Glavna studija koju liječnici navode kao relevantan argument liječenja COVIDA-19, koja je trebala identificirati priznate i učinkovite medicinske tretmane, provedena je u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO). Britanska verzija iste studije nazvana je Recovery [1], dok je WHO verzija nazvana Solid. Obje su koristile isti protokol (vidi ispod). U nastavku teksta zvat ćemo je WHO studija.
Naime, ranija iskustva kineskih i nekih europskih liječnika ukazivala su na to da hidroksiklorokin (u nastavku teksta HCQ) pomaže u smanjenju smrtnosti od COVIDA-19.
Međutim, zaključak WHO studije je bio da HCQ šteti pacijentima (primijećena je 7.2% veća smrtnost u tretiranoj grupi). Zašto smo se usmjerili na studiju “Recovery“, odnosno “Solid” (u nastavku teksta WHO studija)? Jer je to jedina studija američke zdravstvene organizacije (NIH) i američke agencije za lijekove (CDC) iz 2020. koja služi kao argument za ograničenje upotrebe HCQ [2] u SAD-u.
Međutim, kada tu studiju usporedimo s drugim sličnim velikim studijama koje su izrađene u isto vrijeme, u njoj nailazimo na statističku anomaliju:
Zanimljiva je činjenica da je to jedina studija s velikim brojem pacijenata u to vrijeme koja ukazuje da HCQ ne pomaže u liječenju, a jedina razlika u odnosu na ostale studije je u protokolu, točnije u doziranju lijeka. Naime, U WHO studiji protokol je izgledao ovako:
Ukratko, u studiji se primjenjivala doza od 2.400 miligrama (mg) prvog dana, od toga 2.000 miligrama u prvih 12 sati. Imajte na umu da pacijent s reumatoidnim artritisom koristi dozu HCQ-a od 200 mg/dnevno!
Sve to nam malo znači dok ne krenemo istraživati koja je LD50 doza za HCQ (LD50 je smrtonosna doza – Lethal Dose pri kojoj 50% populacije premine kada je primi), a to je prva primijetila Dr. Meryl Nass i opisala u svom članku [3]. Kako je čitanost članka rasla, WHO je uklonio HCQ iz studija. Dr. Nass je analizirala sve detalje u vezi s dizajnom WHO studije koje ćemo prikazati u tekstu, te organizacije koje su sa izradom iste povezane.
Još jedna činjenica je da je primjena HCQ u WHO studiji u prosjeku bila 9 dana [4] nakon pojave prvih simptoma.
Sljedeći članak [5] koji analizira istraživanja terapeutika u ovoj pandemiji navodi detalje koji sadrže snažne indicije namjere da se pacijente u WHO studiji predozira lijekom!
Navode se dva slučaja u kojima je Indijsko ministarstvo zdravstva i istraživanja u zdravstvu (ICMR) prije početka studije poslalo poruku WHO-u sa zabrinutošću da su doze u studiji četverostruko veće i da indijski lječnici neće koristiti WHO protokol, u čemu su im se pridružile i singapurske vlasti.
Otprilike u isto vrijeme objavljuju se i rezultati brazilske studije [6] koja je imala dvije grane s manjom i većom dozom HCQ. U istoj je prilično uvjerljivo pokazano da grana s većom dozom HCQ-a, koja je prvog dana bila upola manja (1.200 mg) od doze korištene u WHO studiji (2.400 mg), dok je kumulativno u 10 dana bila ista (12.000 mg), štetna po zdravlje ispitanika. U studiji je objašnjeno da su tu granu ukinuli rano prije završetka studije, a mediji [7] su prenijeli [8] tu informaciju s priličnim “entuzijazmom” kao argumentom protiv korištenja HCQ-a.
Još jedan važan detalj je da je HCQ u studiji WHO-a administriran pacijentima u prosjeku 9 dana nakon što su nastupili prvi simptomi COVIDA-19. Naime, u meta-analizama se jasno primjećuje utjecaj rane (pravovremene) ili prekasne administracije HCQ-a na efikasnost terapije, što se očituje smanjenjem smrtnosti.
No i prije meta-analize Boulware et. al. [71] izradio je studiju koja je potom objavljena u prestižnom časopisu NEJM gdje je HCQ administriran tako da se pacijentima slao poštom, dok su sa izrađivačima studije održavali konzultacije preko interneta, a podaci o stanju pacijenata dobiveni su putem ispunjene ankete.
Zaključak te studije je da HCQ ne pomaže u brzom povlačenu simptoma. No, prof. statistike dr. Márcio Watanabe je ponovno statisticki obradio podatke iz te studije [72] i zaključio da dobivene podatke Boulware u svojoj studiji nije odvajao po vremenu administracije (binning). Nakon ponovne analize jasno je vidljiv poznati trend, odnosno pravovremena primjena HCQ-a ima za posljedicu skraćenje trajanja simptoma COVIDA-19.
Izvorni rad Boulwarea ima niz nedostataka, od neadekvatne analize podataka, oslanjanje na ankete i samoizvještavanje pacijenata, slanje lijekova poštom (što nosi dodatna kašnjenja), no najvažnije je to da u obje grupe nije bilo niti jedne preminule osobe, što znači da studija ne daje nikakve zaključke u vezi sa smanjenjem smrtnosti.
Pa ipak, ta studija je bila tema u medijima koji su izvještavali o negativnim rezultatima HCQ-a.
Tome je doprinio i veliki članak u Lancetu, istraživanje navodno provedeno na blizu 100 tisuća pacijenata na 6 kontitnenata u 671 bolnici.
Taj debakl objavljen u Lancetu povučen je nakon samo 2 tjedna, a cijela afera nazvana je Surgisphere [9]!
Čitanjem tog članka [10] nekoliko dana nakon objavljivanja, u samo 15 minuta primijetili smo da je usklađenost pacijenata po komorbiditetima i drugim parametrima nerealno uredna.
To su primijetili i drugi znanstvenici i mediji, pa su nakon par dana urednicima u Lancet poslali pismo [11] zabrinutosti navodeći 10 nepravilnosti primijećenih u studiji u Lancetu. Nakon samo 13 dana po objavljivanju, studija je bila povučena [12].
Zanimljivo je da je Anthony Fauci samo par dana nakon njezine objave reagirao prilično samouvjereno navodeći Lancetovu studiju kao posljednji čavao u lijes debati oko HCQ-a kao lijeka koji pomaže u smanjenju smrtnosti u pandemiji COVIDA-19. U tom trenutku nam je bilo potpuno jasno da on studiju ili nije pročitao, ili je jednostavno – korumpiran.
Pogledate samo s kojim entuzijazmom je Fauci promovirao Remdesivir, lijek koji “ne spašava nikoga” već samo skraćuje boravak pacijenata na visokom protoku kisika za 3 dana! Zbog toga je Remdesivir ekspresno proglašen standardnom terapijom?!
Remdesivir košta otprilike 1 000 $ (6.370 kn) po pacijentu, u početku pandemije je koštao 3.120 $ (19.874 kn), no cijena lijeka je radi lošeg odjeka u javnosti potom smanjena. Lijek u proizvodnji košta 9 $ (57 kn). Načinom na koji su istraživanja [14] izrađena [13] skrile su se njegove strašne nuspojave [15] oštećenja unutarnjih organa prilikom čega pojedini pacijenti završe na dijalizi. Indicije određuju smjer zaključka o njegovoj povezanosti i motivima, no nakon proučavanja Faucijeve prošlosti, ti se zaključci samo sve više “cementiraju”.
Naime, u vrijeme pandemije AIDS-a 80-ih godina, Fauci je promovirao Gileadov lijek AZT [17] (gle slučajnosti [16], ista korporacija kao lijek Remdesivir?) koji je štetio ljudima [18] zaraženima HIV-om, što se događalo [19] godinama [20], a u tom procesu je potisnuo nekoliko lijekova, jedan od njih je bio Bactrim [2][1] lijek koji pomaže kod oporavka od upale pluća kod pacijenata oboljelih od SIDE, koji je puno efikasniji u smanjenju smrtnosti od AZT-a. Smatra se da je posljedica takve odluke “koštala” 17 tisuća [22] ljudskih žrtava.
Još je jedan tretman bio koristan, protein peptide T, no FDA ga je potiskivala do te mjere da su ljudi koji su bili zaraženi shvatili da Peptide T djeluje. FDA je pokrenula kampanju da potisne i Bactrim, a to je išlo tako daleko da su sudski proganjali ljude koji su prodavali ili koristili Bactrim za tretman upale pluća HIV zaraženih osoba, proglasivši njegovo korištenje 1987. godine doslovno ilegalnim. Cijela priča je dobro opisana u legendarnom filmu Dallas Buyers club [23]. Ironično je to da je nakon nekog vremena Fauci promijenio svoju odluku pod pritiskom dokaza (vrhunski političar zna točno kad treba preokrenuti kaput), no 17 tisuća žrtvovanih života prekasno!
Faucijeva klasična strategija u toj epizodi bio je argument nedostataka studije sa slučajno raspoređenim pacijentima i placebo kontrolom (U nastavku teksta RCT). Glavna značajka takvih studija, osim što imaju najveću znanstvenu težinu, jest ta da su skupe i većinom izvođene kod dobro opremljenih kliničkih centara sponzoriranih od farmaceutske industrije s puno financijskih sredstava i institucija kao što je NIH.
Ono što se izostavlja, a što Filipe Rafaeli [24] navodi, su studije koje izjednačavaju ili postavljaju znanstvenu težinu dobro izrađenih retrospektivnih studija, uz bok s RCT (randomized control trials), a ide i korak dalje te navodi da je većina korištenih lijekova, npr. u kardiologiji čak 86% [25] odobreno bez RCT studija!
Naprimjer, inzulin [69] je također tretman na kojem nikad nije izrađen RCT, cjepivo protiv tetanusa nema RCT studiju, a od društva [26] koje se bavi zaraznim bolestima Amerike preporučeno je samo 14% tretmana.
Znanstveni rad Andrew Anglemeyera [27], epidemiologa sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu, upravo objašnjava da nema velikih razlika u rezultatima dobivenima RCT studijama i observacijskim retrospektivnim studijama te da najčešće obje vrste studija dolaze do istih zaključaka [28].
Drugim riječima, RCT i kvalitetne retrospektivne studije najčešće imaju slične rezultate.
U članku iz 2017. [29] Thomas Freiden, tada Obamin direktor CDC-a, u znanstvenom radu koji je objavio u NEJM-u [30] zagovarao je da javne odluke o tretmanima ne bi trebale biti zasnovane na RCT studijama, uz argument da takve studije zahtijevaju dodatne troškove i odugovlače odobravanje spasonosnih tretmana.
Što naravno ne znači da RCT studije nisu kvalitetnije i da se nisu trebale izraditi, već se ovim primjerima pokazuje da se kod odabira primjene lijekova koriste dvostruki standardi ovisno o trenutnoj politici i određenim interesima, a ne medicinskim dokazima.
Drugi mediji, kao što je primjerice DW [31], objavljivali su apsurdne članke u kojima su kao glavni argument navodili tada već povučenu Lancetovu studiju…i to gotovo 2 mjeseca nakon njezina povlačenja!?
Naime, u fazi dizajniranja HCQ studije WHO-a [32] sudjelovali su zaposlenici Fondacije Billa i Melinde Gates, što je Meryl Nass navela u svom članku [33]. Ako se netko bavi ulaganjima, poznat mu je pojam “zaštita ulaganja” ili “hedging”. Naime, ako se od određenog ulaganja očekuje velika dobit, a prepoznali ste rizik koji može ugroziti profitabilnost ulaganja, onda se “poduzimaju radnje” koje eliminiraju rizik koji može ugroziti investiciju.
Gatesova investicija u cjepiva daje povrat od 20 puta što je neviđeno visok povrat u svijetu investiranja, riječi su koje je on sam izrekao u intervjuu koji je dao za CNBC [34].
Mehanizam štete u slučaju prevelike doze HCQ-a povezan je s istim mehanizmom djelovanja koji je povezan s njegovom koristi.
Pretpostavlja se da je glavni mehanizam djelovanja HCQ-a u liječenju COVIDA-19 i bilo kojeg RNA virusa koji koristi RNA [35] polimerazu za svoju replikaciju [36] slijedeći: HCQ je ionofor, pojednostavljeno, on kreira “ion channels” ili rupe u membranama stanica, mitohondrije i druge unutarstanične organele koji efikasno transportiraju cink koji je inhibitor RNA-polimeraze. Problem je u prenošenju [38] cinka [39] ion transportninim [37] kanalima. Istim mehanizmom kroz njih protoni “cure” iz mitohondrija i time se smanjuje kiselost (delta Ph) ili se izjednačava potencijal protona unutar i izvan mitohondrija.
O čemu se, naime, radi: razlika u kiselosti (protonski potencijal-razlika potencijala) između unutrašnjosti mitohondrija i citoplazme koristi se za ATP sintezu (ATP synthase) koja je “turbina života” i transformira ADP u ATP koji se koristi za sve stanične energetske potrebe [40], s čijim se mehanizmom možete upoznati u videima: https://youtu.be/39UKSfsc9Z0 [41] https://youtu.be/A2my52zQA6k [42] https://youtu.be/b_cp8MsnZFA [43] https://en.wikipedia.org/wiki/ATP_synthase [44].
Ukratko, prevelika doza HCQ izaziva smanjenje protonskog potencijala u mitohondrijima zaustavljajući ATP sintezu. Prvi znakovi su produljenje Q-T intervala [45] koje na kraju rezultira sa ” torsades de pointes [46]”, što može dovesti do smrti.
Predoziranje lijekovima većini je poznato, no predoziranje bilo kojim spojem, uključujući i vodu, također je moguće. Ukratko, smrtonosna doza vode (LD50 vode) je 90ml/kg [47] što je ustanovljeno pokusom izvedenim na štakorima.
Sljedeći način na koji je moguće smanjiti efikasnost HCQ-a i bilo kojeg drugog lijeka je da ga se ne uvede pravovremeno, odnosno da ga se uvede prekasno, to zna svaki liječnik. Ako lijek dobijete prekasno već ste ili ozdravili ili preminuli, stoga je pravovremena primjena lijeka vrlo značajna!
Kreativni autori studija “ubojica” čija je namjera diskreditirati lijekove koji su ugroza određenim “investicijama” koriste sve te metode u “znanstvenim studijama” koje će se kasnije koristiti kao “argumenti” za negativne preporuke za određene terapeutike.
FDA je obeshrabrila u vezi s pravovremenim korištenjem lijeka u praksi, i savjetuje njegovo korištenje samo na hospitaliziranim pacijentima što implicira da su to pacijenti kojima je stanje već značajno narušeno, zbog čega i jesu primljeni u bolnicu.
Dr. Harvey Risch napisao je tekst [48] u kojem objašnjava odluku američke agencije za lijekove koja poziva na oprez prilikom korištenja HCQ-a van bolničkih uvjeta kao “opstrukciju koja košta živote”, citirajuci odluku FDA “FDA cautions against use of hydroxychloroquine or chloroquine for COVID-19 outside of the hospital setting.“ ali i političku pozadinu te odluke.
Tako je VA studija [49] također primijenila lijek prekasno, pritom nasumce izdvajajući pacijente kojima je značajno lošije, što jasno navode [50] u studiji, a i ono što se prešućuje, dajući lijek prekasno, čime je HCQ prikazan lijekom koji više šteti, a to su CNN [51] i faktcheckeri Snopes [52] koristili za demoniziranje upotrebe lijeka iz političkih razloga (Trump je poticao koristenje HCQ-a). Istima se pridružio i Faktograf kojega smo u ovom članku potpuno razmontirali.
U dokumentu FLCCC grupe [70] postoji dijagram bolesti iz kojeg se jasno može vidjeti kada je optimalno vrijeme za primjenu terapeutika.
Prikazat ćemo sljedeću analogiju koristeći primjer zračnog jastuka u sudaru vozila:
Ako u sudaru vozila zračni jastuk napušemo prerano, on će se do udarca ispuhati i neće biti efikasan. Ako ga napušemo prekasno, već prije napuhavanja ćemo se ozlijediti o volan i druge djelove automobila, pa opet neće izvršiti svoju funkciju. Ako ga napušemo u točno određenom trenutku, a precizni vremenski prozor je 10 milisekundi u kojem se zračni jastuk mora napuhati na točno određenu vrijednost tlaka, barutno punjenje također mora imati točno određenu dozu, u suprotnom će napuhavanje biti neuspješno i time ćete svejedno udariti o dijelove automobila glavom. S druge strane ako je punjenje prejako, lako se može dogoditi da vam sam čin punjenja zračnog jastuka može naštetiti i posljedično tome “otkinuti glavu”.
Dakle, čak i kad znamo da lijek djeluje, može se primjeniti na pogrešan način i izazvati štetu zbog neadekvatne doze ili njegove nepravovremene primjene.
Sva sreća da prava znanost ima samo jedan cilj, a on je istina. Kada se netko poziva na koncenzus, imajte na umu da je najčešće posrijedi prijevara. Naime, Monsanto je imao toliko sredstava da je doslovno kupio većinu relevantnih istraživača i medija koji su taj lažni “koncenzus”, tu prijevaru podržavali desetljećima, i koja je izašla na vidjelo tek u velikoj sudskoj tužbi u kojoj klijenti oštećeni karcinomom nisu htjeli popustiti u izvansudskoj nagodbi.
Naime, da su se nagodili izvan suda, sudac od Monsanta ne bi tražio da priloži svu dokumentaciju (takozvani dicovery process-proces otkrivanja) koju posjeduje, a do koje je nemoguće doći (osim ako imate zvizdača) jer je ta dokumentacija tajna. Odbijanjem nagodbe svi dokumenti otkriveni u procesu postaju javno dostupni u sudskim registrima.
Istina je u ovom slučaju poražavajuća za znanstvenu zajednicu koja je godinama podržavala prodane znanstvenike na način da takva peer rewivers nisu promatrali dovoljno kritično. Scenarij je to već viđen kod duhanske i naftne industrije, a dobar opis možete pročitati u znanstvenom radu [53] “Monsanto-zatrovavanje znanstvenog izvora [54]”, znanstveni rad koji je nastao upravo zahvaljujući tome što je dokumentacija iz sudskog slučaja Baum, Hedlund, Aristei & Goldman [55] “izašla na svjetlo dana” …
Naime, u ovoj korona-krizi mnogi pošteni znanstvenici, liječnici i kliničari ubacili su u najveću brzinu. Toliko je istraživanja proizvedeno da je regulatornim agencijama sve teže gledati u stranu. Kod toliko istraživanja koji identificiraju veoma potentne terapeutske metode i razotkrivaju makinacije određenih istraživača potaknutih korumpiranim organizacijama i farmaceutskom industrijom, da istina postaje sve očitija.
Na dolje navedenim internet stranicama grupa istrazivača objedinila je sva istraživanja rađena na nekoliko najučinkovitijih terapeutika i za neke je čak kreirala “živu” meta-analizu, vjerojatno “pritisnuta” Faucijevim tvrdoglavim inzistiranjem na RCT-u, stoga su otišli “above and beyond” i izradili meta-analizu koja ima najveću znanstvenu vrijednost!
Na stranici https://c19vitamind.com/ [56] objedinjena su istraživanja u vezi s utjecajem vitamina D kao terapeutika za smanjenje simptoma i smrtnosti uslijed bolesti COVID-19, a na stranici https://vdmeta.com/ [57] su sve kliničke studije provedene na pacijentima u obliku živih meta-analiza te se u realnom vremenu dodaju nove studije:
U toj meta-analizi srednja vrijednost svih studija pokazuje 64% pozitivan odgovor na tretman, najveća korist je u slučaju rane primjene, čak 90%.
Dvije najpotentnije kliničke studije [58] na vitaminu D pokazuju da je čak i kod rane primjene ima koristi. Manja studija je ukazala na smanjenje prebacivanja pacijenata na intezivnu njegu za 25 puta, dok u grupi od 50 tretiranih pacijenata nije bilo umrlih, a u placebo grupi od 26 pacijenata, 2 pacijenta su nažalost preminula.
Usprkos žrtvama iz te studije, mnogi su prigovarali da je njome obuhvaćeno premalo ljudi, pa su španjolski autori ponovili studiju na 930 pacijenata [59] i dobili slične rezultate.
Na isti način je obrađen Ivermectin na stranici https://c19ivermectin.com/ [60] kao i meta-analiza https://ivmmeta.com/61
Tamo gdje je usrednjen pozitivan odziv na treman 86%, čak i kasna primjena ima sličan odgovor. Najveća “meta-analiza” napravljena je na Hiroksikloroquinu na čak 207 studija koje su obuhvaćale 18.751 pacijenta i kojom je ustanovljena srednja korist od 66%, ali samo za pravovremenu (ranu) primjenu.
https://hcqmeta.com/ [62]
Vidljiva je značajna razlika kad se HCQ primjenjuje rano, kao što zagovara Dr. Harvey Risch i mnogi drugi doktori, s provjereno niskim mortalitetom kod pacijenata (Dr Zelenko [63] i Dr Didier [64] koji imaju veliku redukciju smrtnosti među svojim pacijentima u odnosu na medicinske centre u okruženju).
Zanimljivo je vidjeti kako se kretala smrtnost u Švicarskoj nakon što su švicarski medicinski autoriteti zabranili HCQ na 13 dana zbog “znanstvenog” rada objavljenog u Lancetu, a čim je rad povučen, ponovo su dopustili njegovu upotrebu. U periodu kada je bio zabranjen smrtnost kovid pacijenata skočila je za 4.7 puta!
Slika prikazuje izvještaj Francesoira [65].
Što zaključiti iz svega ovoga?
Farmaceutske kompanije, određene organizacije i pojedinci imaju veliki utjecaj na američke (i ne samo američke) regulatorne agencije, korumpiraju znanost i regulatorne agencije radi profita, što izaziva nepotrebne ljudske zrtve.
Sve već viđeno u slučaju Monsanta [66], Boeinga [67] i ostalih korporacija…[68]
Izvor:
1) https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMoa2022926
4) https://www.nejm.org/doi/suppl/10.1056/NEJMoa2022926/suppl_file/nejmoa2022926_appendix.pdf
6) https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.04.07.20056424v2.full.pdf
7) https://www.theguardian.com/world/2020/apr/24/chloroquine-study-coronavirus-brazil
8) https://www.reuters.com/article/uk-factcheck-brazilian-chloroquine-study-idUSKBN21Z395
9) https://www.the-scientist.com/features/the-surgisphere-scandal-what-went-wrong–67955
10) https://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(20)31180-6/fulltext
11) https://zenodo.org/record/3862789#.YDIsZ-hKiiP
12) https://www.the-scientist.com/features/the-surgisphere-scandal-what-went-wrong–67955
15) https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1201971220305282
16) https://www.snopes.com/fact-check/remdesivir-gilead-conspiracy/
17) https://fort-russ.com/2020/04/shedding-light-on-the-dishonorable-record-of-dr-fauci-a-real-mengele/
18) https://www.spin.com/featured/aids-and-the-azt-scandal-spin-1989-feature-sins-of-omission/
20) https://vaccineimpact.com/2020/anthony-fauci-40-years-of-lies-from-azt-to-remdesivir/
21) https://www.huffpost.com/entry/whitewashing-aids-history_b_4762295
22) https://www.huffpost.com/entry/whitewashing-aids-history_b_4762295
23) https://en.wikipedia.org/wiki/Dallas_Buyers_Club
24) https://filiperafaeli.substack.com/p/yes-hydroxychloroquine-is-scientifically
25) https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC6439920/
26) https://jamanetwork.com/journals/jamainternalmedicine/fullarticle/226373
27) https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.MR000034.pub2/full
28) https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJM200006223422506
29) https://www.nejm.org/doi/10.1056/NEJMra1614394
30) https://www.nejm.org/doi/10.1056/NEJMra1614394
31) https://www.dw.com/en/chloroquine-does-not-help-against-the-coronavirus/a-54307197
35) https://journals.plos.org/plospathogens/article?id=10.1371/journal.ppat.1001176
36) https://www.microbiologyresearch.org/content/journal/jmm/10.1099/jmm.0.001250
37) https://apnews.com/press-release/newswire/73b4008bf510e7f5db832b2790d6115a
38) https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/31305906/
39) https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32920234/
40) https://en.wikipedia.org/wiki/Cellular_respiration
41) https://youtu.be/39UKSfsc9Z0
42) https://youtu.be/A2my52zQA6k
43) https://youtu.be/b_cp8MsnZFA
44) https://en.wikipedia.org/wiki/ATP_synthase
45) https://en.wikipedia.org/wiki/Drug-induced_QT_prolongation
46) https://en.wikipedia.org/wiki/Torsades_de_pointes
47) https://en.wikipedia.org/wiki/Median_lethal_dose
48) https://www.washingtonexaminer.com/opinion/fda-obstruction-patients-die-while-trump-gets-the-blame
49) https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.04.16.20065920v2.full.pdf
51) https://www.cnn.com/2020/04/21/health/hydroxychloroquine-veterans-study/index.html
52) https://www.snopes.com/fact-check/remdesivir-gilead-conspiracy/
54) https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29843257/
55) https://www.baumhedlundlaw.com/toxic-tort-law/monsanto-roundup-lawsuit/monsanto-secret-documents/
58) https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0960076020302764
59) https://papers.ssrn.com/sol3/papers.cfm?abstract_id=3771318
60) https://c19ivermectin.com/
63) https://www.preprints.org/manuscript/202007.0025/v1
64) https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S1477893920302179
65) https://www.palmerfoundation.com.au/irrefutable-proof-that-hydroxychloroquine-works-francesoir/
66) https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29843257/
68) https://oneill.law.georgetown.edu/tobacco-industry-bribery-and-anticorruption/
69) https://u22.f6f.myftpupload.com/wp-content/uploads/2020/09/HCQWhitePaper.pdf
71) https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMe2020388
72) https://arxiv.org/ftp/arxiv/papers/2007/2007.09477.pdf
Ko je autor clanka i koji je ld50 hq?
Autor želi ostati anoniman
Članak ima visok potencijal, ali je u ovome trenutku upravo tamo gdje treba poantirati u potpunosti zakazao. Taman me autor teksta navede na kopanje i citanje i onda dođete do LD50 i umjesto da ga awnavede kao hard fact, autor prica pricicu umjesto da iznese cinjenice. I to odmah ubije zanos. Dakle, umjesto pricice, iznesite konkretne cinjenice, daleko je potentnije. i druga stvar, ovdje je dotaknut niz problema, ono sto prepoznajem je lancetgate, dalje nisam citao, jer je clanak objektivno ogroman. Ali prepoznajem masu stofa. U svakom slucaju, u sumi svega izgube se kljucne poruke, sto je steta, obzirom na… Read more »