Mjere ubijaju

0
438

Mjere uvedene u Hrvatskoj nisu smanjile smrtnost s kovidom već je ona jednaka kao u Švedskoj koja nije uvela nošenje maski i lockwdown. Mjere uvedene u Hrvatskoj uzrokovale su 1 000 smrti samo u 2020. godini. Najvažnije pitanje je mogu li ikakve mjere zaustaviti širenje virusa? Nikakve mjere ne mogu zaustaviti širenje virusa. Zbog toga će bilo kakve mjere osim poboljšanja imunosnog sustava biti kontraproduktivne. To se znalo i prije nego su bilo kakve mjere uvedene u Hrvatskoj.

NITI JEDNA MJERA UVEDENA U HRVATSKOJ NIJE SMANJILA BROJ UMRLIH OD KOVIDA U 2020. GODINI

U Švedskoj u 2020. godini nisu uvedena ograničenja poput ograničenja kretanja, zatvaranja objekata (lockdown) te obaveze nošenja maske, pa je informativno usporediti stanje s brojem umrlih s kovidom u zemlji u kojoj nije bilo takvih ograničenja, s brojem umrlih u zemlji u kojoj su takva ograničenja uvedena.

U 2020. u Švedskoj je s kovidom umrlo malo manje od 10 000 ljudi, a u Hrvatskoj malo manje od 4 000 ljudi. S obzirom na to da Švedska ima 10 milijuna stanovnika, a Hrvatska 4 milijuna,  evidentan je jednak broj umrlih na broj stanovnika u obje zemlje. Dakle, i u Švedskoj u kojoj nije bilo mjera, i u Hrvatskoj u kojoj je bilo mjera,  s kovidom je u 2020. godini umrlo 0.1% ukupnog stanovništva. Iz toga se jednostavno da zaključiti da mjere uvedene u Hrvatskoj nisu smanjile broj umrlih s kovidom. Ali oni iskreni znanstvenici kojima je istina najvažnija počeli su o tome pisati i prije nego su ikakve mjere u Hrvatskoj uvedene.

Dakle, niti jedna mjera koja je u Hrvatskoj uvedena u 2020. nije smanjila broj umrlih s kovidom. A sada ono važnije pitanje: koliko su navedene mjere ubile ljudi? To je najbolje odrediti na način da se usporedi broj umrlih sa Švedskom u kojoj mjera nije bilo.

30%  DO 50% LJUDI ČIJU SMRT PRIPISUJU KOVIDU U 2020. BI NAJVJEROJATNIJE UMRLO I OD POSTOJEĆIH BOLESTI

S kovidom umiru ljudi koji u prosjeku imaju više od dvije druge postojeće bolesti i koji su iznadprosječno stari. Uslijed toga bi određeni broj njih umro u 2020. i bez da su bili PCR pozitivni. Odredit ćemo koliki je postotak takvih u Švedskoj te ćemo taj postotak primijeniti i na broj umrlih s kovidom u Hrvatskoj.

Na stranici https://www.scb.se/BE0101-en mogu se pronaći službeni podaci o broju umrlih u Švedskoj. Ukupan godišnji broj umrlih u Švedskoj u zadnjih 6 godina prikazan je na slici ispod.

Prosječan broj umrlih u Švedskoj od 2015. do 2019. iznosi oko 91 000 pa ćemo pretpostaviti da bi toliki broj umrlih bio i u 2020. da se nije pojavila „nova“ bolest. Međutim, s obzirom na to da se „nova“ bolest pojavila, na taj broj moramo pridodati broj umrlih od te nove bolesti kako bismo dobili očekivani broj umrlih u 2020. Kada na taj broj nadodamo 10 000 umrlih s kovidom, dobijemo iznos od 101 000. Međutim, taj broj je za 3 000 veći od broja umrlih u 2020., koji iznosi oko 98 000, pa možemo zaključiti da bi 3 000 umrlih s kovidom najvjerojatnije umrlo u 2020. i bez da je netko njihov PCR proglasio pozitivnim. A to znači da 30% onih koji su u Švedskoj u 2020. umrli s kovidom umrli bi i bez da su bili PCR pozitivni.

No niti to nije sve. Obično nakon godine s ispodprosječnim brojem umrlih slijedi godina s iznadprosječnim brojem umrlih. Pa tako možemo vidjeti da je u 2018. u Švedskoj bilo više umrlih od prosjeka, ali je zato godinu kasnije bilo manje umrlih od prosjeka. U 2019. je bilo 2 000 manje umrlih od prosjeka, pa je izgledno očekivati da će u narednoj 2020. umrijeti 2 000 ljudi više od prosjeka. A to znači da bi bez pojave „nove“ bolesti u 2020. u Švedskoj najvjerojatnije umrlo 93 000 ljudi. To onda znači da je nova bolest koja se pojavila u 2020. odnijela 5 000 ljudskih života, a ne 10 000 tisuća kako se pripisuje kovidu, što  znači da i čak do 50% onih kojima se pripisuje smrt s kovidom umrli bi u toj godini i bez da su imali pozitivan PCR test.

Na primjeru Švedske zaključili smo da bi najvjerojatnije između 30% do 50% ljudi preminulih s kovidom u 2020. umrli i od već postojećih bolesti. Pogledajmo koje reperkusije to ima na broj umrlih u Hrvatskoj.

MJERE UVEDENE U HRVATSKOJ U 2020. UBILE SU OKO TISUĆU LJUDI

U Hrvatskoj je s kovidom u 2020. umrlo 4 000 ljudi. Kako smo vidjeli na primjeru Švedske, od 30% do 50% njih bi u 2020. umrlo i od već drugih postojećih bolesti. Stoga ostatak od 2 000 do 2 666 ljudi trebamo pribrojiti na dugogodišnji prosjek broja umrlih kako bismo dobili očekivani broj umrlih u 2020.

Prosječan godišnji broj umrlih u RH od 2011. do 2019. iznosi prema podaci Hrvatskog zavoda za statistiku oko 53 000.

Kada na taj broj pribrojimo od 2 000 do 2 666, dolazimo do broja od 55 000 do 55 666. I to je očekivani broj umrlih u 2020. godini. U Hrvatskoj je u 2020. preminula 56 677 osoba, a to je za od 1 000 do 1 666 preminulih više od očekivanog. Međutim, postavlja se pitanje zašto je taj broj veći od 1 000 do 1 666 od očekivanog.

S obzirom  na to da usporedbu radimo u odnosu na Švedsku, moramo do kraja biti konzistentni i reći da je u Hrvatskoj u 2019. umrlo oko 666 ljudi manje od prosjeka te stoga očekujemo da u 2020. umre 666 ljudi više od prosjeka. Kada i to uvedemo u računicu, dobivamo da ju u odnosu na Švedsku u Hrvatskoj iz neobjašnjivih razloga umrlo između 333 i 1 000 ljudi više od očekivanja.

Kako smo cijelu usporedbu radili u odnosu na Švedsku koja nije uvodila mjere, odgovor se nameće iz činjenice da je za taj broj odgovorno ono što se nije dogodilo u Švedskoj, a dogodilo se u Hrvatskoj. A to su mjere.

Iz toga možemo zaključiti da su mjere uvedene u Hrvatskoj najvjerojatnije ubile između 333 i 1 000 ljudi.

I ANALIZA UMRLIH SAMO U PROSINCU 2020. UPUĆUJE NA TO DA SU MJERE UBILE OKO 1 000 LJUDI 

Sličnu analizu možemo napraviti i za broj umrlih u 12. mjesecu 2020. Ispod je tablica preminulih u RH po mjesecima od 2011. do 2020. godine.

Kada bi 2020. godina bila uobičajena, u prosincu bismo očekivali broj umrlih koji je jednak prosjeku prijašnjih prosinaca, a to je 4 409. Kada na taj broj pribrojimo broj umrlih s kovidom, u prosincu 2020. trebali bismo dobiti ukupan broj umrlih u prosincu 2020. U prosincu je s kovidom umrla 2 134 osoba. Kada taj broj pribrojimo prosjeku prijašnjih godina, dobivamo broj 6 543. Međutim, taj broj je za skoro tisuću manji od broja umrlih u prosincu 2020.

Netko bi mogao prigovoriti da je broj umrlih u prosincima promjenjiv, pa da bi možda 2020. taj broj bio veći od prosjeka. Čak i ako uzmemo najveći broj umrlih u prosincu od 2011. godine, a on je primjerice u 2014. iznosio 4 956, te mu pribrojimo 2 134, dobivamo 7 090. Taj broj je i dalje za 305 manji od broja umrlih u prosincu 2020. No isto tako nemojmo zaboraviti da u prosincu 2020., kada je svih godina do sada bila sezona gripe, niti jedan Hrvat nije preminuo od gripe. Kada i to uzmemo u obzir, ipak se s brojke 305 približavamo brojci 1 000.

Očito je, dakle, da se u prosincu pojavio još barem jedan POTPUNO novi uzrok smrti, te je jedino diskutabilno koliko je taj „nepoznati“ uzrok smrti ubio ljudi. Kada smo uspoređivali godišnji broj umrlih u Švedskoj, došli smo do zaključak da su taj POTPUNO novi „nepoznati“ uzrok mjere uvedenih u 2020.

KOLIKA ĆE BITI SMRTNOST OD KOVIDA ZNALO SE I PRIJE NEGO JE IJEDNA MJERA U HRVATSKOJ UVEDENA

Na primjeru kruzera Diamond Princess znalo se i kolika je smrtnost s kovidom i koje dobne skupine pogađa. Stoga ćemo iznijeti slijed događaja na navedenom kruzeru kako bismo pokazali da su se ti parametri znali i prije nego je ijedna mjera uvedena u Hrvatskoj.

Osoba za koju nas epidemilozi žele uvjeriti da je zarazila sve ostale, na kruzer se ukrcala 20.1.2020., a dan prije toga joj se počeo javljati jedan od simptoma kovida, kašalj. Ta osoba je napustila kruzer 5 dana kasnije, 25.1.2020.

Karantena, tj. zaključavanje ljudi u sobe započela je 5.2.2020., što je 16 dana nakon što je navodno prvi oboljeli ušao u brod. Prilikom zaključavanja na brodu je bilo oko 3 700 putnika i članova posade. S toliko putnika gustoća ljudi na kruzeru je 100 puta veća od gustoće Zagreba.

Pretpostavit ćemo da je u prosjeku svaka osoba u pet-šest dana zarazila samo 15 osoba. Iako je to izrazito mali broj za zaraznu bolest, pogotovo uzimajući u obzir gustoću ljudi na kruzeru i broj kontakata ljudi koji su platili da bi se zabavljali, i on će biti dovoljan da pokažemo da su SVI ljudi na kruzeru došli u kontakt s virusom. Ako jedna osoba na kruzeru u kojem je gustoća 100 puta veća nego u Zagrebu nije zarazila 15 osoba u 6 dana, onda bi se ta bolest u Zagrebu jako sporo širila ili se uopće ne bi širila, te stoga uopće ne bi predstavljala javnozdravstvenu prijetnju.

Osoba za koju epidemiolozi sumnjaju da je donijela virus na kruzer dan prije ukrcaja počela je kašljati, a to znači da je već od prvog dana kada je stupila na kruzer mogla zaraziti druge. Ta osoba se zadržala na kruzeru 6 dana i pretpostavili smo da je ona u tih 6 dana zarazila SAMO 15 ljudi, a to je manje od tri osobe po danu. Nakon toga pretpostavljamo da je tih 15 ljudi u idućih 6 dana u prosjeku zarazilo po 15 ljudi. To znači da je do 31.1.2020. bilo 225 zaraženih ljudi na kruzeru. U narednih 5 dana, do 5.2.2020., pretpostavljamo da je i tih 255 ljudi u prosjeku zarazilo po 15 ljudi. I tako čak i prije nego je počela karantena, na kruzeru imamo 3 375 zaraženih ljudi. S obzirom na to da je na kruzeru bilo 3 700 ljudi već i prije nego se počela provoditi karantena, gotovo svi su bili u kontaktu s virusom. Karantena se provodila na način da su ljudi 14 dana bili u malim dvokrevetnim sobama. Ako možda i koji pojedinac prije karantene nije bio u doticaju s virusom, nakon 14 dana u sobi sa zaraženim, sigurno je da je i on došao u kontakt s virusom. No to nije sve. Sobe u kruzeru imaju isti sustav za dovod zraka. Tako da ako netko i prije karantene nije bio u doticaju s virusom, gotovo je sigurno da su svi nakon karantene kroz dovod zraka došli s njim u doticaj.

No niti to nije sve. Tko kaže da je samo jedna osoba na početak putovanja došla bolesna na kruzer?

Ni to nije sve. Između 20.1. i 4.2. brod je pristajao 8 puta. Tako da su i novi putnici mogli doći bolesni na brod.

No ima još. Stručnjak za zarazne bolesti Kentaro Iwata koji je pregledao kruzer kaže da tijekom karantene prostori koji su vjerojatno kontaminirani virusom nisu bili odvojeni od onih koji nisu kontaminirani. Također kaže da su bile prisutne brojne pogreške u provođenju mjera kontrole zaraze. I još nadodaje da nije bilo profesionalca zaduženog za provođenje prevencije zaraze, nego su sve radili birokrati. Pa u Hrvatskoj je već godinu dana tako.

Gornji navodi su preuzeti sa stranice

Nastavno na sve navedeno, možemo zaključiti da je najvjerojatnije da su svi na kruzeru bili u doticaju s virusom.

Informacije o preminulim osobama možete vidjeti u donjoj tablici, koja je preuzeta s  poveznice

Karantena je završila 19.2.2020. i tijekom tog razdoblja niti jedna osoba s kruzera nije preminula. Valja zamijetiti i da su umirale osobe u sedmom, osmom i devetom desetljeću života. Isto tako valja primijetiti da se pod umrle u epidemiji na kruzeru dovode i osobe koje su umrle skoro 3 mjeseca nakon što je prva zaražena osoba došla na kruzer. Očito je da to ne bi trebalo dovoditi u vezu sa zarazom na kruzeru jer s obzirom na to da su umirale osobe starije životne dobi, postoji vjerojatnost da bi one umrle i bez da su bile na kruzeru. Zapravo, kada bismo pričekali još koju godinu, jako puno ljudi s tog kruzera bi preminulo, a PCR koji ne detektira niti zaraznost niti bolest, dao bi pozitivne rezultate. Hoće li i njih brojati pod umrle u pandemiji na kruzeru?

U analizu sam uzeo sve koji su umrli do 22.3.2020. Primijetite da je i to više od mjesec dana nakon što je završila karantena na kruzeru. Uz pomoć podataka o udjelu putnika po dobnim grupama koji se može naći na ovoj poveznici može se izračunati postotak preminulih na kruzeru po dobnim skupinama. On je dan u srednjem stupcu niže prikazane tablice.

Nadalje, na temelju tog postotka preminulih po dobnim grupama i popisu stanovništva Hrvatske iz 2011., može se napraviti projekcija broja preminulih od kovida po dobnim grupama. Vidimo da projekcija daje ukupan broj od 5 376. Taj broj se dobro slaže sa brojem preminulih s kovidom.

Ako znamo da u Hrvatskoj godišnje umire 53 000 ljudi, ovih 5 300 čine 10% od ukupnog godišnjeg broja preminulih. Bi li zbog tog broja trebalo zaustaviti cijelu državu? Zapravo, koji je broj preminulih zbog kojeg bi trebalo zaustaviti cijelu državu? Odgovor je da ako ne možemo zaustaviti širenje bolesti, ne postoji broj preminulih zbog kojeg bi trebalo zaustavljati cijelu državu, pa bila smrtnost i 50%.

Nikakve zabrane neće zaustaviti virus da dođe do svakog stanovnika na Zemlji. S obzirom na to da će doći do svakog stanovnika na planetu, nikakve zabrane neće smanjiti broj umrlih s kovidom. To smo lijepo vidjeli kod usporedbe Hrvatske i Švedske u kojima je stradao isti postotak stanovništva, iako je jedna zemlja uvela lockdown, a druga nije. Usput rečeno, ova projekcija od 5 000 mrtvih upravo je malo više od 0.1% hrvatske populacije od 4 milijuna ljudi, što je upravo postotak umrlih s kovidom i u Hrvatskoj i u Švedskoj.

To znači da se već i prije uvođenja kakvih mjera u Hrvatskoj znalo koje dobne grupe će kovid pogoditi i koliko će biti mrtvih.

Isto tako se znalo da bilo koje mjere osim poboljšanja imunosnog sustava građana mogu samo biti  kontraproduktivne. Gore smo vidjeli da su one samo u 2020. uzele oko tisuću života u Hrvatskoj. A koliko će uzeti u budućnosti, tek ćemo vidjeti.

NITI JEDNA MJERA OSIM POBOLJŠANJE IMUNOSNOG SUSTAVA NE MOŽE SMANJITI BROJ UMRLIH

Do sada smo argumentirali da niti jedna uvedena mjera nije smanjila broj umrlih s kovidom u odnosu na zemlju u kojoj takve mjere nisu uvedene. Iz toga bismo mogli zaključiti i da te mjere nisu usporile širenje virusa. No cjepivo se predstavlja kao spasonosno, kao da će ono usporiti širenje virusa. Međutim, proizvođači niti jednog cjepiva nisu uspjeli dokazati da će cjepivo usporiti širenje virusa. O tome je pisao i urednik BMJ

Danas je valjda znanost „bolja“ nego prije 80 godina. Onda je valjda danas lakše dokazati da cjepivo sprječava širenje zarazne bolesti, nego što je to bilo prije 80 godina. Ako proizvođači niti danas javnosti nisu uspjeli dokazati da cjepivo za koje postoji pojačano zanimanje sprječava širenje bolesti, mislite li da su to dokazali za cjepiva proizvedena 1940.-tih, 1960.-tih ili 1980.-tih godina? Koliko znam, niti za jedno cjepivo koje je obavezno u Hrvatskoj proizvođači nisu dokazali da sprječava širenje bolesti. Pitate se onda zašto su ta cjepiva uopće obavezna ako nije dokazano da sprječavaju širenje zarazne bolesti?

Mediji i struka vas uvjeravaju da su cjepiva iskorijenila zarazne bolesti i spasila milijune života. A mogu li tu tvrdnju dokazati? U tekstu na ovoj poveznici

možete vidjeti dokaz upravo suprotnoga. Možete vidjeti da cjepivo koje je u Hrvatskoj obavezno od 1948. godine nije odgovorno za smanjenje incidencije tuberkuloze te da je pitanje koliko života je to cjepivo do sada uzelo. Inače, tekst je poglavlje iz knjige u kojem je i za sva ostala obavezna cjepiva koja Hrvatski građani prime do 2 godine života dokazano da su uzela više života nego što su ih spasila. Nadam se da će uskoro ta knjiga biti dostupna i javnosti.

JESU LI RUKOVODEĆI ZNALI ŠTO RADE?

Podaci koji govore da niti jedna mjera osim jačanja imunosnog sustava neće smanjiti broj umrlih od virusne zarazne bolesti postoje već jako dugo, puno prije 2020. godine. Jesu li rukovodeći tu informaciju imali?

Onaj tko nije siguran,  tražit će informacije uz pomoć kojih bi mogao utvrditi radi li najbolje moguće. Njemu informacije neće biti neprijatelj nego će ih željeti dobiti što više. S druge strane, onaj tko zna da radi nešto loše, željet će informacije o tome kriti od drugih.

Što mislite zašto je premijer sazvao sastanak svih najvećih medija u Hrvatskoj 16. ožujka 2020? Je li ga  sazvao da kaže medijima da mu dostave sve podatke koji bi mu mogli pomoći da što manje Hrvata strada ili ga je sazvao da medijima objasni što ne smiju objavljivati?

Ako je premijer želio da što manje Hrvata strada, onda je mogao sazvati javnu tribinu na koju bi pozvao sve znanstvenike koji žele ukazati kako da što manje Hrvata strada. Ali premijer nije sazvao tribinu sa znanstvenicima, već sastanak s medijima.

Možda citat premijerovog maturalnog rada otkriva zašto je sazvao sastanak s medijima:“Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” (str. 10.)

Možda taj njegov citat objašnjava zašto je sazvao sastanak s medijima. A možemo se prisjetiti i premijerovog javnog prozivanja televizijskih medija u kojima prstom upirući u njihove novinare objašnjava da upravo oni trebaju odigrati ULOGU. Kakvu ulogu? Sumnjam da je mislio upozoriti medije da trebaju objektivno izvještavati javnost.

A možemo se prisjetiti i kako je premijer razriješio bivšeg ministra zdravstva Kujundžića uz objašnjenje da se nije dobro pripremio na borbu protiv korone. A to je bilo u trenutku kada još službeno niti jedan slučaj korone nije zabilježen u Hrvatskoj.poveznica

HOĆE LI FAKTOGRAF UPOZORITI MEDIJE DA IM NEDOSTAJE KONTEKST?

Pokazali smo da mjere od kovida nisu spasile niti jedan život te da su najvjerojatnije samo u 2020. prouzročile 1 000 smrti. Da se tih 1 000 smrt nije dogodilo. broj umrlih u 2020. bio bi na razini broja umrlih u 2015. Te godine nismo imali pandemiju. I tada mediji ne bi mogli pisati da je umrlo najviše ljudi u zadnjih XY godina zbog pandemije jer bi ih umrlo jednako kao i 2015. kada nije bilo pandemije. Možda je zato i trebalo uvesti mjere, da one ubiju ljude.

Biti će zanimljivo vidjeti hoće li Faktograf te senzacionalističke tekstove proglasiti netočnima ili im pripisati „nedostajući kontekst“.

Osim toga, postoji i jedan drugi kontekst koji je mnogo važniji od broja umrlih u 2020. Znate li da je u 2020. rođeno najmanje Hrvata još od 1900.,  a to je valjda od kada postoje mjerenja.

Znate li da je 2020. godine rođeno samo 36 000 djece, što je za oko 20 000 manje nego što je umrlo te godine? Znate li da je zadnjih 30 godina, izuzev dvije ratne godine, u Hrvatskoj više ljudi umrlo nego se rodilo?

I to je problem koji prijeti opstojnosti Hrvatske, i o tom problemu bi se trebalo govoriti, umjesto o problemu umiranja ljudi s najmanje 2 komorbiditeta koji su u prosjeku iznadprosječno stari. Iako je svaka smrt tragična, takvi ne mogu spasiti Hrvatsku od izumiranja. Ovi koji se rađaju možda mogu, ali u slučaju da ih se rađa puno više.

Bojim se da ćemo pravu katastrofu tek shvatiti nakon što obradimo podatke ovogodišnjeg popisa stanovništva.

KOJI SU REZULTATI PRIDRŽAVANJA MJERA?

Stožer nas uvjerava da mjerama uspijevajmo smanjiti brzinu širenja virusa. Kada bi to bilo točno to bi značilo da ćemo mi koji smo imali kovid-mjere imati više umrlih i to samo od kovida od Švedske koja nije imala mjere. Već na početku sam iznio podatke da je u 2020. jednak broj umrlih od kovida na broj stanovnika u Švedskoj i Hrvatskoj. Međutim, ako stožer tvrdi da su mjerama uspjeli usporiti širenje virusa, onda možemo očekivati da će on u 2021. doći do Hrvata do kojih nije stigao u 2020. A to znači da ćemo  2021. imati veći broj umrlih s kovidom u odnosu na Švedsku koja nije imala niti lockdown niti uvela nošenje maski.

Stoga treba pitati stožer misle li i dalje da mjere usporavaju širenje virusa? Zapravo, stožer ne treba ništa pitati, niti ih je ikada trebalo išta pitati. To treba pitati sve građane RH koji se pridržavaju mjera. Ako to i dalje misle, onda jedino što možemo zaključiti je da će zbog mjera Hrvatska imati više umrlih od Švedske koja nije uvodila mjere. A tko je više odgovoran za te preminule, oni koji izdaju preporuke ili građani koji ih slušaju?

Hajdemo sumirati. Iako je stožer uvjeravao da mjere uvodi kako bi se usporilo širenje virusa, Hrvatska u 2020. ima jednak broj umrlih od kovida po broju stanovnika kao i Švedska koja nije uvodila mjere. Osim toga, Hrvatska ima i jako puno umrlih od drugih bolesti direktno zbog uvedenih mjera. Također, ukupni dug države, poduzetnika, a i građana narastao je, tako da će zbog toga i u narednim godinama zbog pogoršane ekonomske situacije još više Hrvata umrijeti.

Zbog ljudi stradalih uslijed mjera stožera možda će netko od stožeraša i odgovarati, ali štetu direktnu i indirektnu platit će svi u Hrvatskoj.

Recimo da obitelji stradalih zbog mjera stožera odluče potražiti odštetu. Odštetu im neće isplatiti pojedini članovi stožera zbog čijih odluka su stradali, nego svi građani RH koji uplaćuju u proračun. Zbog toga svi koji su od početka znali da je kovid prijevara, a nisu iz humanih razloga vikali ‘to je prijevara’, možda će drugi put čisto iz sebičnih razloga, kako ne bi odštetu plaćali svojim novcima koji su uplaćivali u državni proračun, vikati ‘to je prijevara!“.

ULOGA STRUČNJAKA

Prije nego vas mediji uplaše za vas život, a stručnjaci vam zbog „vašeg“ dobra nametnu bilo kakve mjere za koje vas uvjeravaju da će „usporiti“ širenje virusa (flatten the curve), upitajte ih da vam daju obrazloženi odgovor na ova 2 pitanja.

  • Mogu li dokazati da su mjerama ikada u cijeloj ljudskoj povijesti spriječili širenje ijednog virusa?
  • Kada bi i mogli zaustaviti širenje virusa, mogu li dokazati da to zaustavljanje neće biti kontraproduktivno?

Kada shvatite da ne mogu spriječiti širenje virusa, shvatiti ćete da nisu niti trebali uvoditi nikakve mjere jer to može biti samo kontraproduktivno. To su 2 pitanja na koja bi vam epidemiolozi trebali odgovoriti prije nego išta krenu raditi. E vidite, švedski epidemiolozi su znali da je odgovor da ne mogu zaustaviti širenje virusa i zato nisu niti uvodili mjere koje će ubijati ljude.

Sjetite se toga kada vas u budućnosti budu opet krenuli plašiti novom pandemijom i kada vas opet krenu zatvarati.

Giordano Bruno je rekao: „Obično oni koji imaju limitirano znanje misle da znaju više, a oni koji nemaju mozak misle da znaju sve.“.

Ljudsko znanje je jako ograničeno, većina ljudi koja se bave nekim područjem prema drugim strukama prezentiraju da znaju puno više nego što znaju, kako bi opravdali postojanje svoje struke.

I u ovoj situaciji se pokazalo da je u najkompleksnijim sustavima, ako ih ne razumiješ, bolje u njih ne dirati. Tako da bi manje ljudi umrlo da nije bilo nikakvih testova, nikakvih lockdowna i da mediji nisu godinu dana zastrašivali ljude.

I zato u kompleksnom sustavu o kojem se ne zna dovoljno, bolje je ništa ne poduzeti dok ne skupiš dovoljno znanja. A između ostaloga, upravo takvi ljudi koji znaju da je bolje ništa ne poduzeti, znaju najviše o tom području. I ovo se ne odnosi samo na epidemiologiju. S obzirom na to da oni koji ne znaju precjenjuju svoje znanje, kod puno različitih struka bismo imali bolje rezultate bez mnogo nepotrebnih intervencija. A to onda znači da ti ljudi ne bi imali posla, tj da bi bili višak. Upravo zbog toga vas mnoge struke uvjeravaju da znaju puno više nego što znaju. Ne da bi pomogli vama, već da bi pomogli sebi da ne postanu višak.

5 4 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments