Videozapis i transkript razgovora između znanstvenika Svjetske Zdravstvene Organizacije, WHO: “Globalni summit o sigurnosti cjepiva” snimljen 3. prosinca 2019. godine – otkriva šokantna priznanja o opasnostima po zdravlje koje predstavljaju cjepiva i njihovi toksični sastojci – s prevodom
Priznanje kako adjuvansi u cjepivima povećavaju staničnu smrt i čine štetu primatelju cjepiva.
Dr. Stephen Evans, profesor farmakoepidemiologije: „Čini mi se da dodaci u cjepivima tkz. pojačivači (adjuvansi) umnožavaju imunogenost antigena kojima su dodani, a to im je i namjena. Čini mi se da umnožavaju reaktogenost u mnogim slučajevima, i zato mi se čini da nije neočekivano ako umnože pojavu nuspojava koje su povezane s antigenom …
Napomena: U ovom odlomku, izraz “reaktogenost” znači reakcije na cjepiva i nuspojave, uključujući one za koje je poznato da su izrazito štetne i uzrokuju dugoročnu štetu ili čak smrt.
Upozorenja o dugoročnim učincima adjuvansa u cjepivima.
Dr. Martin Howell Friede: „U pravu ste. Kao što dodajemo adjuvanse, posebno neke novije adjuvanse, poput ASO1, kod adjuvansa koji potiču saponin, vidimo povećanu lokalnu reaktogenost … Glavna zdravstvena briga koju vidimo su optužbe za dugoročne posljedice.“
Priznanje da se Svjetska zdravstvena organizacija brine zbog činjenice da mnogi liječnici i medicinske sestre napokon počinju ispitivati sigurnost cjepiva te postaju svjesni koordiniranog zataškavanja ozljeda od cjepiva.
Prof. dr. Heidi Larson, direktorica Projekta Povjerenje o cjepivima: „Imamo vrlo kolebljiv zdravstveni profesionalni front koji počinje ispitivati cjepiva i sigurnost cjepiva. Kad profesionalci na prvoj liniji počnu ispitivati ili ne misle kao da imaju dovoljno povjerenja u sigurnost da bi je mogli ustupiti osobi koja im postavlja pitanja. Mislim na većinu nastavnih planova za medicinsku školu, čak i nastavne programe za medicinske sestre, u medicinskim školama imaš sreće ako imaš pola dana predavanja o cjepivima. Imajući na umu da su u toku sa svim tim…Ne možete ponovno zamijeniti istu staru znanost da bi zvučala bolje ako nemate znanost koja je relevantna za novi problem. Stoga nam treba mnogo više ulaganja u znanost o sigurnosti.“
Priznanje da klinička ispitivanja cjepiva nisu dovoljna i da su cjepiva odobrena bez odgovarajućih sigurnosnih podataka. Također priznanje da djeca imaju više štetnih reakcija na dodatke u cjepivima (adjuvanse) od odraslih osoba.
Dr. Marion Gruber, ravnateljica, Ureda za istraživanje i ispitivanje cjepiva za ocjenjivanje i istraživanje biologije, FDA: “ I opet, kao što ste spomenuli, klinička ispitivanja prije odobrenja možda neće biti dovoljna. To je i predmetna populacija kojoj dajete adjuvans jer smo vidjeli podatke koji su nam predstavljeni gdje adjuvans, određeni pojačivač dodan antigenu cjepiva zapravo nije učinio ništa kad se primjenjuje na određenu populaciju, obično starije osobe, znate, u usporedbi davanjem iste formulacije mlađim slojevima dobi.“
Upozorenje o nedostatku sustava praćenja sigurnosti cjepiva širom svijeta.
Dr. Soumya Swaminathan, glavni znanstvenik, WHO, pedijatar : „Mislim da ne možemo preuveličati činjenicu da u mnogim zemljama zapravo nemamo dovoljno dobrih sustava za nadzor sigurnosti, a tome pridodaje i zabluda jer nismo u stanju ljudima dati jasne odgovore postavljene na pitanja o smrti koja je nastupila uslijed određenog cjepiva..“
Priznanje da virusni fragmenti ne djeluju kako je obećala teorija imunizacije i da su adjuvansi odgovorni za upalni odgovor na cjepiva. Drugim riječima, priznanje da je znanost o cjepivima nadriliječništvo.
Dr. Martin Howell Friede, koordinator, Inicijativa za istraživanje cjepiva, WHO: “Bez adjuvansa, nećemo imati sljedeću generaciju cjepiva. I mnoga cjepiva koja imamo, u rasponu od tetanusa do HPV-a zahtijevaju pomoćne tvari da bi djelovale. Cjepivima ne dodajemo pomoćne tvari jer to želimo.“
Priznanje da sustavi praćenja sigurnosti cjepiva uopće ne postoje i da su napori na izgradnji takvih sustava tek u začetku.
Dr. Robert Chen, znanstveni direktor, Brighton Collaboration: „Ovo je stvarno samo početak ere velikih skupova podataka gdje se nadamo da bismo mogli započeti harmonizirati baze podataka za više studija. A zapravo je u tijeku inicijativa … Helen će možda htjeti komentirati to kako bi pokušala povezati više nacionalnih baze podataka o sigurnosti cjepiva kako bismo mogli početi odgovarati na ove vrste pitanja koja ste upravo postavili.“
Potpuni transkript onoga što se nalazi na ovom videozapisu – znanstvenici svjetske zdravstvene organizacije postavljaju pitanje sigurnosti cjepiva.
Prof. Dr. Sc. Heidi Larson, antropolog, direktorica Projekta Povjerenje o cjepivima: “Potrebno je puno znanosti o sigurnosti, a bez dobre znanosti ne možemo imati dobru komunikaciju. Iako govorim o svim tim drugim kontekstualnim pitanjima i komunikacijskim pitanjima, znanost mi je apsolutno potrebna kao okosnica. Ne možete preurediti istu staru znanost da bi zvučala bolje ako nemate znanost koja je relevantna za novi problem. Stoga nam treba puno više ulaganja u znanost o sigurnosti.“
Dr.sc. Soumya Swaminathan, dr.med., glavni znanstvenik, WHO, pedijatrica: „Mislim da ne možemo preuveličati činjenicu da u mnogim zemljama zapravo nemamo baš dobre sustave praćenja sigurnosti, a to dodatno doprinosi pogrešnoj komunikaciji i nesporazumima jer nismo u mogućnosti dati jasne odgovore kada ljudi postavljaju pitanja o smrti koje su se dogodile uslijed određenog cjepiva, a to se uvijek rasplamsala u medijima. Trebali bi biti u stanju dati vrlo faktografski prikaz onoga što se točno dogodilo i što je uzrok smrti, ali u većini slučajeva postoji neka zamračenost na toj razini i, prema tome, sve je manje povjerenja u sustav.“
Dr. Martin Howell Friede, koordinator, Inicijativa za istraživanje cjepiva, WHO: „Svaki put kad postoji poveznica (op.p.između primljenog cjepiva i nuspojave), bila ona vremenska ili ne vremenska, prva je optužba na adjuvans. Pa ipak, bez adjuvansa, nećemo imati cjepiva sljedeće generacije. I mnoga cjepiva koja imamo, u rasponu od tetanusa do HPV-a zahtijevaju pomoćne tvari da bi djelovale. Dakle, izazov koji imamo pred sobom je: Kako izgraditi povjerenje u to? A povjerenje prije svega dolazi od regulatornih agencija. Kada dodamo adjuvans to je zato što je bitno. Cjepivima ne dodajemo pomoćne tvari jer to želimo. Ali kad ih dodamo, pridonose složenosti. Svake godine održavam tečajeve na temu: – Kako razvijati cjepiva?, – Kako cijepiti? I prva lekcija je da, kada proizvodite cjepivo, ako možete izbjeći uporabu adjuvansa, to učinite. Lekcija druga je ako ćete koristiti adjuvans, koristite onaj koji ima povijest sigurnosti. A lekcija tri je da, ako to ne želite učiniti, razmislite vrlo pažljivo.“
Prof. Dr.sc. Stephen Evans, profesor farmakoepidemiologije: “Čini mi se da adjuvansi umnožavaju imunogenost antigena kojima su dodani i to je njihova namjera. Čini mi se da umnožavaju reaktogenost u mnogim slučajevima i zato mi se čini da nije neočekivano ako umnože učestalost štetnih reakcija koje su povezane s antigenom, ali možda nisu otkrivene zbog nedostatka statističke snage u izvornim studijama.“
Dr. Martin Howell Friede: „U pravu ste. Kao što dodajemo adjuvanse, posebno neke novije adjuvanse poput ASO1, adjuvanse koji potiču saponin, vidimo povećanu lokalnu reaktogenost. Primarna briga, međutim, obično su sustavni štetni događaji, a ne lokalni štetni događaji. I imamo tendenciju da u fazi II i fazi III dobijemo prilično dobre podatke o lokalnoj reaktogenosti. Oni iz ove sobe koji su stariji od 50 godina i koji su imali zadovoljstvo cijepiti se cjepivom protiv šindre, znat će da ovo cjepivo ima prilično značajnu lokalnu reaktogenost. Ako ste dobili cjepivo, znate da ste ga dobili. Ali to nije glavna briga za zdravlje. Glavna briga za zdravlje koja vidimo su optužbe za dugoročne posljedice. Pa da dođem natrag na to, još jednom ću pokazati regulatorima. Svodi se na to da osiguramo da faze II i faze III provodimo na odgovarajućoj veličini i uz odgovarajuće mjere.“
Dr.sc. David Kaslow,dr.med. Voditelj programa esencijalnih lijekova, program razvoja lijekova PATH Centar za inovacije i pristup cjepivima (CVIA): “Dakle, u našim kliničkim ispitivanjima zapravo koristimo relativno male veličine uzorka, a kad to učinimo, riskiramo tiraniju malog broja, što znači da vam treba samo jedan slučaj Wegener-ove granulotoze, a vaše cjepivo mora riješite Waltovu, Kako dokazujete nultu hipotezu? … I potrebne su godine i godine da to shvatimo. To je prava zagonetka, zar ne? Dobivanje prave veličine, baveći se tiranijom malih brojeva, osiguravajući da to stvarno možete učiniti. I tako mislim da su jedna od stvari u koje uistinu trebamo uložiti su bolji biomarkeri, bolje mehaničko razumijevanje kako te stvari funkcioniraju kako bismo lakše razumjeli štetne događaje kad se pojave.“
Dr. Marion Gruber, Ravnateljica Ureda za istraživanje i ispitivanje cjepiva za ocjenjivanje i istraživanje biologije, FDA: “Jedno od dodatnih pitanja koje komplicira evaluaciju sigurnosti jest to da ako pogledate i borite se s duljinom praćenja koja bi trebala biti primjerena u, recimo prelicenciranju ili čak post-marketinškoj studiji ako je to uopće moguće. I opet, kao što ste spomenuli, klinička ispitivanja prije odobrenja možda neće biti dovoljna. To je i predmetna populacija kojoj dajete adjuvans jer smo vidjeli podatke koji su nam predstavljeni gdje adjuvans, određeni pojačivač dodan antigenu cjepiva zapravo nije učinio ništa kad se primjenjuje na određenu populaciju, obično starije osobe, znate, u usporedbi davanjem iste formulacije mlađim slojevima dobi. Dakle, to su stvari koje bi također trebalo uzeti u obzir koje dodatno kompliciraju procjenu sigurnosti i učinkovitosti adjuvansa u kombinaciji s antigenima u cjepivima.“
Dr. Bassey Okposen, Voditelj programa, Nacionalnog koordinacijskog centra za rutinsku imunizacijsku pomoć (NERICC), Abuja, Nigerija: „Ponovno se bavim našom situacijom u Nigeriji gdje se djetetu u šest tjedana, deset tjedana, četrnaest tjedana daju različiti antigeni iz različitih tvrtki, a ta cjepiva imaju različite adjuvanse i različite konzervanse i tako dalje. Nešto mi pada na pamet … postoji li mogućnost da ovi adjuvansi, konzervansi, međusobno djeluju unakrsnim reakcijama? Da li je ikada postojala studija o mogućnosti unakrsnih reakcija iz prošlosti s kojom možete podijeliti iskustvo s nama?“
Dr. Robert Chen, Znanstveni direktor, Brighton Collaboration, neprofitne organizacije za sigurnost cjepiva: “ Sada je jedini način da to riješite ako imate veliku bazu podataka o populaciji, kao što je baza podataka o sigurnosti cjepiva, kao i neke druge nacionalne baze podataka koje postaju vrijedne. Stvarno izlaganje cjepivima je svedeno na tu razinu specifičnosti tko je proizvođač? Koji je broj serije? I tako dalje. I postoji inicijativa da se pokušaju podaci na oznaci cjepiva učiniti kodiranim tako da sadrže tu razinu informacija. Tako da ćemo ih u budućnosti kada radimo ove vrste studija moći propitkivati. I da bi to bili – svaki put kada ih podijelite, veličina uzorka postaje sve izazovnija i to sam rekao ranije danas o tome da smo stvarno tek na početku ere velikih skupova podataka gdje, nadamo se, možete započeti na neki način uskladiti baze podataka za više studija. A zapravo je u tijeku inicijativa … Helen će možda htjeti komentirati to kako bi pokušala povezati više nacionalnih baza podataka o sigurnosti cjepiva kako bismo mogli početi odgovarati na ove vrste pitanja koja ste upravo postavili.“
Prof. Dr. Sc. Heidi Larson: „Druga stvar koja je trend i problem nije samo povjerenje u pružatelje usluga, već i povjerenje pružatelja zdravstvenih usluga. Imamo vrlo neobičnu zdravstvenu liniju fronta koja počinje ispitivati cjepiva i sigurnost cjepiva. Kad profesionalci na prvoj liniji počnu ispitivati ili ne misle kao da imaju dovoljno povjerenja u sigurnost da bi je mogli ustupiti osobi koja im postavlja pitanja. Mislim na većinu nastavnih planova za medicinsku školu, čak i nastavne programe za medicinske sestre, u medicinskoj školi imaš sreće ako imaš pola dana predavanja o cjepivima. Imajući na umu da su u toku sa svim tim.“
Ovdje možete pogledati koji su dodaci u cjepivima, a u nastavku pogledajte snimku s globalnog summita WHO-e.
