Virus SARS-CoV-2 ne uzrokuje niti primjetan morbiditet niti primjetan mortalitet
U prijašnjem tekstu sam argumentirao (https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=999377703881133&id=100014267379074) da nikada nije dokazano da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome koji se pripisuju bolesti COVID-19. U istom tekstu sam argumentirao, zapravo prepričao Rosenauov znanstveni članak iz 1919. godine u kojem je pokazano da se gripa ne prenosi uopće, ili bar ne značajno neposrednim kontaktom ljudi (rukovanjem, pričanjem, kihanjem u lice). S obzirom na to da sve predložene mjere imaju za polazište te dvije pretpostavke, lako se može zaključiti da sve one kao npr. sprječavanje prelaska granica (država, županija, općina), lockdown, maske, te dezinfekcija ruku, nemaju nikakav utjecaj na usporenje „širenja zaraze“.
Međutim, neki i dalje vjeruju da virus SARS-CoV-2 uzrokuje simptome bolesti COVID-19 i da se virus prenosi respiratornim putem (i očito rukama kada su dezinfekcijska sredstva na svakom koraku). Stoga ćemo za potrebe ovog teksta pretpostaviti da je to točno, iako smo već argumentirali da nije, i dokazati da čak i kada se ne poštuju te mjere, SARS-CoV-2 ne uzrokuje primjetan morbiditet i mortalitet.
SARS-CoV-2 se pojavio puno ranije od službene priče kojom vas mediji obmanjuju
Službeno se SARS-CoV-2 pojavio u prosincu 2019. godine na tržnici u Wuhanu, međutim znanstveni radovi ukazuju na to da se on pojavio mnogo prije u drugim državama.
Ovdje ću navesti znanstvene radove koji su u uzorcima otpadnih voda u Španjolskoj, Brazilu i u Italiji, te iz seroloških testova, detektirali postojanje virusa prije nego što je službeno zabilježen prvi oboljeli u tim državama, a čak i prije nego je registriran prvi oboljeli u Wuhanu.
Krećemo s radom iz Španjolske https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.06.13.20129627v1?fbclid=IwAR0KkNcBwQCt2Qc6eNAwFAGiNZPyp5WA2_CR2qrWnvW_U8To_BDUuREwpBM
i navodimo isječak iz sažetka:
„SARS-CoV-2 was detected in Barcelona sewage long before the declaration of the first COVID-19 case, indicating that the infection was present in the population before the first imported case was reported.“
U prijevodu: „SARS-CoV-2 je detektiran u kanalizaciji Barcelone puno prije proglašenja prvog COVID-19 slučaja, što indicira da je infekcija prisutna u populaciji prije nego je prijavljen prvi uvezeni slučaj.
Prvi Španjolski slučaj proglašen je 25 veljače u Barceloni, dok je u kanalizaciji SARS-CoV-2 pronađen još 15. siječnja. Osim toga, u ovom radu su MOŽDA zabilježili i pozitivan rezultat za uzorak uzet čak 12. ožujka 2019. Za taj uzorak jedan PCR test je dao pozitivan rezultat, a PCR test drugog proizvođača negativan. To prije svega govori o nepouzdanosti PCR testova i ne može se sa sigurnošću tvrditi da je taj uzorak stvarno i sadržavao SARS-CoV-2. Na tržištu postoji stotinjak PCR testova i niti jedan od njih neovisna institucija ili agencija nije validirala. Stoga za niti jedan od njih ne znamo koliko daje lažno pozitivnih, a koliko lažno negativnih rezultata.
Nastavljamo s radom iz Brazila. https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.06.26.20140731v1?fbclid=IwAR0hsTgQyhuZk0Kmfyk2QgDrizq0V19ES67ecu26zVQhYM8PQv1SQFUULVM
Iz njega izdvajamo sljedeći isječak iz sažetka: “We analysed human sewage located in Florianopolis (Santa Catalina, Brazil) from late October until the Brazil lockdown on early March…
Our results show that SARS-CoV-2 has been circulating in Brazil since late November 2019, much earlier than the first reported case in the Americas (21st January 2020, USA).“
U prijevodu bi to bilo: Analizirali smo uzorke iz kanalizacijske mreže smještene u Florianopolisu (Santa Catalina, Brazil) … Naš rezultat pokazuje da je SARS-CoV-2 cirkulirao u Brazilu od kasnog studenog 2019., mnogo prije prvog prijavljenog slučaja u Americi koji se dogodio 21 siječnja 2020. Napomenimo da su u Brazilu prvi slučaj detektirali još mjesec dana nakon toga 25. veljače 2020. To znači da je minimalno 90 dana virus bio prisutan u Brazilu prije nego ga je javno zdravstvo detektiralo.
Nastavljamo na sličnim priopćenjem iz Italije
Iz njega izdvajamo:“
In the wastewater of Milan and Turin there were already traces of the SARS-CoV-2 virus in December 2019. This was discovered by a study being published by the Istituto Superiore di Sanità carried out through the analysis of waste water collected before the occurrence of COVID-19 in Italy.
“The study – continues La Rosa– examined 40 wastewater samples collected from October 2019 to February 2020, and 24 control samples for which the collection date (September 2018 – June 2019) allowed to exclude with certainty the presence of the virus. The results, confirmed in the two different laboratories with two different methods, showed the presence of SARS-Cov-2 RNA in the samples taken in Milan and Turin on 18/12/2019 and in Bologna on 29/01/2020. In the same cities, positive samples were also found in the following months of January and February 2020, while the samples of October and November 2019, as well as all the control samples, gave negative results “.
U prijevodu: U otpadnim vodama Milana i Turina već su postojali tragovi SARS-Cov-2 virusa u prosincu 2019. Ovo je otkriveno studijom objavljenom od strane Istituto Superiore di Sanità koja je analizirala otpadne vode sakupljene prije pojave COVIDA-19 u Italiji.
La Rosa kaže da je studiji ispitivano 40 uzoraka otpadnih voda sakupljenih od listopada 2019. do veljače 2020., i 24 kontrolna uzorka za koji datum sakupljanja uzorka (rujan 2018. – lipanj 2019.) isključuje prisustvo virusa. Rezultati, potvrđeni u dva različita laboratorija sa dvije različite metode, ukazuju na prisustvo SARS-CoV-2 RNA u uzorcima uzetima u Milanu i Turinu 18. prosinca 2019. i Bologni 29. siječnja 2020. U istim gradovima pozitivni uzorci su nalaženi i u narednim mjesecima siječnju i veljači 2020., dok su uzorci iz listopada i studenog 2019., kao i kontrolni uzorci davali negativan rezultat.
No koncentracija virusa se mnogo puta razrijedi, iz najmanje 2 razloga, nakon što uđe u kanalizacijski sustava, i sigurno nije moguće detektirati virus u kanalizaciji grada od 1.5 milijuna ljudi, kao što je Milano, ako je samo jedan zaraženi u cijelom gradu. Dakle, još prije nego je detektiran u kanalizaciji, SARS-CoV-2 se pojavio u Milanu. Iako nije presudno za tekst, navest ćemo ta dva razloga. Prvi od tih razloga je što SARS-CoV-2 za razmnažanje treba ljudske stanice. To znači da se on u kanalizaciji ne može razmnažati i tako povećati svoj broj, ali se zbog kemikalija koje mu razore proteinski omotač njegov broj smanjuje. Drugi uzrok je klasično razrjeđenje. Svaki stanovnik Milana, pod uvjetom da više od 50% njih nije zaraženo, svojim će korištenjem kanalizacijskog sustava razrjeđivati koncentraciju virusa koja je došla od malog broja ljudi. Sada znam da se virus pojavio u Milanu prije 18. prosinca 2019., ali ostaje pitanje koliko prije. Odgovor na to pitanje može nam dati naš imunološki sustav tj. njegov odgovor na antigen, odnosno na napadača. Tijelo se brani od napasnika različitim mehanizmima. Ti mehanizmi proizvode različite molekule u različitim količinama ovisno o vremenu proteklom od infekcije. Upravo pomoću koncentracije tih različitih molekula može se procijeniti kada je zaraza počela. Sljedeća slika na kojoj je prikazano koje molekule tijelo razvija u ovisnost o proteklom vremenu nakon infekcije je preuzeta iz znanstvenog članka kojeg možete pronaći na ovoj adresi: https://jamanetwork.com/journals/jama/fullarticle/2770758?fbclid=IwAR2mM27gNtEy5x6Qm1uCXRlwLOSswmTV42TJG0foDUTp3PgG45OpkFkx6SA.
B memorijske stanice se tako javljaju ubrzo nakon infekcije, IgM i IgA antitijela se pojavljuju 5 do 7 dana a IgG 7 do dana 10 poslije. Na slici vidimo i da je koncentracija IgM i IgA antitijela najveća 28 dana poslije infekcije i nakon toga opada dok je koncentracija IgG antitijela najveća nakon 49 dana. Upravo zbog različitih koncentracija tih molekula u ovisnosti o proteku vremena nakon zaraze iz njihovih omjera može se odrediti kada je zaraza nastupila.
Profesor Pasquale Bacco sa suradnicima je upravo na taj način htio odrediti kada je počela zaraza u Italiji. Od veljače su on i suradnici uzeli uzorke 7038 ljudi za serološko testiranje.
Ovdje iznosim samo njihove zaključke koji su važni za ovaj tekst, a ako vas zanima više, upućujem vas na tekst na sljedećoj poveznici https://www.radioradio.it/2020/05/coronavirus-storia-da-riscrivere-morti-falsificate-e-primi-casi-ad-ottobre-prof-bacco-medico/?cn-reloaded=1&cn-reloaded=1
Oni su na zdravim ljudima pomoću seroloških testova određivali koliko njih je već preboljelo (zapravo koliko njih je bilo u kontaktu s virusom jer gotovo nitko od njih nije znao da je „prebolio“) COVID-19. Zaključili su da u prosjeku od 7038 ljudi njih 34% imaju antitijela tj. da su bili u kontaktu sa SARS-CoV-2. Najveći postotak s antitijelima, njih 49%, zabilježeno je u Brescia. Od tih 49% IgG stanice je imalo 74% njih. Uzimajući u obzir veliki broj uzoraka, veliku količinu IgG preko velikog područja, profesor Pasquale Bacco je zaključio da je zaraza krenula barem tri i pol mjeseca ranije, tj. najkasnije u listopadu. Napomenimo da su u Italiji prvi slučaj detektirali 31. siječnja 2020. To znači da je minimalno 120 dana prije toga u stvarnosti i bio prvi slučaj.
Za kraj ćemo navesti klinički primjer iz Francuske gdje je retroaktivnom analizom pronađen pozitivan uzorak datiran prije prvog službenog proglašenog zaraženim.
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7196402/
Naslov tog znanstvenog rada je:“ SARS-CoV-2 was already spreding in France in late December 2019.“, a iz sažetka tog rada navodimo:“ The COVID-19 epidemic is believed to have started in late January 2020 in France. Here we report a case of a patient hospitalised in December 2019 in an intensive care unit in a hospital in the north of Paris for haemoptysis with no aetiological diagnosis. RT-PCR was performed retrospectively on the stored respiratory sample and confirmed the diagnosis of severe acute respiratory syndrome coronavirus 2 (SARS-CoV-2) infection. Based on this result, it appears that the COVID-19 epidemic started much earlier in France.“
U prijevodu naslov tog rada glasi: SARS-CoV-2 se već širio u Francuskoj kasnom u prosincu 2019., a prijevod sažetka je sljedeći: Vjeruje se da je epidemija COVIDA-19 u Francuskoj počela kasnom u siječnju 2020. Ovdje izvještavamo o pacijentu hospitaliziranom u prosincu 2019. u jedinici intenzivne skrbi u bolnici na sjeveru Pariza, zbog hemoptize (iskašljavanje krvi) bez etiološke dijagnoze (nepoznatog uzroka). RT-PCR je obavljen retrospektivno na pohranjenom respiratornom uzorku i potvrđena je dijagnoza infekcije SARS-CoV-2. Po ovom rezultatu se čini da je COVID-19 epidemija u Francuskoj krenula mnogo ranije.
Iz ovoga vidimo da niti Talijani, niti Španjolci niti Francuzi, a niti Brazilci nisu našli nultog zaraženog, a to otvara mnoga pitanja. Jedno od njih je zašto njihovi stožeri jednako kao i hrvatski hine da detektiraju sve kontakte zaraženih kada nisu detektirali niti nultog pacijenta?
Je li u ijednoj pandemiji/epidemiji pronađen nulti pacijent? Naime, svakim danom imamo sve napredniju dijagnostiku, pa ako u ovoj pandemiji nismo uspjeli locirali nultog pacijenta, jesmo li to uspjeli u ranijima kada smo imali lošiju dijagnostiku?
Ako nikada do sada nismo uspjeli locirati nultog pacijenta, možemo li novac bačen na traženje kontakta bolje uložiti?
Ako ne možemo naći nultog pacijenta tj. ako ne znamo kada je zaraza počela i koliko ljudi je već zaraženo, zašto nas javno zdravstvo uvjerava da je lockdown djelotvorna borba protiv zaraze?
Naime, u Italiji je virus pronađen 120 dana odnosno 4 mjeseca PRIJE nego su epidemiolozi proglasili nultog zaraženog od bolesti za koju nas uvjeravaju da uzrokuje taj virus (još jednom naglašavam da sam u prijašnjem tekstu pokazao da nema dokaza da SARS-CoV-2 uzrokuje bolest COVID-19). Pa ako u ta 4 mjeseca nitko nije detektirao niti povećani morbiditet niti povećani mortalitet onda takav virus očito u ta 4 mjeseca nije prouzročio niti povećani morbiditet niti povećani mortalitet, što je i teza koju dokazujemo ovim tekstom.
Detekcija SARS-Cov-2 kod ljudi
SARS-CoV-2 se može detektirati u kanalizaciji, a to znači da se još lakše može detektirati u urinu ili stolici. Zašto se onda taj isti virus ne traži u stolici ili mokraći ljudi nego se detektira u ždrijelu? Posebno stoga što je to puno bolja opcija jer u tom slučaju sam možeš ocijeniti koja je koncentracija virusa prisutna kada detekciju vršiš u urinu, dok iz brisa ždrijela nije moguće procijeniti nikakvu koncentraciju jer količina virusa na štapiću za bris ovisi o mnogo parametara koje onaj koji uzima bris ne može kontrolirati. Pa tako ovisi o mjestu gdje se uzorak uzima, o sili koju operater koristi prilikom uzimanja uzorka, o duljini uzimanja uzorka, o zakretanju štapića kojim su uzorak uzima, o količini prikupljenog virusa nakon što je uzorak uzet s predviđenog mjesta jer nakon toga štapić je potrebno izvaditi iz pacijenta i pritom pokupiti nepoznatu količinu virusa. S obzirom na sve navedeno, nemoguće je uopće govoriti o utvrđenoj koncentraciji virusa, jedino što je moguće jest utvrditi je li virus odnosno određeni genetski materijal koji se pripisuje virusu detektiran ili nije detektiran. kada bi se analizirao urin, mogla bi se odrediti koncentracija virusa. Zašto se detekcija virusa ne vrši iz urina?
P.S. Evo i par svjedočanstava ljudi koji govore da se SARS-CoV-2 proširio puno prije nego je službeno proglašeno.
