Zdravlje se čuva prekaljivanjem, polijevanjem hladnom vodom, bosonogim hodanjem i gladovanjem

Porfirije Kornejević Ivanov rođen je 20. veljače 1898. godine u Ukrajini, u ruskom selu Orekhovka kod Luganska, u siromašnoj rudarskoj obitelji u kojoj nije bilo ničega osim osmero djece. Školovao se u crkveno-župnoj školi, radio je kao unajmljeni sluga u dobi od 12 godina, a u rudnik je otišao s 15 godina, radeći u vrlo teškim uvjetima. Nije imao profesije osim rudarstva, ali kasnije je na mnogim mjestima radio na različitim poslovima. Vodio je sječu šume u radnoj zadruzi, čistio parne lokomotive, radio u metalurškoj tvornici, bio mesar, dobavljač šumskog materijala. Oženio se i imao dvoje djece. Bio je, kako kažu, „vruće glave“, snalažljiv, pronicljiv mladić. U mladosti je bio huligan, bistrog uma, sposoban za izume, a istovremeno je živio vrlo teško. Ivanov je umro 10. travnja 1983. godine, ostavljajući ljude svojim učenjima, zapisanim u bilježnicama kojih je pronađeno više od 250, u “Čedu”, pismima vlasti i znanstvenicima. Sve je to tada ostalo bez dužne pozornosti. Sada ovaj sustav ozdravljenja ima tisuće sljedbenika, koji pokušavaju protumačiti Ivanovo nasljeđe, jer je to, bezuvjetno i nadasve, poseban pogled na svijet, novi pogled na ljudsku povijest i prirodu, sudbinu čovječanstva, a ne samo jedan u nizu mnogih metoda za prevladavanje bolesti i čeličenja organizma.

Ljudima je ostavio zahtjev: “Molim vas i preklinjem: pronađite svoje mjesto u prirodi. Njega nitko nije zauzeo i ne može ga se kupiti novcem. To se postiže samo vlastitim djelima i radom u vlastitu korist, kako bi vam život bio lakši “.

U nastavku je izvadak iz knjige Porfirije Kornejević Ivanova “Prekaljivanje, bosonogo hodanje, i gladovanje” u kojoj je dano 12 savjeta za zdrav život i iscjeljenje duše:

Savjet br. 1

Dva puta na dan kupaj se u hladnoj prirodnoj vodi, za svoju dobrobit. Kupaj se gdje god možeš: u jezeru, rijeci, kadi, tuširaj se ili polijevaj. Postavljam ti te uvjete. Kupanje u toploj vodi završi hladnom. Iscjeljujuća  svojstva hladne vode poznata su ljudima odavno. Sistem Porfirija Ivanova upio je u sebe narodno iskustvo, na njegovoj osnovi je poniknulo. O jedinstvenosti njegovog sistema se zaključuje po svjesnom odnosu prema prirodi i prema sebi samom, kao njenom djelu. “U Prirodi postoje tri živa prirodna tijela: zrak, voda i zemlja”, od kojih zavisi cijeli život na planetu. Taj sistem uči da se u Prirodi ne voli samo “dobro i toplo”, već i “hladno i loše”, tada se sve u životu postiže “lako”. “Loši i hladni” uvjeti su natjerali čovjeka da živi vječno, a toplo i dobro prisilili ga da umre”, govorio je Ivanov. Ispostavlja se da “hladnoća liječi bolesti svih vrsta: među svim lijekovima, to je prvi lijek”. U hladnoj vodi: kad ustaneš iz postelje, odmah se lati hladne vode, okupaj se, a zatim kreni na posao. Isto tako radi i navečer. Ljudi, probudite se i poslušajte moj savjet – to je jednostavno, prirodno samoizliječenje. Voda je snaga. Hladna voda je živa, prirodna, ona je svemoćna, ona pomaže tijelu da iznutra stvori toplinu: ne onu toplinu koju stvara bunda ili odjeća, već toplinu koja se već nalazi u našem tijelu, u njoj postoji tok, struja. Ona nam daje sve, ona pomaže čovjeku da bude razuman”. Polijevanje treba početi od glave, jer je “mozak domaćin tijela”. Dovoljne su 1 do 2 kante vode; efekt buđenja koji stvara voda postiže se samo u prvom trenutku polijevanja. Ivanov govori da tada dolazi do snažnog buđenja i momentalnog ozdravljenja “centralnog živčanog sustava”. Poslije ozdravljenja “centralnog živčanog sustava”, sve bolesti koje postoje, iščezavaju. Utjecaj hladne vode na čovjekov organizam mora biti kratkotrajan – upravo to “stvara u tijelu unutrašnju prirodnu toplinu”. Poslije polijevanja hladnom vodom, ne preporuča se trljanje; tijelo se može blago osušiti ručnikom, a najbolje je pustiti da se samo osuši na zraku, u pokretu. Ukoliko imate vremena, poslije polijevanja se tijelo može izmasirati. Veoma je korisno polijevati se u prirodi, stojeći bos na zemlji ili snijegu. U tom slučaju tijelo se nalazi istovremeno na zemlji, u zraku i u kontaktu s vodom, što je veoma važno za ozdravljenje organizma. U otvorenom prirodnom bazenu kupajte se mirno, jer voda ne voli nagle pokrete, po mogućnosti opuštajte tijelo. Toplo kupanje 1 do 2 puta tjedno obavezno završite hladnim. Ne treba se bojati hladne vode – prilazite joj s ljubavlju, tada će vam ona dati zdravlje: “S kakvim mislima se zanosiš, to ćeš i dobiti”. Hladna voda pomaže praktično svima. Za djecu je najvažnije – hladna voda. Hladnoća unosi u tijelo hormon zdravlja.

Savjet br. 2

Prije ili poslije kupanja, a ukoliko je moguće i za vrijeme kupanja u prirodi, stani bosim nogama na zemlju, a zimi na snijeg, barem 1-2 minute. Udahni kroz usta nekoliko puta i u mislima se pomoli Prirodi za svoje zdravlje i zdravlje svih ljudi. “Zemlja je živi tok, po kojem se može hodati bosim nogama. Zemlja je učinila da stojimo na nogama, ona je vječno živa. Ljudi se boje hladne vode i zraka, a zemlja ih kažnjava svojom snagom. Odlučio sam hodati bosim stopalima po zemlji da bih se naelektrizirao. Da bih nakupio te sile, i da bi tim silama vladao”. Ivanov, koji je 50 godina hodao po prirodi polugol i bos, sada nam govori: “Dijete, stani na zemlju ili snijeg bosim nogama bar 1 do 2 minute, ne boj se, bit će ti dobro. ” Snijeg je klimatski dar prirode. Kada prvi snježić pada, on djeluje razbuđujuće na sve. Kada se s ljubavlju približiš, to i jeste snažno buđenje. Nije obmana, već čista istina. Da to nisam osobno svojim tijelom osjetio između sebe i Prirode, ne bih napredovao prema njenoj dobroj i pozitivnoj strani. Ne propusti prvu oluju, prvi snijeg – “on je snažan kao što ništa drugo nije”. Hladnoća mobilizira zaštitne sile organizma”. Najvažniji je zrak, on je živ. Sva snaga je u udahu i izdahu, ali to nitko nije osvijestio. Čist zrak, dubok udah i izdah, u trenutku bude centralni živčani sustavia. Potrebno je visoko uzdignute glave, odozgora, potpuno uvlačiti zrak kroz grlo. On odozgora pada. Obavezno ga treba progutati kao da smo ga se siti najeli. Zrak je besmrtni dušik, a u dušiku je sav život. Stojeći bos na zemlji, treba podignuti lice, udahnuti zrak, zatim ga progutati, zadržati disanje i izdahnuti kroz usta. Učinite tako tri puta. Za vrijeme udaha, u mislima zamolite Prirodu za svoje i zdravlje drugih ljudi. Disati na taj način možete u svim uvjetima, na svakom mjestu, ali obavezno svom dušom i srcem. U prirodi postoji zakon molitve – taj evolucijski zakon glasi: “Evolucija ne prisiljava, ona moli i preklinje čovjeka da učini taj posao”. Za vrijeme prakticiranja se mogu pojaviti povremena pogoršanja, “erupcije” bolesti. Ne treba se toga bojati. Potrebno je nastaviti s polijevanjem još intenzivnije, 3 do 4 puta na dan, posebno na visokim temperaturama, stojeći bos na zemlji, češće disati kako je napisano gore. Za vrijeme disanja, prilikom gutanja zraka, možemo ga u mislima usmjeriti u bolesno mjesto kao da “umotavamo” to mjesto zrakom, diši “kroz bolesno mjesto”. “Hladna voda budi, zrak svuda prodire, zemlja prihvaća”. Ponekad se na koži mogu pojaviti zagnojenja, perutanje, rane. Toga se ne treba bojati. Postepeno će se organizam naviknuti na loše uvjete. Pokažite volju, strpljenje i vjeru, zbog zdravlja se treba potruditi. Ivanov je govorio ljudima: “Priroda naplaćuje zdravlje skupo, i daje ga po zaslugama. Svoje zdravlje potrebno je zaslužiti djelima, i ničim drugim“. Pomoću molitve pomažem da se mijenjaju prirodni uvjeti.

Savjet br. 3

Ne upotrebljavaj alkohol niti cigarete. “Taj nas inatljivi postupak sve osuđuje na smrt”. “Vino i cigarete uništavaju čovjekovo tijelo. Tko puši i pije, svoje srce rđavim čini, naročito ako se čeliči”. “Pušenje je fizička bolest”. Alkohol i cigarete su narkotici, oni čine čovjeka ovisnim, uništavaju njegov organizam, a prije svega mozak. Sistem Ivanova je usmjeren upravo na buđenje čovjekove svijesti. Štetnost pušenja je davno dokazala medicina, ali ljudima nedostaje energije da mobiliziraju svu svoju volju i da odbace tu štetnu naviku. Kada se pojavi želja za pušenjem ili pićem, potrebno je udisati odozgo, kroz grlo, i time se “zadovoljiti”, obraćati se Bogu s molbom da da snagu da se pobjedi ta bolest. Uglavnom se čovjek okreće alkoholu i pušenju zbog nemoći, da bi se opustio, otklonio napetost, kada želi da pobjegne od rješenja problema i situacija za koje nema snagu da ih pobjedi. I zato plaća onim najvrjednijim čime ga je nagradila Priroda. Prakticirajući sistem Ivanova, čovjek će naučiti da otkloni napetost i umor pomoću prirodnih sredstava, imat će snagu i znanje da se suprotstavi teškoćama. Umijeće življenja s teškoćama. Onaj tko je prošao sva iskušenja, prekalio se u odvažnosti, i dobro pronašao u lošem koje je preživio, i saznao što znači sreća, to je pravi čovjek – častan, odvažan i jednostavan – svaki čovjek mora biti takav.

Savjet br. 4

Potrudi se da se bar jednom tjedno izdržiš bez hrane i vode od petka u 18 navečer, do 12 sati u nedjelju. To su tvoje zasluge i tvoj spokoj. Ukoliko ti je to teško, tada “izdrži” bar 24 sata. Mi smo navikli da halapljivo i mnogo jedemo, navikli smo da pretjerujemo u jelu. Ivanov je u Prirodi pronašao mogućnost da 42 sata tjedno svjesno izbjegava hranu i vodu. Radi rasterećenja želuca, dozvoli svom organizmu da predahne. To je odabrano vrijeme. Rasterećivanje se mora odvijati svjesno. Ne žuriti, već čekati strpljivo. Bez strpljenja ništa nećete uraditi. Svjesno strpljenje nije potrebno samo da bi se postigao određeni cilj, već radi svega ostalog. To nije strpljenje u gladovanju, već u zdravlju. Mi to radimo zbog našeg života. Na početku, dok se organizam ne privikne, može se pojaviti fizička slabost, vrtoglavica, suha usta i dr. Toga se ne treba bojati, već što više boraviti na zraku, češće disati kako je gore opisano, stojeći bos na zemlji, što više se polijevati hladnom vodom. Svi neugodni osjećaji će postepeno iščeznuti. Za to vrijeme ne treba uzeti ni kapi vode. Neophodnu vodu čovjek će dobiti kroz disanje i putem kože, kroz polijevanje. Ali najvažnije je da čovjek za to vrijeme uči da svjesno izdrži bez hrane i vode. “U zraku koji čovjeka okružuje, nalazi se hrana, to je eter koji se kreće sa zrakom i prodire u ljudski organizam. On je uvjet života. Ivanov je to pronašao i praktično izvodio. A unutar organizma je izuzetno dobro – nije mu potrebna nikakva hrana: u njemu je ogromna količina hrane. Zrak to je sve!”. Ukoliko pristanete na svjesno trpljenje 24 sata, nemojte odustajati. Kad se bolest pogorša, poželjno je da , osim jačeg polijevanja, izdržite bez hrane i vode od 1 do 3 dana. Kod djece trajanje svjesnog uzdržavanja zavisi od njihovog uzrasta i svijesti. Dijete ne treba lišavati hrane ukoliko njegova svijest na to nije spremna i ako traži da jede. A za vrijeme bolesti, naprotiv, ne treba ga hraniti na silu. Dobro, je ukoliko dijete može da izdrži bar 24 sata. Uglavnom, svjesno uzdržavanje kod djece je sljedeće: do 10 godina – od petka navečer do 12 sati u subotu, od 10 do 16 godina – 24 sata, tj. od petka navečer do 18 sati u subotu, od 16 godina – može svjesno da se suzdržava od hrane i vode 42 sata, tj. od petka navečer do 12 sati u nedjelju.

Savjet br. 5.

U 12 sati, u nedjelju, izađi u prirodu bos, i nekoliko puta diši i misli kako je gore opisano, To je praznik tvoga tijela. Poslije toga možeš jesti sve što ti se sviđa, ali prije jela prošetaj bos po zemlji, podigni lice i udiši odozgo zrak potpuno kroz grlo. Ova vježba disanja omogućava dobru razmjenu materija. Ukoliko tijekom svjesnog uzdržavanja ne uništavaš Prirodu, ona ti izlazi u susret i pomaže ti, dajući ti snagu strpljenja. Zato je to tvoj praznik i tvoja pobjeda nad sobom. Disanje prije jela omogućava da jedemo sve što želimo, ali “jesti sve nije mačji kašalj”. Treba znati jesti sve, ničega se ne gaditi i ne birati. “Jedi sve, kao svi ostali”. Ideja Ivanova nije u tome šta da se i kako jede, već treba učiti kako opstati bez hrane, naučiti da se crpi snaga iz zraka, vode i zemlje: “Nije stvar u tome da Prirodu ne treba uznemiravati, već natjerati svoje tijelo na napor.

Savjet br. 6

Voli Prirodu koja te okružuje, ne pljuj oko sebe i ništa ne ispljuvavaj. Navikni se na to – to je tvoje zdravlje. Želim reći nešto o prirodi. Priroda je naša majka, ona nas je rodila, ona nas je donijela na svijet, da bismo živjeli. Pošto nas je stvorila, mi smo dužni da joj se, kao Majci, zahvalimo. Međutim, mi njoj ne vjerujemo, čak nećemo shvatiti da u Prirodi postoje sile koje mogu učiniti sve! Priroda razumije svoje djelo. Što se događa? Mi pljujemo u lice Prirodi, našoj Majci. Prvo pljujemo u zrak, a zatim taj zrak udišemo. “Ništa ne ispljuvavajte iz sebe”, tj. ne šmrkati, ne iskašljavati se, već sve gutati, jer to je proizvod borbe tvog organizma sa bolešću”. Takva samokontrola pojačava zaštitne snage organizma. Organizam je jedinstveni sustav koji je Priroda mudro stvorila. Ljudi koji ništa iz sebe ne ispljuvavaju, izbavili su se od najrazličitijih bolesti: prehlada, angine, bronhitisa, upale pluća, pa čak i tuberkuloze, kao i teških bolesti rudara -silikoze. Vremenom će se te izlučevine prestati stvarati ako budemo izričito slijedili ova pravila.

Savjet br. 7

Pozdravljajte se sa svima uvijek i svuda, posebno sa starijim ljudima. Ako hoćeš biti zdrav – pozdravi se sa svima. Svi smo mi ljudi podjednaki pred Prirodom. Znači, moramo se sa uvažavanjem odnositi jedni prema drugima. Kada se susrećete sa nepoznatim ljudima, starcima i staricama, uvijek ih treba ljubazno pozdraviti. Šta time postižemo? Svojim riječima privlačimo dobro ka nepoznatima, da bi znali da nisu zaboravljeni. Vi će te također dobiti dobro od Prirode. Danas to činiš, a sutra ćeš na račun toga živjeti. Ivanov savjetuje da se ljubaznost pokaže prema svim ljudima (tj. ne birajući), pomoću naglas izgovorene riječi “Zdravo”. “Posebno ljudima starije dobi”, jer oni više od drugih imaju potrebu za podrškom putem lijepih riječi. Još od pamtivijeka su se i nepoznati ljudi prilikom susreta obavezno pozdravljali, tj. poželjeli bi jedni drugima zdravlje. Pozdravljati se treba “duhom i srcem”, To će ti otvoriti srce i ljubav prema drugima. Kada se pozdravljate, u isto vreme pobjeđujete u sebi gordost, neljubaznost, sujetu, otuđenost, izolaciju. “Najvažnije je pozdravljati se s ljudima. Ukoliko se ne budeš pozdravljao, kakva je to onda ljubav, kakvo je to prijateljstvo među ljudima. Vaše je da to uradite, a oni kako hoće.

Savjet br. 8

Pomaži ljudima onoliko koliko možeš, posebno siromašnom, uvrijeđenom, onome kome je to neophodno. Čini to s radošću. Odazovi se na njegovu potrebu dušom i srcem. U njemu ćeš pronaći prijatelja i doprinijeti ćeš miru u svijetu. Nauči da svaku stvar činiš sa radošću, i dok to ne naučiš, smatraj da je ne znaš činiti. Zbog našeg neznanja, život nam teče uzburkano: kod mnogih ljudi su ti nedostaci vidljivi. A mi gledamo sa strane i ne pomažemo onome kome je potrebno, bolesnom. Treba obratiti pažnju na siromašne ljude, potrebno ih je razumjeti, treba im pomoći. Da bi pomogli čovjeku, potrebno je znati kome i zbog čega, i na koji način. Prije nego što pomognemo drugima, treba naučiti pomagati samome sebi. “Zato što činiš dobro, nećeš ničim biti kažnjen od Prirode, i vratit će ti se samo dobrim”. U životu treba svima biti od koristi. Živi s neprekidnom željom da ljudima činiš dobro, a kada si učinio, nikada to ne spominji, već požuri da uradiš još više.

Savjet br. 9

Pobijedi u sebi pohlepu, egoizam, gramzivost, strah, licemjerje, ponos. Vjeruj ljudima i voli ih. Ne govori o njima loše i ne uzimaj k srcu loša mišljenja o sebi. Postoje dobri ljudi, postoje loši, ali svi oni imaju ponos – ponos koji smeta čovjeku u životu. Gordost je velika, ona je među ljudima rodila mnogo zla, netoleranciju, odbijanje da se drugome popusti. Ona je uzrok mnogih nevolja, posebno u odnosu sa bliskim ljudima. Ponosan čovjek ne može da bude zdrav. “Najvažnije je – voli ljude. “Ponašaj se prema ljudima ljubazno i skladno, načini iz neprijatelja prijatelja”. “Ljubazna molba i neprijatelja ubija”. Priroda je sve ljude stvorila jednakima, svima je dala istovjetno pravo. Ali mi smo navikli da kroz život idemo polazeći “od sebe”, sve mjereći na vlastitoj vagi, po svom shvaćanju, tj., sudimo subjektivno. Svaki čovjek ima svoj individualni karakter i treba ga prihvatiti takvim kakvim ga je Priroda stvorila. Osuđivanje je veoma štetno za obje strane: loše je i za onog tko osuđuje, i za onog koga se osuđuje. “Ne poželi drugome ono što i sebi ne bi poželio”. Izbjegavaj biti izvor zla, ispoljavaj strpljenje i ljubaznost – i pobijediti ćeš u sebi tog neprijatelja. Razum sve pobjeđuje. On pobjeđuje i strah u svim njegovim manifestacijama: strah od bolesti, strah od smrti i dr. Strah je veoma destruktivan, on jako slabi zaštitne sile organizma čovjeka i njegovu volju. Ne treba se plašiti svojih poroka, već ih mudro i strpljivo pobjeđivati. Da se s tim izboriš pomaže ti kaljenje, vježbanje, koje jača duh i srce čovjeka. Ono će ti pružiti istinsko zdravlje, a bez “zdravlja duše i tijela ništa ne dobivaš”. Rad na duši je najteži, ali i najradosniji.

Savjet br. 10

Oslobodi se misli o bolestima, fizičkim slabostima, smrti. To je tvoja pobjeda! “Mi imamo jednu manu, bolesni smo. Kada je čovjek bolestan, on ima jedan nedostatak – i to kakav nedostatak – smrtni”. Ne treba misliti o bolestima, već o zdravlju, jer misliti o bolestima razvija u čovjeku sumnju, strah, i bolest jača u svijesti, što znači, i u tijelu. Zato je neophodno mobilizirati sve snage i volju za pobjedom nad bolešću. “Bolest ne smijemo puštati u tijelo!” Također, ne treba zaboraviti da se ne “igra bolest čovjekom, već čovjek bolešću”. Molitve će vam u tome pomoći. “Ja se ničega ne plašim, smrt ne priznajem, jer ona, kao takva, u Prirodi ne postoji. Smrt – to je čovjek, prirodno naoružan i zavisan od nje”.

Savjet br. 11

Misli ne odvajaj od svojih dijela. Pročitao si – dobro. Ali najvažnije je – činiti! Sistem Ivanova može biti pravilno shvaćen samo ako ga čovjek prakticira, kada počne da usmjerava svoje bolesno tijelo ka zdravlju, um – ka stvaralaštvu, srce – ka služenju dobroti i miru. “Činite dobra djela, i Priroda vas neće napadati. Ti ispravni postupci su i opisani u pravilima “Čeda”. “Ja nikoga ne tjeram da to radi, ali vas molim: svejedno je potrebno bar da pokušate da pođete tim putevima, Jednom probati – znači, treba raditi! Ovo usmeno učenje treba znati napamet, a u glavi zadržati, i misliti da svakog dana to treba i činiti. To je tvoj praktičan rad, nagovaranje samog sebe, jer ti možeš da živiš bez prehlada, bolesti. Tebe će taj postupak učiniti svjesnim, postati ćeš novi čovjek u Prirodi. Ovo učenje treba da prihvate svi: i oni kojima je potrebno, i oni koji su bolesni. Svi ljudi stoje u redu. Ivanov viče cijelom svijetu, cijelom čovječanstvu, da živjeći u Prirodi moramo biti nezavisni od Prirode. Ne treba živjeti na račun tuđeg dobra – hajde da pokušamo živjeti na račun samih sebe. To će biti dokaz, to će biti čudo! Koliko vjeruješ, toliko ti se pruža. Ali vjera bez djela je mrtva.

Savjet br. 12

Pričaj i prenosi iskustvo ovog djela, ali se ne hvali i ne uzdiži time. Budi skroman. Sistem Ivanova je rezultat njegovog pedesetogodišnjeg iskustva u Prirodi. On je jedinstven i nedjeljiv, kao i sama Priroda. Zato ga treba raditi u cjelini, ništa u njemu ne mijenjajući radi svoje udobnosti, i ništa ne dodavajuć. Pričajući drugima o njemu, neophodno je prenositi samo svoje iskustvo, pri tome imajući u vidu spremnost čovjeka. Ne treba nikoga nagovarati, nametati bilo što, mamiti. “Prije nego što počneš prakticirati moj Sistem čeličenja, dobro razmisli: zbog čega to činiš?” “S Prirodom uvijek treba biti u zajedništvu i sa njom održavati neraskidivu vezu. Potrebno je imati ljubav prema Prirodi, ali ne kapricioznosti negodovanje: jednom je dobra, a drugi put loša. Sve je dobro. Među njima će se tada prekinuti borba za prevlast, tko će koga nadvladati, i ostvariti će se prijateljstvo i ljubav među ljudima, međusobno čuvanje. Kad se ljudi međusobno zavole, rata više neće biti. Eto što ćemo dobiti od Prirode: zatvori i bolnice će nestati”. Novom čovjeku sa čeličnom snagom neće biti ništa i nikada potrebno. Tada će moći za sebe reći da sam ja, čovjek, postao nezavisan”. Hvala treba reći Prirodi: zraku, vodi, i zemlji. Priroda me je sačuvala, da nije bilo prirode, davno bih bio prigrabljen. Da bi se proživio takav život potrebno je tisuću puta umrijeti.” Želim ti sreću i dobro zdravlje”

Ivanov Porfirije Kornejevič