Mjesto i uloga zemljinog etera u pravoj Mendeljejevoj tablici

0
1125

Ono što se sada predstavlja u školama i sveučilištima , pod nazivom “Periodni sistem elemenata D.I.Mendeljejeva ” okrnjeni je falsifikat.

​Posljednji put u izvornom obliku pravi Periodni sistem je objavljen 1906. u Sankt Peterburgu (u udžbeniku “Osnove kemije” VIII izdanje). I tek 96 godina poslije nestanka, autentični Periodni sistem se prvi put diže iz pepela, zahvaljujući objavi ove disertacije u časopisu ZRFM ruskog društva fizičara.

Periodni sistem je objavljen 1906. u Sankt Peterburgu (u udžbeniku “Osnove kemije” VIII izdanje)

Spas naroda neka bude najviši zakon (Salus populi suprema lex esto)

Mnogi su čuli za Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva te za njegov rad na u XIX stoljeću (1869.) o “periodnom zakonu mijenja svojstava kemijskih elemenata po grupama i redovima” (autorov naziv tablice je “Periodni sistem elemenata po grupama i redovima”).

Mnogi također znaju da je D.I. Mendeljejev bio osnivač i doživotni predsjednik (1869. – 1907.) Ruskog znanstvenog udruženja pod nazivom “Rusko društvo kemičara” (a od 1872. – “Rusko društvo fizičara i kemičara”), koje je izdavalo tijekom svog postojanja svjetski poznati časopis ZRFHO sve do momenta likvidacije 1930. godine Akademije znanosti SSSR , Društva, i njegovog časopisa.

Ali malo tko zna da je Mendeljejev bio jedan od posljednjih svjetski poznatih ruskih znanstvenika s kraja XIX stoljeća, koji su zastupali ideju u svijetu znanosti, ideju etera kao svjetski značajne suštine, Mendeljejev je eteru davao fundamentalni znanstveni i praktični značaj u otkrivanju tajne postojanja kao i za poboljšanje nacionalno-ekonomskog života ljudi.

Štoviše malo ljudi zna da je poslije iznenadne smrti Mendeljejeva (27.01.1907.), koji je tada bio prepoznat kao izuzetni znanstvenik u svim društvima širom svijeta, osim samo u jednom u Sankt Peterburškoj akademiji znanosti, njegovo najvažnije otkriće “Periodni zakon” bio je namjerno i s predumišljajem falsificirano od strane svjetske akademije znanosti.

Veoma malo ljudi i sada zna da je sve gore navedeno povezano zajedničkom niti žrtvovanja najboljih predstavnika besmrtne ruske misli za dobrobit naroda, društveno korisne, zbog narastajućeg vala neodgovornosti u višim slojevima društva tog vremena.

U stvari, sveobuhvatanom tumačenju ove druge teze je posvećena ova disertacija, jer u svakoj istinskoj znanosti zanemarivanje značajnih činjenica uvijek dovodi do lažnih rezultata.

Dakle – pitanje je zašto?

Čovjek koji je otkrio periodni sustav elemenata

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev rodio se 8. veljače 1834. godine u Toboljsku u Sibiru. Otac Ivan Pavlovič bio je ravnatelj gimnazije, a majka Marija Dimitrijevna vlasnica tvornice stakla. Dmitrij je oca izgubio već u trinaestoj godini, pa je brigu o obitelji preuzela majka. Mladi Mendeljejev pokazao je izvrsne rezultate kao gimnazijski đak. Najviše muke zadavao mu je latinski, dok su mu matematika, fizika i povijest bili omiljeni predmeti. Proizvodnja stakla koju je gotovo svakodnevno mogao gledati u majčinoj tvornici zasigurno je u Dmitriju potaknula zanimanje za kemiju. Nažalost, 1848. godine tvornica je izgorjela, a dvije godine kasnije uz veliku majčinu pomoć Dmitrij je otišao u Sankt Peterburg na studij. Majka mu je uskoro umrla, a Mendeljejev nikada nije zaboravio što je sve za njega učinila. Svoju zahvalnost izrazio joj je posvetom u knjizi Istraživanje gustoće vodenih otopina (1887.).

Dmitrij Ivanovič Mendeljejev u mlađim danima

Godine 1855. Dmitrij je s izvrsnim je uspjehom završio studij. Uskoro je i magistrirao (1856.), a od 1859. do 1861. najviše je vremena proveo u Heidelbergu. Tamo se bavio proučavanjem svojstava tekućina pri promjenama tlaka i temperature. Za svog boravka u Njemačkoj sudjelovao je u radu prvog međunarodnog kongresa kemičara u Karlsruheu (1860.). Iste je godine prisustvovao predavanju talijanskog kemičara S. Cannizzara o metodi određivanja atomskih težina. Sjeme koje će dovesti do otkrića najpoznatije tablice u povijesti kemije bilo je posijano.

Prva skica tablice periodnog sustava elemenata

Nakon povratka u Rusiju Mendeljejev je napisao prvi ruski udžbenik organske kemije. Godine 1863. oženio se s Feozvom Lješčevom, a te iste godine otputovao je u Baku, gdje je proučavao vađenje i preradbu nafte. Doktorirao je 1865., te ubrzo postao profesorom opće, anorganske, organske i tehničke kemije na petrogradskom Sveučilištu. Otkriće periodnog sustava elemenata i objavljivanje udžbenika Osnove kemije desilo se u istom razdoblju (1869. – 1871.). Upravo je proučavajući podatke o kemijskim elementima i njihovim spojevima (za pisanje udžbenika) Mendeljejev došao do otkrića „prirodnog” sustava kemijskih elemenata.

I danas zapanjuje činjenica da je 1869. godine Mendeljejev sastavio prvi periodni sustav elemenata. Bio je nepoznat svjetskoj znanstvenoj zajednici, a i prilično udaljen od razvijenih znastvenih sredina. K tome nije bio i jedini znanstvenik koji se u 19. stoljeću bavio proučavanjem periodične ovisnosti kemijskih elemenata o njihovim atomskim težinama. Johann W. Döbereiner još je 1829. godine poredao elemente u tzv. trijade. Međutim, svoju ideju nije dalje razvijao. Tri desetljeća kasnije John Newlands i Julius L. Meyer također su predložili svrstavanje kemijskih elemenata u skupine sličnih svojstava. Ipak, Mendeljejev je prvi uočio i formulirao periodni zakon te ga je uporijebio za predviđanje svojstava još neotkrivenih elemenata.

Mendeljejev je na kartice napisao imena dotad poznatih kemijskih elemenata s podatcima koji su se na njih odnosili. Potom je kartice raspoređivao na razne načine, poput karata u pasijansu. Ubrzo je shvatio da se kemijska svojstva elemenata ponavljaju u određenim razmacima te ih je svrstao u skupine sa sličnim kemijskim svojstvima. Ponavljanje nije bilo slučajno – niz elemenata poredan po rastućim atomskim težinama pokazivao je izrazitu periodičnost (kemijskih) svojstava. Prvo priopćenje o velikom otkriću objavio je u travnju 1869. godine u žurnalu Ruskog kemijskog društva, a konačnu verziju predočio je na njegovoj sjednici 1870. godine.

Tablica prirodnog sustava elemenata objavljena 1871. godine na njemačkom u Analima za kemiju i farmaciju

Mendeljejev je otišao i korak dalje. U svojoj je tablici ostavio prazna mjesta za elemente koji će tek biti otkriveni. Već je u prvoj objavljenoj tablici periodnog sustava Mendeljejev ostavio prazna mjesta za elemente koji će tek biti otkriveni. I Lothar Meyer ostavio je prazna mjesta u svojoj tablici, ali nije predvidio svojstva nepoznatim elementima. Tu leži i najvažnija bit Mendeljejevljeva otkrića – za skandij, galij i germanij predvidio je i svojstva na temelju periodičke ovisnosti.

Prefiksima eka, dva i tri (sanskrt – jedan, dva i tri) Mendeljejev je imenovao nepoznate elemente u skupini ispod poznatog elementa. Kako je ispod silicija bilo prazno mjesto nepoznati je element dobio ime eka-silicij. Ubrzo su uslijedila otkrića eka-bora (otkriven je kao skandij 1879. godine) i eka-aluminija (otkriven je kao galij 1875. godine). Ipak, najveće je iznenađenje kemičarima priredilo otkriće germanija (eka-silicija). Neki su ga nazvali i proročanstvom jer su Mendeljejevljeva predviđanja gotovo potpuno poklopila sa izmjerenim vrijednostima (tabl. 1.).

Tablica 1. Usporedba predviđenih svojstava ekasilicija i izmjerenih svojstava germanija

U tablici objavljenoj 1871. godine Mendeljejev je predvidio i druge nove elemente. Atomske težine i gustoće novootkrivenih elemenata bili su zapanjujuće točne (primjerice tri-mangan otkriven je 1925. kao renij, a eka-mangan 1939. kao prvi umjetno dobiven element tehnecij).

Mendeljejev je uskoro stekao i svjetsku slavu zahvaljujući svojem senzacionalnom otkriću. Iako je diljem svijeta dobio niz priznanja i postao počasnim članom brojnih znanstvenih akademija Ruska akademija znanosti nije ga primila 1880. godine među svoje redovite članove. Ta je odluka izazvala velike prosvjede u Rusiji i negodovanje u svijetu.

Repinov portret D. I. Mendeljejeva (1885.)

Sedamdesetih i osamdesetih godina 19. stoljeća Mendeljejev se naveliko bavio i kemijskom tehnologijom te je nastavio i svoja istraživanja dobivanja, preradbe i transportiranja nafte. Zbog svog znanja često je bio i recenzent, vještak na sudu, a bavio se i raznim meteorološkim mjerenjima i ispitivanjima.

Mendeljejev s kolegama na znanstvenom kongresu u Manchesteru (1887.)

Nakon napuštanja katedre 1890. godine, Mendeljejev je postao upraviteljem Glavnog ureda za mjere i utege u Petrogradu. Na samom kraju stoljeća (1899.) kao član ekspedicije na Uralu proučavao je mogućnosti povećanja i poboljšanja proizvodnje željeza. Godinu dana prije smrti priredio je za tisak osmo izdanje udžbenika Osnove kemije. Umro je od upale pluća 2. veljače 1907. godine.

Nadgobni spomenik na Mendeljejevljevu grobu

Iako mu je otkriće periodnog sustava donijelo svjetsku slavu Mendeljejev 1906. godine nije dobio Nobelovu nagradu. Izmakla mu je za jedan glas! Dobio ju je Henri Moissan (1852. – 1907.) za pripravu fluora u elementarnom stanju. Godine 1955. u Berkeleyu (Kalifornija) umjetnim je putem dobiven kemijski element protonskoga broja 101. U čast D. I. Mendeljejeva nazvan je mendelevijem (engl. mendelevium), Md.

Izvor: https://www.linkedin.com/pulse/%C4%8Dovjek-koji-je-otkrio-periodni-sustav-elemenata-goran-bukan

Psi-faktor: ništa nije sveto! (Psy-faktor: ni foi, ni loi)

Tek sada, krajem XX stoljeća, društvo počinje da shvaća (i to bojažljivo) na praktičnim primjerima da vodeći i visoko kvalificiran, ali neodgovoran, ciničan, i nemoralan znanstvenik “svjetski priznat” nije ništa manje opasan za ljude nego vodeći, nemoralan političar, vojnik, advokat, ili u najboljem slučaju – “vodeći” razbojnik s velikom drogom.

Društvu su lansirali ideju da svjetska akademska znanstvena sredina je kasta božanstava, monaha, svetih očeva, koji se danonoćno brinu za dobrobit naroda. A obični smrtnici treba da jednostavno gledaju u usta svojih dobrotvora, bezpogovorno financiraju i realiziraju sve njihove “znanstvene” zamisli, predviđanja i recepte za ustrojstvo svog društvenog i privatnog života.

U stvari, krivično – kriminalnog elementa u globalnoj znanstvenoj zajednici, nije manji nego među istim takvim političarima. Pored toga, kriminal, anti-društvenog djela političara često se vidi odmah, a kriminalno i štetno, ali “znanstveno utemeljeno” djelo “istaknutih” i “uglednih” znanstvenika društvo ne prepoznaje odmah, već poslije mnogo godina, ako ne i desetljeća na vlastitoj “koži”.

Nastavljamo dalje ovu našu istragu o ovom izuzetno zanimljivom (tajnom) psihofiziološkom faktoru znanstvene djelatnosti (nazvati ćemo ga uslovno Psi-faktor), koji za posljedicu ima apriori neočekivani negativni rezultat: ” Htjeli smo najbolje za ljude, ali se ispostavilo kao i uvijek, tj. opet šteta. “. Pošto je u znanosti negativan rezultat – također rezultat, koji bezuvjetno zahtijeva sveobuhvatno znanstveno razumijevanje.

Razmatranjem korelacije između psi-faktora i osnovne ciljne funkcije društveno financirajućeg tijela, dolazimo do zanimljivog zaključka: takozvana čista, velika znanost proteklih stoljeća u ovom trenutku izrodila se u kastu neprikosnovenih, odnosno u zatvorenu ložu pošlušnih znahara (ritualni iscjelitelji) koji su briljantno savladali znanstvenu obmanu, briljantno vladaju znanosti slijeđenja neistomišljenika i znanosti pokornosti pred svojim moćnim imućnim financijerima.

Treba imati u vidu prvo da u takozvanim “civiliziranim zemljama” njihove takozvane “nacionalne akademije znanosti” formalno imaju status društvene organizacije kao vodeće znanstveno ekspertno tijelo Vlade. Drugo, sve ove nacionalne akademije znanosti objedinjene su međusobno u jednu žestoku hijerarhijsku strukturu (pravo njezino ime svijet ne zna) koje treba da razvije jednu strategiju ponašanja za sve nacionalne akademije znanosti u svijetu i takozvanu znanstvenu paradigmu, čija je suština da se ni na koji način ne otkrivaju zakoni postajanja, a psi – faktor: ostvaruju “poslušni znahari” to je takozvano “znanstveno” pokriće (zbog solidnosti) za sva neblagodatna djela imućnih moćnika u očima društva, stičući slavu zlica i proroka, utičući slično Demijurgu na sam hod povijesnog kretanja.

Sve gore navedeno u ovom odjeljku, uključujući i uvedeni temin “psi-faktor” bilo je s velikom preciznošću, rasvijetljeno, Mendeljejevim predviđanjem prije više od 100 godina (teba vidjeti na primjer njegov analitički članak iz 1882. ” Kakva je Akademija znanosti potrebna Rusiji? “) u kojem Dmitrij Ivanovič zapravo daje detaljne karakteristike psi-faktora i u kom je on ponudio radikalnu reorganizaciju programa zatvorene znanstvene korporacije članova Ruske akademije znanosti, smatrajući Akademiju isključivo kao hranilicu za zadovoljavanje svojih sebičnih interesa. ​U jednom od svojih pisama, prije 100 godina profesoru kijevskog Univerziteta P. Aleksejevu, Mendeljejev je iskreno priznao da je “čak spreman da sam sebe zakadi da bi đavola zapalio, to jest – da se osnove akademije preobraze u nešto novo, rusko, svoje, korisno za sve, a posebno za znanstveni pokret u Rusiji. “Kao što možemo vidjeti, zaista veliki znanstvenik, građanin i patriota je znao čak da daje i složene dugoročne znanstvene prognoze.

Direktni dokazi (Argumentum ad rem)

Ono što se sada predstavlja u školama i univerzitetima, pod nazivom “Periodni sistem elemenata D.I.Mendeljejeva “- je potpuni falsifikat. Posljednji put u neizobličenom obliku pravi Periodni sistem je objavljen 1906. u Sankt Peterburgu (u udžbeniku “Osnove kemije” VIII izdanje). I tek 96 godina poslije nestanka, autentični Periodni sistem se prvi put diže iz pepela, zahvaljujući publikaciji ove disertacije u časopisu ZRFM ruskog društva fizičara.

Poslije iznenadne smrti Mendeljejeva i smrti njegovih vjernih znanstvenih kolega iz Ruskog društva fizičara i kemičara, prvi koji je digao ruku na besmrtno Mendeljejevo djelo je sin njegovog prijatelja i suradnika iz Društva – Boris Nikolajevič Menšutkin. Naravno, da Boris Nikolajevič nije djelovao samovoljno – on je samo ispunjavao naredbu. Pošto, je nova paradigma relativizma zahtijevala odbacivanje ideje zemljinog etera; zbog toga je ovaj zahtjev bio postavljen u rang dogme, a rad Mendeljejeva je falcificiran.

Glavno unakaženje Tabele je prebacivanje “nulte grupe” tablice na njezinom desnom kraju i uvođenje takozvanih “perioda”. Naglašavam da takva (samo na prvi pogled – bezopasna) manipulacija logički je objašnjiva samo kao svjesno uklanjanje glavne metodološke karike u Mendeljejevom otkriću: Periodni sistem elemenata u svom početku, u izvoru, to jest u gornjem lijevom uglu tabele mora imati nultu grupu i nulti red, gdje je element “X” (po Mendeljejevu – “Newtonium”) – tj element eter.

Štoviše, kao jedinstven ključni element cijele tablice periodnih elemenata, ovaj element “X” je argument cijelog Mendeljejevog periodnog sistema. Prebacivanjem nulte grupe na kraj tablice uništava se sama ideja osnovnog principa cjelokupnog sistema elemenata po Mendeljejevu.

Zbog potvrde gore rečenog, dajmo riječ samom Mendeljejevu:

“… Ako analozi argona ne daju sjedinjenja, očigledno je da se ne mogu uključiti u bilo koju od grupa ranije poznatih elemenata, i za njih treba otvoriti posebnu grupu – nultu… Ova pozicija argonovih analoga u nultoj grupi je strogo logični slijed shvaćanja periodnog zakona, usput (premještanje u VIII grupu jasno da nije ispravno) to nije samo moje mišljenje, nego i Braiznera, Pičinia i drugih … Sada, kada nema ni najmanje sumnje da ispred te I grupe u kojoj bi trebalo da bude postavljen vodik, postoji nulta grupa, čiji predstavnici imaju atomsku težinu manju od elemenata I grupe, čini mi se da je nemoguće negirati postojanje elemenata lakših od vodika. Obratite pažnju na prvi element nultog reda prve grupe. Označimo ovaj element s “Y”. Njemu očigledno pripadaju osnovna svojstva argonovih plinova … “Y Coronium”, gustoće od oko 0,2 u odnosu na vodik; i on ne može biti ni na koji način eter. To je element “Y”, međutim, neophodan je zato, kako bi se mentalno pripremili za taj najvažniji, a zatim i najbrži element “X”, koji, po mom shvaćanju, možemo smatrati eterom. Želio bih da ga unaprijed nazovem “X Newtonijem” – u čast besmrtnog Issaca Newtona … Problemi gravitacije i problemi cijele energetike ne mogu biti riješeni bez stvarnog shaćanja etera kao materijalne i energetske osnove, koji prenosi energiju na udaljenostima. Stvarno razumijevanje etera ne može se postići ignorirajući njegovu kemiju i ne smatrajući ga elementarnom supstancom. “
( ” Pokušaj kemijskog shvaćanja zemljinog etera” 1905., strana 27)

“Ovi elementi, po veličini svojih atomskih težina, zauzeli su točno mjesto između halogena i alkalnih metala, kao što je pokazao Ramsay 1900. godine. Od ovih elemenata je neophodno da se formira posebna nulta grupa, koju je prije svega 1900. godine priznao Herrera u Belgiji. Smatram da je ovdje korisno da dodam da upravo zbog nesposobnosti sjedinjenja elemenata nulte grupe, argonove analoge bi trebalo staviti prije I grupe elemenata i u duhu periodnog sistema očekivati njihove manje atomske težine od alkalnih metala.

Tako se i ispostavilo. Ako je tako, onda ta okolnost, s jedne strane, služi kao potvrda ispravnosti periodnog načela, a s druge strane, jasno pokazuje odnos argonovih analoga prema drugim, ranije poznatim elementima. Zahvaljujući tome, može se razumjeti načelo i primijeniti šire nego ranije, i očekivati elemente nultog reda s mnogo manjim atomskim težinama nego kod vodika.

Na taj način, može se pokazati da u prvom redu ispred vodika u nultoj grupi postoji element s atomskom težinom od 0,4 (možda je to Coronium Yong), a u redu nultom, u nultoj grupi – granični element sa zanemarljivo malom atomskom težinom, nesposoban za kemijske interakcije koji zbog toga posjeduje izuzetno brzo vlastito djelomično (plinovito) kretanje.

Ova svojstva možda treba pripisati atomima sveprisutnog prostornog etera. Razmišljanja o tome sam iznio u prologu za izdanje ove knjige u novinskom članku 1902. godine … “

(” Osnove kemije ” VIII izdanje, 1906., str 613 i dalje)

Punctum saliens – Stvar od koje sve zavisi

Iz ovih citata potpuno nedvosmisleno proizlazi slijedeće:

  1. Elementi nulte grupe započinju svaki red drugih elemenata koji se nalaze u lijevom dijelu tablice, “… što je strogo logični slijed shvaćanja periodnog zakona” Mendeljejev.
  2. Posebno važno i čak izuzetno mjesto po smislu periodnog zakona pripada elementu “X” – “Newtonium” – plinu eteru. I taj posebni element treba da bude postavljen na početku tablice, u takozvanoj “nultoj grupi nultog reda”. Štoviše, to je ključni element ( točnije – ključna suština) svih elemenata u Mendeljejevoj tablici , plinoviti etar – je ključni argument svih mnogostrukosti elemenata Mendeljejeve tablice. Sama tablica, u ovom kontekstu, djeluje kao zatvorena funkcionala tog istog argumenta.

Greške: ognjem i mačem ( Errata: ferro et igni)

Bespogovorno i cinično ignoriranje svjetske znanosti o mjestu i ulozi elementa etera u prirodnim procesima (i u Mendeljejevoj tablici) je upravo stvorilo niz problema s kojima se suočava čovječanstvo u našem tehnokratskom vijeku, a glavni je energetski problem.

Naime ignoriranje uloge elementa etera omogućava znanstvenicima da naprave lažan (i istovremeno lukav) zaključak da ljudi mogu da proizvode energiju za svoje svakodnevne potrebe samo paljenjem, tj. nepovratno uništavajući supstancu (gorivo). Otuda i lažna teza u današnjoj energetici o nedostatku realne alternative. A ako je tako, samo nam navodno preostaje jedna stvar: da proizvodimo atomsku energiju (ekološki najprljaviju) ili od plina, nafte i ugljena, zagađujući i trujući bez svake mjere okoliš.

Naime ignoriranje uloge elementa etera potiče sve suvremene nuklearne znanstvenike na lukavo traženje “spasa” u cijepanju atoma i elementarnih čestica u specijalnim skupim sinhronim akceleratorima. Tijekom ovih čudovišnih i izuzetno opasnih po svojim posljedicama eksperimentima žele da otkriju takozvanu “kvark-gluonsku plazmu” koju bi dalje koristili navodno “za dobrobit” u skladu sa svojim lažnim predstavama – kao “pramateriju” (termin tih nuklearnih znanstvenika), prema njihovoj lažnoj kozmološkoj teoriji koju zovu “Veliki prasak “.

Primjedba, mi procjenjujemo da ako se taj “skriveni san svih suvremenih nuklearnih fizičara” ostvari, nenamjerno će se desiti to što će najvjerovatnije biti kraj bilo kakvog života na zemlji i kraj same planete Zemlje, stvoren ljudskom rukom. Zaista “Veliki prasak” na globalnom nivou, ali ne fiktivni već stvarni.

​Zato je potrebno da se što prije zaustavi ovo bezumno eksperimentiranje svjetske akademske znanosti koja je izokrenuta naglavačke zbog utjecaja otrova “psi-faktora” i koja čini se da čak ni ne pretpostavlja moguće katastrofalne posljedice tih svojih bezumnih paraznanstvenih izmišljotina. U pravu je bio Mendeljejev:” Problemi gravitacije i problemi cijele energetike ne mogu biti riješeni bez stvarnog shvaćanja etera kao elementarne sredine, koja prenosi energiju na rastojanja.”

U pravu je bio Mendeljejev i u ovome:” Ponekad pomislim da predati saznanja današnjoj industriji, osobama koji od nje žive, ne vodi k najboljim posljedicama, takve osobe treba veoma pažljivo saslušati.”.

“Glavni smisao rečenog je u tome što se opći interesi koji su vječni i trajni često ne poklapaju s osobnim i privremenim, već često proturiječe jedan drugom, i po mom mišljenju, potrebno je dati prednost, ako se ne mogu pomiriti, općim interesima a ne drugim. U tome je drama našeg vremena.”
(Mendeljejev “Misli za poznavanje Rusije” 1906.)

Dakle, elementarni eter je supstanca svakog kemijskog elementa i znači – svake materije, postoji apsolutna prava materija kao kozmički element koji generira suštinu.

Elementarni plinoviti eter – to je izvor i kruna cjelokupne originalne Mendeljejeve tablice, njen početak i kraj – alfa i omega periodnog sistema elemenata Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva.

Teks je napisao – Vladimir G. Rodionov, glavni urednik časopisa “ZRFM” i časopisa “Ruska misao”, predsjednik “Ruskog društva fizičara”.

Napomena. Ovaj članak ” Mjesto i uloga zemljinog etera u pravoj Mendeljejevoj tablici” je objavljen u naučnom časopisu ZRFM Ruskog društva fizičara (ZRFM 2001, № 1-12, str 37-51).

http://www.spbs.rusphysics.ru/

Prevela: Bebamur

Napomena:

D.I. Mendeljejev je pretpostavio postojanje elemenata X (“Newtonium”) i Y (“Coronium”) ispred vodika u nultoj skupini periodnog sustava kemijskih elemenata (PS). Treba podsjetiti da Mendeljejev nije pogriješio u svojim predviđanjima novih elemenata. Kada je primijenio periodični zakon (PL) na analoge bora, aluminija i silicija, imao je potpuno povjerenje u uspjeh, jer mu je tu sve bilo očito. Ideja o elementima prije vodika pala mu je odmah nakon otvaranja PL, ali je to objavio tek prije smrti. Ovo ga je pitanje proganjalo gotovo cijeli njegov stvaralački život. D.I.Mendeljejev nije imao vremena riješiti ovaj problem, a njegovi učenici i sljedbenici pokušali su ga zaboraviti kao “pogrešnog”. Valja napomenuti da su nakon D.I.Mendelejeva pitanje „nultih“ elemenata više puta postavljali mnogi autori i u prošlim i u sadašnjim stoljećima, međutim, radi kratkoće, spominjemo samo prve i najpoznatije od njih: npr. , Ernest Rutherford 1920. i Andreas von Anthropoff 1926. Anthropoff je bio prvi koji je predložio termin “neutronij” da se odnosi na hipotetski element s atomskim brojem nula, koji je stavio na početak periodnog sustava (PS). Trenutno je neutronska tvar, poput neutronskih zvijezda, priznata stvarnost u astro- i nuklearnoj fizici. Sa stajališta opće kemije, neutronska tvar se može klasificirati kao kemijski jednostavna (tj. ne može se kemijskim putem razgraditi na jednostavnije), tada se neizbježno postavlja pitanje odgovarajućeg elementa i njegovog mjesta u PS. Na temelju logike PL – (redni broj – električni naboj) – redni broj neutronske tvari odgovarat će nuli, što nas tjera da se prisjetimo i razvijemo ideje Dmitrija Ivanoviča Mendeljejeva o nultoj skupini i razdoblju. Na temelju radova Tamma, Hunda i Migdala, navodi se mogućnost stabilnog postojanja neutronske materije na mikro razini, a ne samo na makro razini, kako se danas vjeruje u astrofizici. Neutronska tvar se smatra primarnom kozmološkom tvari, kandidatom za tamnu tvar i njezinu proizvodnju u laboratorijskim uvjetima na Zemlji.

4.2 5 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments