Kako očistiti aluminij iz (dječjeg) tijela?

0
260
detoksikacija organizma aluminij (1)

Već smo prethodno pisali o opasnosti aluminija u organizmu na više mjesta, a tužna je činjenica kako se jedan od najvažnijih neovisnih instituta posvećenih proučavanju aluminija koji vodi vodeći stručnjak u tom području prof. dr. sc. Chris Exley, dr. biol. spec., nakon trideset godina rada gasi radi nedostatka financiranja, bolje rečeno radi zabrane financiranja, jer otkriva nezgodne istine, koje ometaju rad farmaceutske industrije.

Aluminij je toksičan metal koji u smislu globalne prisutnosti zauzima treće mjesto među svim elementima periodnog sustava. Možemo sa sigurnošću reći da smo njime okruženi. Zbog toga bismo trebali naučiti prepoznati njegove izvore kako bismo se zaštitili, osobito kako bismo zaštitili djecu koja su posebno izložena negativnim učincima ovog elementa.

Dodir s aluminijem imamo svakodnevno, u brojnim situacijama. Načini na koji ulazi u tijelo uključuju probavni trakt zbog kontaminiranih prehrambenih proizvoda, i prodiranje u kožu iz kozmetike koju svakodnevno koristimo. Njegov izvor može biti kuhinjsko posuđe (uključujući emajlirano – ako je oštećeno, nije sigurno) i pića u limenkama koja se kad su djeca u pitanju, posebno ona s bilo kojim dijagnosticiranim neurorazvojnim problemom, moraju u potpunosti izbaciti iz uporabe.

KUHINJA KAO IZVOR ALUMINIJA

Aluminij se nalazi u vodi iz slavine, evaporiranoj soli, bijelom šećeru (ponekad pčele odbijaju konzumirati takav šećer), pa čak i u prašku za pecivo i brašnu koje koristimo u pečenju kolačića za svoju djecu. Kruh i tjestenina koje kupujemo u trgovinama po tom pitanju nisu ništa bolji. Važno je shvatiti opseg prijetnje koja nas čeka u proizvodima za koje se smatra da su potpuno sigurni. Jeste li se ikad zapitali o jednostavnom sendviču sa sirom koji ste stavili u školsku torbu svog djeteta? Osim kruha u sendviču, u siru se može naći i aluminij, a ako ga umotate u aluminijsku foliju, takav međuobrok sigurno neće biti zdrav za dijete. Pravilo broj jedan: aluminijsku foliju zamijenite sendvič papirom. Izbjegavajte kuhinjske izvore aluminija, obratite pažnju na proizvode koje kuhate i opremu koju za tu namjenu koristite.

Jedan od najgorih i nažalost najpopularnijih načina pripreme jela je zagrijavanje pomoću aluminijske folije. Upotreba pladnjeva za roštilj ili zamatanje prženih proizvoda s roštilja u foliju vrlo su učinkoviti načini unosa aluminija u tijelo. A što radimo s ostacima? Naravno, zamotamo ih u foliju i stavimo u hladnjak. Drugi izvor aluminija su sokovi i pića u kartonima obloženim aluminijem. Naravno, proizvođači nas uvjeravaju da to ne utječe na naše zdravlje, ali ako je karton soka već šest mjeseci na polici trgovine, je li moguće da u njega nisu iscurili štetni elementi iz ambalaže? Nažalost, to nije moguće. Potpuno isto događa se s hranom i pićima pakiranima u aluminijske limenke. Birajmo staklenu ambalažu kad god je to moguće. Međutim, nije samo hrana umotana u aluminij ta koja sadrži ovaj toksin. Često su ljudi čija se prehrana uglavnom sastoji od bijelog brašna iznenađeni povišenom razinom aluminija u svom tijelu. Nisu svi svjesni da kiflice i tjestenina mogu biti tako veliki izvori ovog toksičnog elementa. To se posebno odnosi na one pekarske proizvode koji se prodaju u velikim trgovinama proizvedenim od standardiziranog brašna, s dodanim izbjeljivačima koji su izvor aluminija. Dakle, birajmo tjesteninu i kruh od malih proizvođača. Najbolje je ako su integralni ili jednom samljeveni. Da biste provjerili koliko je aluminija ušlo u tijelo iz kuhinjskog posuđa, vode i hrane, vrijedi napraviti elementarnu analizu kose koja će nam dati najtočniji odgovor.

IZVORI ALUMINIJA U VAŠOJ KUPAONICI

Aluminij ne ulazi u tijelo samo kroz probavni sustav. Također se može apsorbirati kroz kožu. Kada koristimo šampone, antiperspirante, losione i dezodoranse, utrljavamo aluminij u kožu. Dakle, prilikom kupovine trebali bismo obratiti pažnju na to što stavljamo u kolica, pogotovo kada biramo kozmetiku za djecu. Srećom, počeli smo primjećivati porast svijesti o prijetnji koju predstavlja aluminij  i među kupcima i među proizvođačima kozmetike.

ALUMINIJ I LIJEKOVI

Aluminij također može ući u dječje tijelo putem lijekova. Nedavno istraživanje pokazalo je da se kod djece koja su se tri mjeseca liječila od hiperaciditeta razina aluminija značajno porasla. Ovaj se metal također nalazi u cjepivima koja su nedavno postala izuzetno osjetljiva i kontroverzna tema, posebno među roditeljima djece iz spektra autizma. Međutim, pokušajmo ih pobliže pogledati potpuno objektivno, misleći samo na aluminij. Zašto se cjepivima dodaje aluminij? Nažalost, bez njega cjepiva ne bi imala smisla, jer je aluminij adjuvant koji  omogućuje stanicama da otkrivaju antigene sadržane u cjepivima. To je “pomagač” odnosno stimulator bez kojeg imunosni sustav ne bi prepoznao viruse u cjepivu. Utvrđeno je da maksimalna dnevna količina aluminija sigurna za dijete iznosi 25 mcg. Međutim, cjepiva sadrže mnogo više aluminija od dozvoljenog. Prvih godinu i pol u tijelo djeteta ulazi 4 925 mcg aluminija. To je, naravno, promjenljivo zbog raznolikosti sastava cjepiva koja su u primjeni. Međutim, ostaje činjenica da se cjepivima u djecu unose velike količine aluminija.  No nije količina aluminija najveći problem, već njegov oblik. Aluminij primijenjen intramuskularno poprima drugačiji oblik od onoga koji se apsorbira u tijelo iz hrane. Govorimo o aluminijevom hidroksidu ili aluminijevom fosfatu u obliku nanočestica koje makrofagi apsorbiraju u mozak. Valja međutim napomenuti da se taj proces ne događa kod sve djece, jer ulazak makrofaga u mozak određuju čimbenici koji se ne moraju dogoditi, a obično se i ne događaju. Očito smo svjesni da postoji neusporedivo više djece koja su cijepljena i zdrava od onih s komplikacijama povezanima s cjepivom.

Kao što je jasno iz gore navedenog, neće svako dijete razviti komplikacije zbog primljenog cjepiva niti je njegova primjena sinonim za pojavu autizma. Postoje slučajevi autistične braće i sestara među kojima je samo jedno od djece cijepljeno. Stoga povezivanje cijepljenja s autizmom stvara pretjeranu korelaciju. Nažalost, prodor aluminija u moždano tkivo putem makrofaga itekako je moguć i događa se. Krvno-moždana barijera bi u teoriji  trebala blokirati razne molekule, uključujući lijekove i toksine, no to nije uvijek slučaj. U stvarnosti kod djece do jedne godine starosti ta barijera nije zapečaćena, što omogućava makrofazima uvođenje aluminija u moždano tkivo. Problem s transportiranjem aluminija u mozak preko makrofaga pogoršava se kod djece koja imaju preaktivnu granu imunološkog sustava Th2. Ako aluminij uđe u mozak, dolazi do kronične aktivacije glija stanica. To uzrokuje upalne procese i povećava razinu interleukina 6, što zauzvrat uzrokuje poremećaje u unosu glutamata. Aktiviraju se receptori za glutamat, a stanice koje se aktiviraju često umiru. To je problem u neurodegenerativnim bolestima.

ALUMINIJ – MEHANIZAM RADA I SIMPTOMI VIŠKA

 Aluminij nije teški metal, ali je toksičan. I poput teških metala i organskih toksina, remeti rad mnogih enzima. Djeca s mutacijama pojedinačnih nukleotida, poput MTHFR 1298, CBS i NOS, posebno imaju problema s detoksikacijom aluminija. Aluminij remeti rad enzima MTR (metiltransferaza, koji uz sudjelovanje folne kiseline i vitamina B12 sudjeluje u obnavljanju metionina iz homocisteina) i enzima DHPR. Oba su enzima bitna za pravilnu metilaciju. Pored toga, enzim DHPR odgovoran je za recikliranje BH4 biopterina u BH2; drugim riječima, odgovoran je za proizvodnju serotonina i dopamina koji su neurohormoni čija je razina često niska u djece s problemima u neurorazvoju. Višak aluminija može uzrokovati njihovu inhibiranu proizvodnju. Važnu ulogu u proizvodnji serotonina i dopamina ima i amonijak koji bi BH4 trebao detoksicirati. Kad je proizvodnja BH4 blokirana aluminijem, nema šanse da cijeli postupak može pravilno teći. Višak aluminija koji blokira proizvodnju enzima također negativno utječe na transport kisika i hranjivih tvari do mozga, što ometa normalan govorni razvoj djece. Uz neurološke probleme, višak aluminija može se javiti u gotovo svim organima i sustavima tijela. Najčešći simptomi uključuju anemiju i druge poremećaje krvi, poput smanjene razine bijelih krvnih stanica. Mala djeca mogu doživjeti ozbiljne kolike. Ostali tipični simptomi uključuju kronični umor, karijes, kao i poremećaji rada štitnjače, jetre i bubrega, tj. smanjena detoksikacija. Kriptopirolurija (KPU), poremećaj metabolizma hema od kojeg pate mnoga djeca, također je povezana s viškom aluminija. Isto je sa svim čirevima i amiotrofičnom lateralnom sklerozom. Roditelji često ne shvaćaju da postoje mnoge bolesti povezane s viškom aluminija.

KAKO MOŽETE DIJAGNOSTICIRATI I UKLONITI VIŠAK ALUMINIJA?

Prvo, pogledajmo kako se tijelo rješava viška aluminija. Smatra se da se 99% aluminija koji se konzumira u hrani iz tijela uklanja fecesom, a samo se 0,3% apsorbira u krv iz koje ga bubrezi uklanjaju. Nažalost, ovo je samo vrlo optimistična hipoteza. Čitav je postupak zapravo vrlo individualne naravi i prvenstveno ovisi o udjelu hranjivih sastojaka u  tijelu. Oni nisu trajni i mogu se razlikovati od čovjeka do čovjeka. Ako su prisutni u odgovarajućim količinama i omjerima, minerali i vitamini pozitivno utječu na pravilnu proizvodnju enzima i proces detoksikacije tijela, uklanjajući štetni učinak aluminija. U procesu uklanjanja aluminija iz tijela moramo osigurati točnu razinu posebno onih elemenata koji su mu antagonistički. Tu primjerice spada silicij. Omjer cinka i bakra također je vrlo važan. Kad je on u ravnoteži, tijelo se može učinkovito obraniti od učinaka ovog otrovnog elementa. Za to su odgovorni proteini nazvani metalotioineini koji zahtijevaju učinkovitu metilaciju. U djece koja imaju poremećaje metilacije (većina djece s autizmom i problemima neurorazvoja), metalotioineini ne rade ispravno, pa stoga nisu u mogućnosti pravilno prilagoditi omjer cinka i bakra. Ispravan omjer ova dva elementa omogućuje uklanjanje teških metala i aluminija iz tijela.

Prava količina metalotionina također određuje pravilan razvoj imunosnog i živčanog sustava, kao i zdravlje crijeva. Metalotioneini također sudjeluju u proizvodnji klorovodične kiseline u želucu i utječu na percepciju teksture i okusa hrane. Mnoga djeca s poremećajima prehrane poremetila su senzornu integraciju i zato ispravno ne percipiraju okus i teksturu hrane. To je između ostalog povezano s poremećenom metilacijom i nedostatkom proizvodnje pravih metalotionina. Studije provedene na uzorcima kose kako bi se utvrdila povezanost između nedostatka minerala i toksičnog opterećenja u tijelu pokazale su vezu između nedostatka magnezija i cinka i povišene razine žive i aluminija. Aluminij je neslavno na prvom mjestu među toksičnim elementima kod djece. Razni izvori navode da 17% testirane autistične djece ima problem s viškom aluminija u tijelu. U stvarnosti se taj postotak može procijeniti na 90%. Tome u prilog idu brojna ispitivanja provedena na uzorcima kose autistične djece pomoću ICP-OES metode (induktivno spojena plazma optička emisijska spektrometrija[AT1] ), provedena u laboratoriju Lifeline Diag.

U autistične djece razine cinka, magnezija i kalcija gotovo su uvijek niže od normalnih. Da biste ispitali nedostatke minerala i stupanj toksičnog opterećenja tijela uključujući aluminij, potrebno je provesti elementarnu analizu kose (EHA).

 EHA daje puno više informacija nego samo podatke o odsutnosti ili prisutnosti aluminija. Ako rezultat pokazuje vrstu metabolizma koja se ne podudara sa simptomima pacijenta, može se pretpostaviti da je uzrok poremećaja povišena razina teških metala, obično žive. Također možemo provjeriti koncentraciju toksičnih elemenata u krvi, no ova metoda bolje djeluje kod akutnog trovanja. Također možemo obaviti dijagnostički test mokraće ili fekalija nakon izlaganja detoksikaciji, npr. davanjem visokih doza cinka i selena. Nakon dva ili tri dana možete dijagnostički provjeriti jesu li otrovni metali počeli napuštati tijelo.

Dijagnostička metoda koja se koristi u Sjedinjenim Državama je i napredni profil metalotionina, kojom se osim metalotionina ispituju i razine cinka, bakra i slobodnog bakra, ceruloplazmina i glutationa. Samo takva napredna dijagnostika može pomoći u definiranju problema.

U slučaju značajnih prekomjernih toksičnih elemenata, tijelu je neophodan dodatak u procesu detoksikacije i obnavljanju njegove biokemijske ravnoteže.

Učinkoviti detoksikatori uključuju vitamine B, cink i silicij, magnezijev malat (nesumnjivi lider u detoksikaciji aluminija), spirulinu, crijevne sorbente i proizvode koji podržavaju detoksikaciju jer sadrže ekstrakte korijena šparoge ili korijena juke. GABA proizvodi također se mogu koristiti kao dodatak za uravnoteženje razine glutamata i povećanje količine gama-amino-maslačne kiseline koja je prirodno prisutna u mozgu. Istodobno moramo biti svjesni da detoksikacija neće biti učinkovita ako ne bacimo pogled na probavni trakt i prevladamo postojeću disbiozu crijeva. Nažalost, nema panaceje koja će se sama riješiti aluminija. Moramo pristupiti mnogim čimbenicima koji zajedno omogućuju učinkovitu detoksikaciju. Prije svega, moramo ukloniti izvor izloženosti teškim metalima, a istodobno liječiti disbiozu crijeva koja utječe na modulaciju imunosnog sustava. To će poboljšati probavu i apsorpciju hranjivih sastojaka. Bez pravilno funkcionirajućih crijeva bit će nemoguće kontrolirati upalne procese, uključujući upalne procese u mozgu, i smanjiti molekulu MCP-1 koja je monoklin koji vrbuje makrofage u mozak, uključujući one koji nose aluminij.

Zatim iz prehrane moramo eliminirati alergene ovisne o IgG i IgE te ih nadopuniti elementima za detoksikaciju. Također moramo paziti na jetru, testirati razinu histamina, provesti KPU test (ako je povišen, možemo početi polako davati vitamin B6, cink i mangan), te test na ceruloplazmin i, naravno, moramo vratiti GABA ravnotežu. Da bismo uklonili aluminij iz tijela, moramo ukloniti organske toksine iz okoliša, uključujući gljivice i plijesni koji inhibiraju detoksikaciju. Učinkovita detoksikacija tijela nije moguća bez učinkovite metilacije. Metilacija je prijenos metilnih skupina iz jedne tvari u drugu radi aktiviranja njezine razgradnje. Na primjer, metilne skupine potrebne su za razgradnju histamina. Ako imamo premalo metilnih skupina ne možemo učinkovito razgraditi histamin, stoga nam test razine histamina može pomoći da utvrdimo odvija li se proces metilacije pravilno. Ako imamo premalo metila, imamo hipometilaciju i razina serumskog histamina raste; s druge strane, ako imamo previše metila, imamo hipermetilaciju, a histamin je obično ispod normalne razine. Da bismo učinkovito eliminirali toksične elemente iz tijela, ne smijemo zaboraviti na pravilnu suplementaciju. U tu svrhu jako dobro djeluje jabučna kiselina, po mogućnosti u obliku magnezijevog malata (obična jabučna kiselina također djeluje, ali ima malo slabiji učinak). Magnezijev malat ima sposobnost da veže aluminij i uklanja ga iz tijela. Magnezij ispunjava prazna mjesta koja je prethodno blokirao aluminij, što vraća pravilno funkcioniranje mnogih enzima.

Kako možemo poboljšati metilaciju (kod djece i odraslih)?

  • svakodnevnu prehranu moramo dopuniti zelenim lisnatim povrćem – ono pruža prirodne folate (donor metilne skupine) neophodne za pravilnu metilaciju
  • ne zaboraviti na vitamine B skupine, obraćajući posebnu pozornost na razinu magnezija i cinka
  • koristiti probiotike – imati na umu da dobre bakterije pomažu u proizvodnji i apsorpciji vitamina B skupine
  • smanjiti stres i izloženost toksinima
  • za odrasle treba ograničiti alkohol i pušenje.

Još jedan dodatak na koji ne smijemo zaboraviti je cink. Učinkovito povećava količinu metalotionina, što jača obrambenu sposobnost tijela i smanjuje apsorpciju aluminija. Preporučuje se istovremeno koristiti bezalkoholne ekstrakte korijandera i klorele, kao i dodatak silicija u obliku crijevnih sorbenata i ekstrakta bambusa koji sadrže 70% ovog elementa. Silicij kao antagonist aluminija učinkovito pomaže u njegovom uklanjanju iz tijela.

Detoksikacija aluminija zahtijeva da pružimo tijelu veliku količinu antioksidansa. Za to je izvrstan kurkumin konjugiran s kolinom. Kolin je presudan u obnovi stanične membrane, a kurkumin uklanja slobodne radikale. Astaksantin možete koristiti i s kolinom ili ekstraktom zelenog čaja. Kvercetin također ima sposobnost uklanjanja slobodnih radikala. Funkciju glutationa jako dobro pojačava sulforafan koji je ekstrakt brokule.

Detoksikacija, drugim riječima čišćenje tijela od neželjenih toksina i teških metala, nije laka i iziskuje vrijeme. Svi želimo ono što je najbolje za našu djecu i da ona budu zdrava i pravilno se razvijaju u skladu sa široko usvojenim normama. Međutim, ponekad se to ne dogodi. Uz ustrajnost, strpljenje i odgovarajuće znanje možemo učiniti puno.

Ovdje bih dodali još jedan izvrstan neinvazivan tretman u detoksikaciji tijela od aluminija, a po uputama dr. sc. Chris Exley, a radi se o vodi bogatoj silikonskim mineralima.

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/22976072/

Kod nas je poznata takva tzv “Fiji” voda

Autor : Anna Romaniuk, Jak usunąć aluminij: skuteczna diagyka i detoksykacja [Kako ukloniti aluminij: učinkovita dijagnostika i detoksikacija], DietPoint, 1 (2) / 2019, str. 18-25.

Preuzeto sa: https://www.lifelinediag.eu/us/how-to-remove-aluminium-from-a-childs-body/


5 1 vote
Article Rating
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments