[VIDEO] Quile – Novo normalno

1
240

Novo normalno

Nismo krivi što smo živi
Što bi samo živjet htjeli
Što se želi to se čini
Ali ne znam dal bi smjeli

To je novo normalno, abnormalno,
lokalno i globalno, sad je tako formalno,
Zegu nas bez alata i to javno potajno
Još samo dva tjedna, stalno konstantno

I čini se već spontano jer ovo traje odavno,
Sve je to prolazno, do sezone bit će konačno,
I kada prođu ljeto, gosti, bit će opet obratno,
Nazad svi u krug jer u njemu već smo dobrano,

Zabijamo glavu u pijesak kao nojevi,
Dobro se pripazite jer dolaze novi sojevi,
I Koliko zaraženih, sta će mi ti brojevi,
Peri ruke, stavi masku, postali smo strojevi.

Ponavljanje gradiva ključnih informacija,
Čuvaj se od virusa, automatizacija
14 dana doma lezi, samoizolacija,
Kad staviš me u 4 zida u glavi detonacija,

Novine isti članci i nejasni podatci,
Karneval, maskenbal, gušim se u masci,
Stalno stoji na distanci, to znaju već i vrapci
U prostor ne ulazi bez brnjice na faci,

Ljudi su ogorčeni, ko žarulje istrošeni,
Neki profitirali, a mnogi nezaposleni,
Neki su trenirali, a drugi se ugojili,
Jesmo li stvarno novo normalno prisvojili?

I kako mislili smo sve vratit na početak,
Zašto vise nemam feeling kada dođe petak?
Kada nema vikenda dani lete kao metak,
Ali svaka loša priča ima svoj završetak.

Mi smo mlad život pa se svemu raduje,
Ludost caruje, uzmeš što ti dan daruje,
Ali kako pratit tempo di sve nam se zabranjuje,
Nismo krivi što smo živi i sto bi radili pizdarije.

Nismo krivi što smo živi
Što bi samo živjet htjeli
Što se želi to se čini
Ali ne znam dal bi smjeli,

Tema filozofija, 1000 teorija,
Kriv je šišmiš ili pokus laboratorija,
Odgovora nema kad je gotova agonija
Gre vavik ista štorija, svakodnevna monotonija,

Danas isti kao jučer i kao dan prije njega,
Više nismo čisti i pun kufer nam je svega,
Ne znam sta će biti ali kako sada sve izgleda,
Bit će ovo avantura beskonačnog slijeda,

Sjećanje me vuče, nostalgija me tuče,
Party ljeto vruće, emocije se luče,
Novi ljudi densat uče, dok bass nas sve presvuče
Pod kožu se uvuče, u visine me odvuče,

Samo dens, samo dens, noge smo umorili,
Prošla noć, došo dan, od sunca smo izgorili,
A sad su nas zatvorili da ne bi vas ugrozili,
Mrtvilo, zombieland, u sta smo se pretvorili?

Od malih muha smo napravili slonove,
Zabranili život, provode i sportove,
Samo budi doma i po kući pusti korove
Jer kad ne znaš di sa ovcama stavi ih u torove,

Bez veze si bezveze i moraš imat frenda
Cijepit ćeš se, oćeš, ali nećeš preko reda,
Meni odmah padne tenda, ali to se tako gleda,
Prvo oni ,a tek onda moju baku moga djeda

A bake, djedovi, to su čaše pune panike,
Mora ić po kruh jer to su stare navike,
Kažem idem ja, a did već obuo je patike,
I pustim neka ode jer ne želim stvarat zamjerke,

I jel se strah svima uvukao u kosti
Svakodnevno drilanje mora te ubosti,
I sad bi nešto reko ali mi ovdje nismo prosti,
Ovo lutkarska je predstava a mi smo samo gosti.

Nismo krivi što smo živi
Što bi samo živjet htjeli
Što se želi to se čini
Ali ne znam dal bi smjeli.

5 5 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Sale
3 months ago

Trunka nade, za moje staro srce.<3 Poklon avtoru/-ima.