Psihijatrija – znanstvena disciplina nastala na lažima. Kako se psihijatrija kao znanstvena grana razvijala kroz povijest, kakvim se sve metodama služila, kako se koristila za ušutkavanje politički i društveno nepodobnih u nacizmu i komunizmu, te još mnogo toga pogledajte u dokumentarcu “Psihijatrija – Industrija smrti”
UVOD – O FILMU
„Psihijatrija: Industrija smrti“ kontroverzan je dokumentarni film o strahotama psihijatrije, kažnjavanju i progonu ljudi, te promicanju fašizma, rasizma i ateizma.
Psihijatrija je bila temelj za holokaust, aparthejd, zakone Jima Crowa (zakone za rasnu segregaciju, to jest odvajanje javnog života bijelaca i crnaca) i komunizam. Dovela je do mnogih smrti. Negira prirodu kao davatelja života i slobode. Stoji nasuprot vrijednosti slobode, života, prava i dostojanstva.
Psihijatri u nacističkoj Njemačkoj u osnovi su nedužne ljude označavali kao mentalno bolesne, uključujući Židove. Koncentracijski logori u Auschwitzu i drugdje nisu bili ništa drugo do psihijatrijske bolnice za one koje je nacistička država proglasila mentalno nesposobnima, kao što su Židovi, Romi, kršćani, disidenti itd.
PSIHIJATRIJA – PSEUDO ZNANOST
Jedna od najotvorenijih tajni unutar znanosti je da psihijatrija uopće nije znanost, nego pseudo znanost, lažna znanost. Psihijatri tvrde da je preko milijardu ljudi na svijetu mentalno bolesno. U posljednjih 30-tak godina broj ljudi u potrebi za psihoaktivnim supstancama i lijekovima se utrostručio.
Ne postoji nijedan dokaz da je ono što psihijatri nazivaju mentalnom bolešću ustvari bolest mozga ili biokemijska neuravnoteženost. Depresija, manična depresija, shizofrenija, anksioznost, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD), poremećaj ličnosti, bipolarnost… Znanstvenici konstantno dodaju nove dijagnoze u klasifikaciju duševnih bolesti. Dotle da i djecu proglašavaju mentalno bolesnima tvrdeći da ih je potrebno liječiti određenim stimulansima i antidepresivima. Tako danas postoji odjel dječje i adolescentne psihijatrije. Psihijatrija nastoji promijeniti ljudsko ponašanje.
Brojni znanstvenici priznaju da mentalna bolest uopće nije bolest, ne znaju što je zapravo uzrokuje, niti kako je efikasno izliječiti. Ali su razvili tvornicu, propagandu i distribuciju lijekova, sedativa i antidepresiva koji umrtvljuju vaše moždane stanice i stvaraju ovisnost. Sve u korist osobnih interesa i novčanih profita. Valjda je psihijatrija najprofitabilnija industrija današnjice u okviru znanstvenih disciplina. Donosi najveći priljev zarade farmaceutskim tvrtkama.
Neuspjeh psihijatrije da liječi pacijente doveo je do brojnih ovisnika i smrtnih ishoda.
Porijeklo psihijatrije ima veze s kontrolom, moći i otuđenjem određene skupine ljudi koji nisu podobni za društvo i elitu. Povijest psihijatrije povezana je sa zatvaranjima, zlostavljanjima i mučenjima. Jedna od prvih psihijatrijskih ustanova otvorena je u Londonu u 18. stoljeću, ali do naglog porasta oboljelih dolazi tek u 19. stoljeću. Kako bi opravdali struku, morali su smisliti biološka rješenja, odnosno ustvrditi da emocionalni poremećaji imaju biološku osnovu. Time su ozakonili mučenje jer su mnoga tzv. liječenja u suštini bila upravo to – mučenja. Hiperaktivnost bi proglašavali ludilom koje treba kazniti. Služili su se metodama vezivanja, omotavanja u plahte, davljenja pod vodom, ispuštanja krvi, osakaćivanja, davanja elektrošokova, što je prouzročilo veoma visoku stopu smrtnosti. Primjerice, vjerovali su da potapanje u hladnu vodu izvlači otrove iz tijela. Tretmane mučenja uvrstili su u tretmane liječenja.
LUDILO UNUTAR LUDILA – ludi pacijenti ili ludi liječnici?
Najpoznatiji američki liječnik onoga doba bio je Benjamin Rush, koji je vjerovao da previše krvi u mozgu dovodi do ludila. Lijek? Uklanjanje krvi. Bio je poznat kao „gospodar ispuštanja krvi“. Dugo se vjerovalo u medicini da bolesnicima treba ispustiti krv da bi ozdravili i mnogi su posljedično umirali. Dok nam Biblija od početka govori da je potrebna transfuzija krvi, a ne ispuštanje krvi jer „život je tijela u krvi“ (Levitski zakonik 17,11).
Ovaj je monstruozni „liječnik“ izumio i stolicu koja liči na električnu, a pacijentima bi po nekoliko sati bile vezane ruke, noge i glava te ih se polijevalo hladnom vodom po glavi. Smrtonosne metode ovog liječnika opisane su u njegovoj knjizi iz 1812., koja je ostala mjerodavni izvor za psihijatre narednih 70 godina. Možete li to vjerovati? Toliko je bio cijenjen da su ga 1965. proglasili ocem američke psihijatrije i stavili ga kao simbol pečata psihijatrijskog udruženja.
Do kraja 19. stoljeća dolazi do porasta broja psihijatrijskih ustanova, ali ne i efikasnosti liječenja. U 20. stoljeću dolazi do novih metoda, tako je američki psihijatar Henry Cotton osakaćivao pacijente odstranjujući im dijelove tijela. Razvio je novo otkriće u liječenju duševnih bolesti. Isprva su pacijentima vadili zube, sinuse, krajnike, a potom i druge dijelove tijela. Kako se javnost bunila protiv metoda mučenja pacijenata, tako je psihijatrija izmišljala nove metode od kojih se svaka pokazala neefikasna i brutalna kao i prethodne.
Nastojali su prisilno promijeniti nečije ponašanje, bilo to metodama mučenja ili terapijom lijekovima. Najveći dio onoga što je psihijatrija učinila kroz povijest svodi se na mučenje.
Do 20. stoljeća psihijatrija se transformirala u granu medicine. Moderna psihijatrija čini identično. Masovno trovanje lijekovima preko milijardu ljudi samo je još jedna metoda mučenja u nizu. A da bi to učinili morali su uvjeriti ljude da nisu normalni i da su im potrebne kemijske supstance koje će im uravnotežiti kemijske procese u mozgu.
Profesor Wilhelm Wundt vršio je eksperimente na ljudskim osjetilima. Tvrdio je da su ljudske misli, osobnost i ponašanje ništa više nego kemijske reakcije u mozgu. Frustrirala ga je činjenica da ne može promijeniti ljudsko ponašanje. Njegova se „znanost“ temeljila na tome da je čovjek puka životinja, bez duše. Stoga se treba tretirati kao prema životinji koju treba dresirati.
Duh toga doba dočarao je njemački filozof Friedrich Nietzsche: „Bog je mrtav. Bog ostaje mrtav. Mi smo ga ubili.“
Prateći ateistički svjetonazor, Ivan Pavlov je vršio eksperimente na životinjama kako bi im promijenio ponašanje. Primjerice, primjenjivao je elektrode na psima kako bi ih natjerao na određenu reakciju. Kasnije je metode primjenjivao na djeci. Bušio bi im lica kako bi mjerio lučenje sline prilikom jedenja. Njegova ispitivanja postala su glavna osnova mnogih znanstvenih ispitivanja 20. stoljeća.
Ideja da se ponašanje može kontrolirati putem neprestanog uvjetovanja postala je poznata kao biheviorizam. Bihevioristi vjeruju da su sva djeca zapravo životinje i da ih treba dresirati kao životinje. John Watson, najpoznatiji biheviorista govorio je da ljude treba tretirati i promatrati kao volove za klanje. Njegov nasljednik psiholog B. F. Skinner vjerovao je da se svako ponašanje može manipulirati. Osnova mu je bila operativno uvjetovanje, odnosno model nagrađivanja za svako ponašanje. Njegov možda najozloglašeniji eksperiment bila je tzv. Skinner kutija. Ideja je bila da se djeci prikažu određeni stimulansi na koje trebaju naučiti reagirati. Skoro godinu dana Skinner je držao vlastitu kćer u kutiji, sličnoj onoj za štakore. Dijete je bilo stimulirano i moralo je reagirati na određene načine kao štakor u kavezu. Sljedbenici ove psihološke ideje čvrsto su uvjereni da su djeca životinje.
Danas se izdvaja 40 milijuna godišnje iz proračuna za istraživanje u bihevioralnoj psihologiji. Tehnike koje su se primjenjivale na djeci bile su davanje elektrošokova za liječenje seksualnih požuda, slanje jakih magnetskih impulsa u lubanju kako bi se poremetila moždana aktivnost i puštanje jake struje kroz kirurški usađene elektrode – sve radi rješavanja problematičnog ponašanja.
Znanost bez duše dovela je do neefikasnih tehnika promjene ponašanja i obrtanja na milijarde dolara na istraživanja. A postavila je temelj za još jedan psihijatrijski pokret koji će prouzročiti smrt milijuna ljudi.
Eugenika – koja se uvelike primjenjivala u nacističkim metodama istrebljenja ljudi i holokausta, zapravo je pokret započeo 1883. koji kaže da ljudi trebaju uzeti evoluciju u svoje ruke. Drugim riječima, pokret tvrdi da se treba riješiti svih neodgovarajućih u društvu, a promicati potomstvo sposobnih. Pokret koji zagovara evolucionistički svjetonazor – preživljavanje najpodobnijih i likvidaciju onih s neodgovarajućim genima.
Eugenika je dovela do nove metode – nasilne sterilizacije ljudi s „lošim“ genima, kao što su duševni bolesnici, invalidi i ostali koje se smatralo inferiornima (niže vrijednima). Psihijatri su dali nacistima medicinsko „opravdanje“ za provedbu genocida. Hitler je svojedobno izjavio: „Onome tko nije fizički ili mentalno zdrav nije dozvoljeno da tu bolest nastavi prenositi na svoje dijete. Pravo na slobodu nestaje pred njegovom dužnošću da očuva rasu.“ Nacistička politika bila je plodno tlo za financiranje razvoja eugenike. Provođeni su legalni pobačaji i eutanizirani mnogi psihički i fizički bolesnici, kao i pripadnici tzv. nižih rasa.
Uvođenje psihijatrije – mentalne higijene
1914. godine se zaklada Rockefeller bavila takozvanom mentalnom higijenom, ali je 1930-ih postala pokretačka snaga koja je psihijatriju pretvorila u ozbiljnu akademsku disciplinu. U izvješćima zaklade izraženi je cilj bio “pronaći, osposobiti i potaknuti prvorazredne napore ispravljanja živčanih poremećaja i mentalnog ponašanja.” Želio se “suprotstaviti ekonomskim gubicima” uslijed osobnih slomova i institucionalizacija, te isto “integrirati u standardne medicinske nastavne programe zanemarenog područja medicine” i “poboljšati cjelokupnu medicinsku njegu pomažući liječnicima da razumiju povezanost tijela i uma.”
John Rockefeller je u prvih deset godina u razvoj psihijatrije uložio preko 12 milijuna dolara. Ulagao je u poboljšanja nastave u medicinskoj školi, investiranje u odjeljenja sveučilišne psihijatrije, izgradnje istraživačkih centara i podjela stipendija znanstvenicima koji rade na mentalnom zdravlju. Do 1943.godine, tri četvrtine ukupnih sredstava Rockefellerovih ulaganja u medicinsku znanost prelilo se u psihijatriju. Među ostalim rezultatima, ovo je rezultiralo osnivanjem odjela psihijatrije s punim radnim vremenom u velikom broju bolnica i medicinskih škola, uključujući McGill, Chicago, Duke, Harvard, St. Louis, Tulane, Yale, Washington i druga mjesta.
Ovo je ukratko nekih 30-tak minuta dokumentarca. Pogledajte cijeli dokumentarac i strahote koje su činili oni koji se skrivaju iza liječničke struke.
