‘Smrt kao posljedicu korona cjepiva treba utvrđivati isto kao smrti od Covida 19’, smatra eurozastupnik.
Nezavisni eurozastupnik Mislav Kolakušić je u raspravi o globalnoj strategiji EU o cijepljenju protiv Covida 19 upozorio da se obiteljima preminulih od posljedica cijepljenja mora omogućiti jednostavna naknada štete, a smrt kao posljedicu cijepljenja utvrđivati primjenom istog standarda kao i kod utvrđivanja smrti od Covida 19.
“Sve države Europske unije prihvatile su kao opći standard način utvrđivanja smrti od Covida 19 kojim se bilo koja smrt, iz bilo kojeg uzroka, bez utvrđivanja medicinskog razloga smrti, smatra smrću od Covida 19, u roku od 28 dana od dana pozitivnog PCR testa. Dakle, ne utvrđuje se niti je li osoba uopće oboljela od Covida 19, niti ima li njezina smrt ikakve veze sa Covidom 19. Sada isti takav standard moramo primijeniti i na smrti od posljedica cijepljenja, i to radi olakšanog utvrđivanja naknada štete obiteljima preminulih. Svaka smrt u roku od 28 dana od cijepljenja mora se smatrati smrću od cijepljenja,” smatra Kolakušić.SPONSORED CONTENT
On je već ranije tražio uspostavu posebnog sustava odgovornosti za štetu proizvoda farmaceutske industrije na nivou cijele Europske unije.
“Ne smijemo smetnuti s uma činjenicu da su prema tvrdnjama samih proizvođača cjepiva, cjepiva za neke ljude korisna, za neke beskorisna, a za neke iznimno opasna. Sustav odgovornosti za neispravne proizvode farmaceutske industrije u Europskoj uniji je danas izrazito nepravedan prema žrtvama štetnih djelovanja lijekova i cjepiva i izrazito naklonjen farmaceutskim tvrtkama. Zato proizvodi farmaceutske industrije moraju biti izuzeti iz redovnog sustava odgovornosti i za njih se mora uspostaviti poseban sustav, sustav objektivne odgovornosti za štetu, smatra Kolakušić.
Obiteljima preminulih od posljedica cijepljenja mora omogućiti jednostavna naknada štete
“Ako je određeni farmaceutski proizvod takve prirode da može prouzročiti štetu, u slučaju nastale štete treba pretpostaviti da je šteta uzrokovana proizvodom i bez dokazivanja uzročno-posljedične veze. Takvo pravno uređenje danas je u EU na snazi samo u Njemačkoj dok su u drugim državama članicama oštećenici prepušteni sami sebi u borbi protiv industrije koja raspolaže milijardama eura i koja može “dokazati” svaku svoju tvrdnju, a što se i događa u praksi. Izvještaj Europske komisije pokazuje da su gotovo svi slučajevi tužbi protiv farmaceutskih kompanija odbačeni zbog nemogućnosti oštećenika da znanstveno dokažu uzročno posljedičnu vezu, ističe Kolakušić.
Naglašava kako se odgovornost za neispravne proizvode danas u EU temelji na Direktivi 85/374 iz 1985. godine koja na jednak način tretira proizvođače bicikala i farmaceutske kompanije čiji proizvodi utječu na zdravlje stotina milijuna građana.
Teško dokaziva uzročno – posljedična veza
“Člankom 4. te direktive koja je implementirana i u hrvatske zakone definirano je da oštećena osoba ukoliko želi naknadu štete mora dokazati štetu, neispravnost i uzročnu vezu između neispravnosti i štete. Praksa pokazuje da je to u slučaju farmaceutskih proizvoda zbog njihove kompleksnosti gotovo u potpunosti nemoguće i oštećenici u pravilu gube parnice jer u praksi ne mogu dokazati uzročnu vezu između lijekova i cjepiva i teških posljedica koje su pretrpjeli nakon medicinskih tretmana.
Europska komisija i vladajuća većina u Europskom parlamentu nažalost nisu učinili ništa kako bi osigurali da građani EU, pojedinci, ali potencijalno i desetci tisuća građana koji budu trpjeli posljedice brzo razvijenih cijepiva protiv koronavirusa, naknadno dobiju brzu i pravednu financijsku naknadu od proizvođača.
Europska unija mora prilagoditi svoje zakonodavstvo, zaštititi građane koji se odluče cijepiti i farmaceutske kompanije držati odgovornima za učinjenu štetu. Umjesto toga gledamo tajne ugovore sa farmaceutskim kompanijama sa klauzulama o odricanju od odgovornosti i prijenosom odgovornosti za štetu na države članice, odnosno na same građane tih država, odlučan je europarlamentac Kolakušić.[1]
Portugalski sudovi: Nikoga se dekretima ne može proglasiti bolesnim ili opasnim po zdravlje i staviti u izolaciju jer je to isključiva nadležnost liječnika,a svako je ograničavanje slobode u isključivoj nadležnosti sudova
Borba protiv koronavirusa u Hrvatskoj, ali i većini europskih zemalja obilježena je totalitarnim metodama, kršenjem znanstvenih principa i ustavnih prava stotina milijuna građana bez ikakvog racionalnog opravdanja. Medijsko-politička histerija onemogućava bilo kakvu suvislu raspravu o implementiranim mjerama iako su mnoge od njih apsolutno znanstveno i pravno potpuno neodržive. Pritisak na građane da se pokore svim odlukama bez pitanja i bez analize je golem. No, ispitivanje odluka vlasti je nužno, tim više što je u Hrvatskoj, nažalost, na vlasti HDZ, izrazito štetna, i totalitarizmu sklona interesna organizacija, na čelu sa notornim Andrejom Plenkovićem. Zato izdvajamo izuzetno važnu presudu portugalskih sudova koji su poništili odluku o karanteni nekoliko njemačkih državljana i proglasili je protuustavnom, a u presudi su istaknuli da je svako određivanje karantene i ograničenje prava kretanja dekretima, bez uspostavljanja liječničke dijagnoze i sudske odluke o izolaciji, i to temeljem neznanstvenog tumačenja rezultata pcr testova provođenih u više od 25 ciklusa neopravdano te predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i nezakonito oduzimanje slobode. Hrvatski ustav u članku 22. izrjekom navodi: “Nikome se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kad je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud”. Ovo ustavno pravilo, da o svakom ograničenju slobode odlučuje sud, temeljem dokaza, u Hrvatskoj je pogaženo do temelja. U Hrvatskoj odluke o ograničenju slobode donosi Andrej Plenković i njegova HDZ-ovska svita.[2] Izvornik presude ovdje. [3]
Izvor:
