer je nacistički režim. Desmet ističe da, iako obično mislimo da diktature proizlaze iz upotrebe grube sile i straha, nacistički režim – i vodstvo s kojim se trenutno suočavamo – došao je na vlast na pozadini ovog dubokog psihološkog fenomena poznatog kao formiranje mase.

Ljudi su VOLJNO sudjelovali u nacističkim zločinima zbog psihološkog stanja u kojem se nalazilo društvo, fenomena formiranja mase, a ne zato što su se bojali svog vođe.

Ključna razlika između diktature i totalitarizma

Dakle, važno je shvatiti da klasična diktatura i totalitarizam proizlaze iz različitih uzroka. Općenito, u klasičnoj diktaturi, diktator postaje blaži i manje agresivan kada se ušutkaju glasovi disidenata, njegova opozicija. Nakon što je preuzeo potpunu vlast, više ne mora biti agresivan i može posegnuti za drugim sredstvima za održavanje kontrole.

U totalitarnoj državi događa se upravo suprotno. Ovo je ključno razumjeti, jer u totalitarnom društvu, kada se oporba ušutka, tada država čini svoje najveće i najokrutnije zločine.

Primjer za to je Staljinova shema čistki 1930-ih, koja je dovela do smrti oko 80 milijuna ljudi u jednom desetljeću. Sredinom 30-ih je nacistički režim započeo svoje suludo čišćenje, što je rezultiralo holokaustom. Oboje se dogodilo nakon što je glasna opozicija ugušena.

Sada smo u još jednom prijelomnom trenutku u povijesti, u kojem se prešućuje suprotstavljanje pandemijskom ludilu. Ako želimo da čovječanstvo preživi i ne podlegne globalnom totalitarizmu, moramo nastaviti govoriti protiv njega, jer kada prestanemo tek će tada krenuti prava zlodjela. Drugim riječima, još ništa nismo vidjeli. Najgore tek dolazi – ako ušutimo.

Još jedna važna stavka. Totalitarci ne prestaju činiti zločine nakon što je oporba poražena. Samo se širi na nove grupe. Desmet pripovijeda kako je Staljin prelazio s jednog žrtvenog jarca na drugog, dok mu je stalno ponestajalo grupa koje će biti žrtva koju je naređivao eliminirati. Na kraju je završio ubivši polovicu članova svoje Komunističke partije, iako većina nije učinila ništa loše i bili su mu odani.

To je nešto o čemu treba razmišljati u našoj sadašnjoj situaciji. Upravo su “antivakseri” oporba koju totalitarni režim želi uništiti. Kada više ne bude “antivaksera”, teoretski da su svi na svijetu cijepljeni, oporba na koju se treba okomiti postala bi neka druga skupina.

Dakle, ako ste “cijepljeni” i trenutno ste spremni na sve svoje boostere i odobravate križarski rat protiv onih koji ne žele cjepivo, znajte da je samo pitanje vremena kada ćete doći na red da budete žrtvovani zbog nečega drugog.

Tragični kraj koji čeka sva društva s formiranjem masa

Sudbina onih koji podlegnu tvorbi gomile i prigrle totalitarizam posebno je tragična, na neki način, zbog još jedne neobične stvari koja se događa. Ljudi pod njegovim prokletstvom često se na kraju slože da zaslužuju umrijeti i dragovoljno idu u smrt. To se, kaže Desmet, dogodilo s mnogim Staljinovim članovima stranke koji su bez ikakvog razloga osuđeni na smrt.

Kao što je primijetio Marcus, ovo je u osnovi menticid, ubijanje uma. Psihološki proces menticida toliko degradira mentalne sposobnosti da racionalno razmišljanje više nije moguće, što vas čini duboko lakovjernim. U tom ćete stanju prihvatiti bilo koji narativ bez kritičkog razmišljanja.

Formiranje mase također uvijek završava dodatnim stvaranjem i jačanjem uvjeta koji su joj uopće omogućili njezino pojavljivanje. Dakle, na kraju će ljudi koji su pod hipnozom formiranja mase osjećati veću društvenu izolaciju nego ikada prije, manje smisla i svrhe u životu, te više nedefinirane tjeskobe i agresije nego prije.

Formiranje mase briše individualnost. Grupa postaje svevažna, a pojedinac beznačajan. Stoga na kraju postaje prihvatljivo i razumno kad vam se kaže da vaši roditelji ili djeca zaslužuju ili trebaju umrijeti za boljitak društva.

“U suštini svi postaju podjednako glupi”, kaže Desmet. “Nije važno koliko su prije bili pametni ili inteligentni. Gube svaku sposobnost kritičkog razmišljanja, gube sve karakteristike pojedinca.”

Primijenjeno na današnjicu, ovo je šokirajuće relevantno. Pomaže objasniti kako i zašto su roditelji voljni postrojiti svoju djecu za eksperimentalnu injekciju koja ih može onesposobiti ili ubiti. “Totalitarizam je čudovište koje UVIJEK proždire vlastitu djecu”, kaže Desmet.

Formiranje mase u akciji

Još jedna važna stavka je da je, obično, samo 30% ljudi u totalitarnom društvu zapravo pod hipnotičkom čarolijom tvorbe gomile. Čini se da je broj veći, ali oni su zapravo u manjini.

Međutim, obično je još 40% onih koji jednostavno idu uz narativ, iako nisu uvjereni. Ne žele se isticati idući protiv prevladavajuće struje. Preostalih 30% nije hipnotizirano i želi probuditi ostale.

Ključna strategija za razbijanje formiranja mase i sprječavanje totalitarizma je da se protivnici udruže kao jedna velika skupina, dajući tako onima koji sjede po strani i koji još nisu u potpunosti hipnotizirani alternativu za slaganje s totalitaristima.

Takozvani Ash eksperimenti jasno su pokazali da je vrlo malo ljudi, samo 25%, spremno ići protiv mase, bez obzira koliko je mišljenje mase apsurdno i očito pogrešno. Dvije trećine ljudi spremno je prihvatiti “idiokraciju”.

Događaji i eksperimenti tvorbe gomile uvijek i iznova pokazuju nam da postoje tri skupine ljudi: oni koji postaju opčinjeni i zapravo vjeruju da je pogrešan odgovor ispravan; oni koji znaju da je odgovor pogrešan, ali se ne usuđuju reći istinu pa se slažu s onim za što znaju da je laž; i oni koji znaju da je odgovor kriv i tako tvrde.

Kako razbiti formiranj mase

Sve ovo ukazuje na to kakav je odgovor. Prema Desmetu, ono što disidenti trebaju učiniti jest udružiti se u jednu veliku grupu. To daje najvećoj skupini od 40% – onima koji stoje postrance i slažu se s programom samo zato što se boje biti izopćena – alternativnu platformu društvenog povezivanja.

Većina njih će se vjerojatno pridružiti disidentskoj antitotalitarnoj skupini radije nego slijediti totalitarni način razmišljanja s kojim se u potpunosti ne slažu. U tom trenutku, formiranje mase je gotovo. Totalitarna država je gotova jer oni koji su neutralni, koji su omogućili da se formiranje mase ukorijeni i raste, ti isti sada više ne sudjeluju u tom procesu. A bez toga, totalitarno preuzimanje ne može uspjeti.

Drugo, moramo nastaviti slobodno govoriti – GLASNO. S progovaranjem može se pomoći minimizirati broj ljudi koji bivaju hipnotizirani. Jednako tako može probuditi neke koji su već začarani formiranjem mase. Prema Desmetu, pokazalo se i da progovaranje ograničava počinjena zlodjela.

“Po mom mišljenju, prestatiti progovarati nije opcija”, kaže on. “To je najvažnija stvar koju možemo učiniti.”

Nije lako. Kako su Marcus i Desmet iznijeli , totalitarni režim ima prednost što može kontrolirati narativ kroz centralizirane medije. Nije iznenađujuće da su masovni mediji ključni alat za uspješno stvaranje tvorbe gomile.

Treća praktična stavka je stvaranje paralelnih struktura. Snagu ove strategije pokazao je Vaclav Havel, politički disident koji je na kraju i postao predsjednik Čehoslovačke. Paralelna struktura je svaka vrsta poslovanja, organizacije, tehnologije, pokreta ili kreativnog traženja koja se uklapa u totalitarno društvo, a moralno je izvan njega.

Nakon što se stvori dovoljno paralelnih struktura, rađa se paralelna kultura koja funkcionira kao utočište razuma unutar totalitarnog svijeta. Havel objašnjava ovu strategiju u svojoj knjizi “Moć nemoćnih”. Kako napominje Desmet, totalitarizam će se na kraju uvijek samouništiti. Psihološke podloge su toliko samodestruktivne da se sustav raspada. To je dobra vijest.

Loša vijest je da totalitarni sustav može preživjeti dulje vrijeme prije nego što nestane, a na kraju obično ostane malo preživjelih. Ipak, Desmet vjeruje da je ovaj novi globalni totalitarizam nestabilniji od regionalnih totalitarnih sustava predvođenih diktatorima, pa se može brže samouništiti. Dakle, ključ je preživjeti izvan totalitarnog sustava dok čekamo da se on samouništi.

Međutim, i dalje se moramo boriti riječima i djelima, kako bismo ograničili zločine i ublažili štetu.

U konačnici, kao i u medicini, spriječiti totalitarizam je daleko lakše nego se naknadno pokušati osloboditi. Da bismo to učinili, moramo spriječiti četiri temeljna uzroka formiranja mase u društvu: društvenu izolaciju, besmislenost, nedefinirano nezadovoljstvo/tjeskobu i frustraciju/agresiju. To će biti zadatak onih koji ostanu nakon što ovaj globalni totalitaristički eksperiment poklekne i padne.

Reference:

1 The Crowd: A Study of the Population (PDF)

4.8 6 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

2 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Kayser Soze
8 months ago

Ma i neslažem se s videom, postavlja se teza kako je moguće da su njemci radili to šta su radili židovima. Pitanje je dobro postavljeno ali ga se može promatrati iz drugog kuta, šta su to židovi uradili njemcima da su nagnali ovaj najškolovaniji narod u to vrijeme s najviše univerziteta u europi da urade to šta su uradili? ZAŠTO? Zašto bi netko iz čita mira bez povoda uradio ovo šta su njmeci uradili? Zašto to nisu uradili recimo prema Slovacima, muslimanima itd? Zašto baš isključivo prema židovima? Zdravi razum kaže mora biti neki razlog. Na kraju krajeva hitler je… Read more »

Mirsad
8 months ago
Reply to  Kayser Soze

Od kuda Vam dokaz da je Hitler imao Židovske krvi?