Rezolucija Vijeća Europe 2361: Cijepljenje protiv COVIDA-19 nije obavezno i nitko na donošenje odluke ne smije vršiti politički, socijalni ili drugi pritisak

1
4960

Rezolucijom Vijeća Europe usvojenom 27. siječnja 2021. godine određeno je da sve države članice Vijeća Europe uspostave programe nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih COVID-19 cjepivom; informiraju svoje građane o tome da cijepljenje NIJE obvezno i da nitko na njih ne smije vršiti politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele; osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato što ne želi biti cijepljen; distribuiraju transparentne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama cjepiva.

Vijeće Europe (engleski: Council of Europe, francuski: Conseil de l’Europe, njemački: Europarat) je međunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije, čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, potpisanoj 1950. godine, i koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. Hrvatska je potpisala sporazum o primanju u Vijeće Europe 6. studenoga 1996. Danas Vijeće Europe okuplja 47 zemalja članica, s oko 800 milijuna ljudi, te surađuje s mnogim drugim organizacijama, posebice s Europskom unijom i Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju. Vijeće Europe čine dva glavna tijela: Odbor ministara, Parlamentarna skupština te tri institucije: Europski sud za ljudska prava, Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe i Povjerenik za ljudska prava. Na čelu Tajništva Vijeća Europe je Glavni tajnik Vijeća Europe.

Na petom zasjedanju Vijeća Europe 27. siječnja 2021. godine, usvojena je 2361 rezolucija pod naslovom Covid-19 cjepiva: etička, pravna i praktična razmatranja u kojoj se detaljno obavještava, sve građane Europske unije i ostale zemlje potpisnice Konvencije, o temi koja u zadnjih nekoliko mjeseci ne silazi s medijskih naslovnica.

U vremenu u kojem živimo izloženi smo brojnim neprovjerenim informacijama i poluinformacijama, kao i nepotrebnim informacijama kojima nas se bespotrebno uznemirava. Isto tako diktiraju nam se nerazumne, kontradiktorne i najčešće kontraproduktivne mjere koje nemaju podlogu u visokoj znanosti, kojima se ograničavaju i krše osnovna ljudska prava i slobode, ozljeđuje nas se i ponižava, a sve to navodno u cilju neodređeno duge borbe protiv samo jedne od tisuće bolesti kojima smo kao ljudska bića od pamtivijeka izloženi. U gomili informacija teško je doprijeti do onih bitnih i istinitih koje su često cenzurirane, a o njima bismo trebali znati sve jer je za odgovornu odluku koja se tiče našeg zdravlja i zdravlja naše djece posebno važno biti dobro informiran i poznavati prava koja nam pripadaju.

U pozitivnom pravu neznanje nije opravdanje.

Rezolucija Vijeća Europe s originalnim naslovom: Covid-19 vaccines: ethical, legal and practical considerations donijela je sasvim jasne upute kojih se trebaju pridržavati sve države članice. Kako sam naslov govori, rezolucija upućuje na etičke, pravne i praktičke smjernice u vezi s cijepljenjem protiv COVIDA-19. U Rezoluciji stoji kako je golem izazov za globalnu primjenu sigurnih cjepiva za COVID-19 i koliko su ona važna da bi se suzbila pandemija. Provest ćemo vas kroz samo neke od članaka koje smatramo iznimno bitnima u vremenu kada se javno najavljuje mogućnost da bi cijepljenje za COVID-19 moglo biti obavezno i/ili uvjetovano određenim ograničenjima. One koje zanima i ostalo navedeno u Rezoluciji, mogu preko poveznice gore ili na kraju teksta doći do originala na engleskom jeziku.

U članku 4. stoji sljedeće:

Da bi cjepiva bila učinkovita, presudno će biti njihovo uspješno administriranje i dovoljan unos. Međutim, brzina kojom se cjepiva razvijaju može predstavljati težak izazov za izgradnju povjerenja u njih….

U članku 6. stoji sljedeće:

“….Bioetičari i ekonomisti se uglavnom slažu da bi osobe starije od 65 godina i osobe mlađe od 65 godina s težim zdravstvenim stanjem, koje su izložene riziku od težih bolesti i smrti, zdravstveni radnici (posebno oni koji usko surađuju s osobama koje su u rizičnim skupinama ) i zaposleni u ključno-kritičnoj infrastrukturi, trebale dobiti prioritetni pristup cijepljenju. Ne treba zaboraviti djecu, trudnice i dojilje za koje za sada cjepivo nije odobreno .”

U nastavku je objašnjena važnost imunizacije cijepljenjem uz stvaranje i primjenu sigurnih i sveobuhvatnih cjepiva, kojima se ne smije zanemariti ono najbitnije, temeljna ljudska prava. Članak 7. s brojnim dodacima nam je najzanimljiviji jer propisuje pitanja kvalitete, kontrole, nadzora, korupcije i pogodovanja, slobode izbora, obaveze i nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih cijepljenjem, stoga ga pogledajmo:

U članku 7. stoji sljedeće:

Znanstvenici su u rekordnom vremenu napravili izuzetan posao. Sada je na vladama da djeluju. Skupština podržava viziju glavnog tajnika Ujedinjenih naroda da cjepivo protiv COVIDA-19 mora biti globalno javno dobro. Imunizacija mora biti dostupna svima, svugdje. Skupština stoga potiče države članice i Europsku uniju da:

Članak 7.1 s obzirom na razvoj cjepiva Covid-19:

  • Članak 7.1.2. osiguraju da regulatorna tijela zadužena za procjenu i odobrenje cjepiva protiv COVIDA-19 budu neovisna i zaštićena od političkog pritiska;
  • Članak 7.1.3. osiguraju da se poštuju relevantni minimalni standardi sigurnosti, učinkovitosti i kvalitete cjepiva;
  • Članak 7.1.4. uvedu/provedu učinkovite sustave za nadzor cjepiva i njihove sigurnosti nakon uvođenja u opću populaciju, također s ciljem praćenja njihovih dugotrajnih učinaka;
  • Članak: 7.1.5. uspostave neovisne programe nadoknade štete od ozljeda uzrokovanih cjepivom kako bi se osigurala nadoknada za pretjeranu štetu i štetu od ozljeda koje su posljedice cijepljenja;
  • Članak 7.1.6. obrate posebnu pozornost na moguću unutrašnju trgovinu od strane farmaceutskih rukovoditelja ili farmaceutskih tvrtki koje se neopravdano obogaćuju na teret javnog troška, provodeći preporuke sadržane u Rezoluciji 2071 (2015.) o javnom zdravlju i interesima farmaceutske industrije: kako zajamčiti primat interesa javnog zdravlja?
  • Članak 7.3.1. osiguraju da su građani informirani o tome da cijepljenje NIJE obvezno i da nitko ne vrši politički, socijalni ili drugi pritisak da se cijepe, ako to sami ne žele;
  • Članak 7.3.2. osiguraju da nitko ne bude diskriminiran zbog toga što nije cijepljen zbog mogućih zdravstvenih rizika ili zato jer ne želi biti cijepljen;
  • Članak 7.3.3. distribuiraju transparentne informacije o sigurnosti i mogućim nuspojavama cjepiva, radeći i regulirajući platforme društvenih medija kako bi se spriječilo širenje dezinformacija;
  • Članak 7.4.3. osiguraju da se želje djece pravilno uzimaju u obzir u skladu s njihovom dobi i zrelosti; gdje se djetetov pristanak ne može dati, osigurajte da je sporazum proveden u drugim oblicima i da se temelji na pouzdanim i dobi prikladnim informacijama;
  • Članak 7.4.4. podrže UNICEF u naporima da isporuči cjepiva od proizvođača koji imaju ugovore s COVAX Facility onima kojima su najpotrebnija;

Članak 7.5 s obzirom na osiguravanje praćenja dugoročnih učinaka cjepiva COVID-19 i njihove sigurnosti:

  • 7.5.1 osiguraju međunarodnu suradnju za pravovremeno otkrivanje i rasvjetljavanje bilo kakvih sigurnosnih signala putem globalne razmjene podataka u stvarnom vremenu o štetnim događajima nakon imunizacije (AEFI);
  • Članak 7.5.2. koriste potvrde o cijepljenju samo u svrhu koja im je predviđena, za praćenje učinkovitosti cjepiva, potencijalnih nuspojava i štetnih događaja;
  • 7.5.3 eliminiraju sve praznine u komunikaciji između lokalnih, regionalnih i međunarodnih tijela javnog zdravstva koja rade s AEFI podacima i prevladati slabosti u postojećim mrežama zdravstvenih podataka;
  • 7.5.4 približe farmakovigilanciju zdravstvenim sustavima;
  • 7.5.5 podupru novo istraživanje adversomics-a koje proučava inter-individualne varijacije reakcije na cjepivo na temelju razlika u urođenom imunitetu, mikrobiomima i imunogenetikama.

I za kraj članak 8. u kojem stoji sljedeće:

Pozivajući se na Rezoluciju 2337 (2020.) o demokracijama suočenima s pandemijom COVIDA-19, Vijeće Europe ponovno potvrđuje da, kao temeljne demokratske institucije, parlamenti moraju i dalje igrati svoju trostruku ulogu predstavljanja, zakonodavstva i nadzora u pandemijskim okolnostimaVijeće stoga poziva parlamente da izvršavaju ove ovlasti, prema potrebi, također u pogledu razvoja, dodjele i distribucije cjepiva protiv COVIDA-19.

Upute koje smo ovdje predstavili donijelo je nezavisno međunarodno tijelo čiji je najveći doseg Konvencija o ljudskim pravima, a koje između ostalog predstavlja i Europski sud za ljudska prava, koji neposredno surađuje s Europskom unijom. U uputama je jasno navedeno koji su osnovni principi preko kojih se ne smije prijeći u pogledu razvoja, dodjele i distribucije cjepiva protiv COVIDA-19 s obzirom na temeljna ljudska prava propisana navedenom Konvencijom.

Izvor: https://pace.coe.int/en/files/29004/html

4 5 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
1 Comment
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Davor
7 months ago

Nažalost, ovo je samo jedna u nizu perfidnih podvala o brizi EU za njihove građane.

Ova rezolucija nije zakonski obavezujuća za države članice, nego samo potiče na pridržavanje zaštite navedenih prava, dok državne administracije mogu i dalje bez sankcija provoditi mjere i restrikcije koje ta ista prava krše.

Naravno, sve pod izgovorom za brigu i zaštitu građana od nepostojeće pandemije.