Dr. Meehan: velika sveobuhvatna znanstvena analiza nošenja maski utemeljena na dokazima

0
7835

Uvodno

Autor ove opširne analize obveze nošenja maske na licu je Dr. Jim Meehan, američki liječnik, kirurg, bivši urednik stručnog medicinskog časopisa. Recenzirao je na tisuće medicinskih istraživanja. Svoju karijeru posvetio je zaštiti pacijenata i javnosti od prijevara, korupcije i pseudoznanosti koje često koriste agenti i agencije čiji su motivi i interesi rezultirali time da su medicina i farmaceutski lijekovi postali treći vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama. Cijelu analizu od preko 50 stranica je s engleskog jezika preveo portal Dokumentarac.

U svojoj analizi tvrdi da su maske na licu neučinkovite, štetne i u naravi potpuno beskorisne, te objašnjava zašto je tome tako, a svaku svoju tvrdnju podupire dokazima.  Desetljećima najviših znanstvenih dokaza (meta-studije ili meta-analize višestrukih randomiziranih kontroliranih ispitivanja) koji pretežno zaključuju da su medicinske maske neučinkovite u sprječavanju prijenosa respiratornih virusa, uključujući SARS-CoV-2. Tvrdi i podupire da se oni koji se zalažu za maske oslanjaju na medicinske dokaze niske razine, od kojih niti jedan nije ovlašten suprotstaviti se znanstvenim dokazima visoke razine, argumentima i rizicima obaveze nošenja maski. Oni jednostavno nemaju najvišu razinu znanstvenih dokaza kojima potkrepljuju svoje argumente i mogu citirati samo znanost niske razine – retrospektivna promatračka istraživanja.

Uvodno nas upoznaje s načinom kako ispravno donositi odluke u znanosti i medicini. Nadalje objašnjava zašto su maske neučinkovite, podsjeća na mješovite poruke stručnjaka prema javnosti tijekom pandemije, te nudi dokaze protiv maski i za maske. Siguran je u to da su maske potpuno nepotrebne za širu javnost, a osobito za djecu u školama, te da su strah i politika u slučaju maski potkopali pravu znanost. Nabraja 17 načina kako maske mogu uzrokovati ozljede i ugroziti zdravlje, te podupire svoje tvrdnje navodima znanstvenika istraživača zajedno s poveznicama na njihova istraživanja visoke razine, gdje su došli do takvih saznanja. Tvrdi da je maskiranje školske djece neučinkovito, nepotrebno i štetno, te objašnjava zašto.

Navodi da je većina populacije u vrlo niskom ili nikakvom riziku od teškog oboljenja ili smrti od bolesti COVID-19, odnosno da su djeca u izvanredno niskom riziku od smrti od COVIDA-19. Pokazuje na podatke koje je objavio CDC, gdje stoji da 99,99815% djece, koja su zaražena COVIDOM-19, preživi, kao i da je prijenos SARS-CoV-2 među djecom u školama i vrtićima vrlo rijedak. Dobro je elaborirao i potkrijepio brojnim dokazima činjenicu da pravilno nošenje maski ozljeđuje one koji ih nose, kao i činjenicu da su maske koje se nose nepravilno, ponovno se upotrebljavaju ili su prljave, opasne.

Smatra da bilo koja razumna analiza rizika o dobrobiti medicinskih maski zaključuje da rizici većinom nadmašuju koristi, kao i da je djeci ugroženo zdravlje zbog obveze nošenja maski. Svaka njegova tvrdnja potkrijepljena je znanstvenim dokazom visoke razine. Vrstu i težinu različitih dokaza u znanosti koji mogu zavarati laika, dobro prepoznaje zbog iskustva urednika stručnog medicinskog časopisa za koje vrijeme je pregledavao i objavio nebrojena znanstvena istraživanja. Istovremeno, kao dugogodišnji specijalist i praktičar iz područja kirurgije, osim jezikom znanstvenih dokaza na visokoj razini, govori i temeljem vlastitog iskustva o zabludama i opasnostima koje se skrivaju iza svakodnevnog nošenja medicinske maske.

Sve su nas zbunile oprečne poruke koje smo dobivali o nošenju maski u zajednici, na poslu i u školama. Međutim izgleda da Dr. Jim Meehen nije zbunjen. Dapače, potpuno je informiran o relevantnim znanstvenim istraživanjima u vezi s maskama. Nakon što ovo pročitate, bit ćete i vi.

Dr. Meehan

Jim Meehan je doktor medicine specijalist oftalmologije i preventivne medicine s više od 20 godina iskustva s usavršavanjem iz imunologije, upalnih procesa i zaraznih bolesti. Izveo je više od 10 tisuća kirurških zahvata. Njegovo istraživačko iskustvo uključuje istraživanje povezanosti vojnih cijepljenja i Zaljevskog sindroma. Doktor Meehan je također obučen za područja, interne medicine, prevencije i liječenja ovisnosti, endokrinologije, integrativne medicine, funkcionalne medicine i pravilne prehrane. Bio je urednik stručnog medicinskog časopisa “Ocular Immunology and Inflammation“. Recenzirao je tisuće medicinskih istraživanja. S ovim iskustvom i stručnošću posvetio je karijeru u zaštiti svojih pacijenata i javnosti od prijevara, korupcije i pseudoznanosti koje često koriste agenti i agencije čiji su motivi i interesi rezultirali time da su američka medicina i farmaceutski lijekovi postali treći vodeći uzrok smrti u Sjedinjenim Državama.

Ključne tvrdnje

  • Desetljeća najviših znanstvenih dokaza (meta-analize višestrukih randomiziranih kontroliranih ispitivanja) koji pretežno zaključuju da su medicinske maske neučinkovite u sprječavanju prijenosa respiratornih virusa, uključujući SARS-CoV-2.
  • Oni koji se zalažu za maske oslanjaju se na medicinske dokaze niske razine (promatračka retrospektivna ispitivanja i mehaničke teorije), od kojih nijedna nije ovlaštena suprotstaviti se dokazima, argumentima i rizicima od obaveze nošenja maski.
  • Većina populacije je u vrlo niskom ili nikakvom riziku od teškog oboljenja ili smrti od bolesti COVID-19. Djeca su u izvanredno niskom riziku od smrti od COVIDA-19. Sudeći prema podacima koje je objavio CDC, 99,99815% djece, koja su zaražena COVIDOM-19, preživi.
  • Prijenos SARS-CoV-2 među djecom u školama i vrtićima vrlo je rijedak.
  • Dobro je dokumentirano da pravilno nošenje maski ozljeđuje one koji ih nose. Maske koje se nose nepropisno, ponovno se upotrebljavaju ili su prljave, opasne su.
  • Bilo koja razumna analiza rizika o dobrobiti medicinskih maski zaključuje da rizici većinom nadmašuju koristi.
  • Djeci je ugroženo zdravlje zbog obveze nošenja maski.

Sažetak:

1. Medicina utemeljena na dokazima: Kako (trebamo) donositi odluke u znanosti i medicini

This image has an empty alt attribute; its file name is image-6.png
Dokazi na visokoj i niskoj razini – hijerarhija medicinskih dokaza

Zagovornici obaveze nošenja maski jednostavno nemaju najvišu razinu znanstvenih dokaza kojima potkrepljuju svoje argumente. Oni mogu citirati samo znanost niske razine – retrospektivne promatračke studije (eng. retrospective observational studies).

Hijerarhija dokaza često se primjenjuje u praksi utemeljenoj na dokazima i sastavni je dio donošenja odluka u medicini i praksi utemeljenima na dokazima (EBM). Proizlazi iz definicije i opisa ovog pojma na Wikipediji:

„Hijerarhija dokaza (ili razine dokaza) heuristika je koja se koristi za rangiranje relativne snage rezultata dobivenih znanstvenim istraživanjima. Postoji opće slaganje (op.p. konsenzus) o relativnoj snazi ​​epidemioloških studija velikih razmjera.“

Za procjenu medicinskih dokaza predloženo je više od 80 različitih hijerarhija. [1] Istraživanja kao što su primjerice prikaz slučaja pojedinog pacijenta (eng. individual case report) ili randomizirano dvostruko slijepo kontrolirana ispitivanja (RCT) i izmjerene krajnje točke poput preživljavanja ili kvalitete života, utječu na snagu dokaza. Međutim, u kliničkim istraživanjima najbolji dokazi o učinkovitosti liječenja uglavnom su meta-analize randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT). [2][3] Tipični, sustavni pregledi završenih, visokokvalitetnih randomiziranih kontroliranih ispitivanja – poput onih koje je objavio “Cochrane Collaboration”, svrstavaju se u najvišu kvalitetu znanstvenih dokaza koji su iznad promatračkih studija (engl. observational studies), dok su stručna mišljenja (eng. expert opinion) i anegdotalna iskustva na najnižoj razini kvalitete znanstvenih dokaza. [2][4]

Reference:

  1. Siegfried T (2017-11-13). Philosophical critique exposes flaws in medical evidence hierarchies. Science News. Retrieved 2018-05-16.
  2. Shafee, Thomas; Masukume, Gwinyai; Kipersztok, Lisa; Das, Diptanshu; Häggström, Mikael; Heilman, James (28 August 2017). Evolution of Wikipedia medical content: past, present and future, Journal of Epidemiology and Community Health. 71 (11): jech–2016–208601. doi: https://dx.doi.org/10.1136%2Fjech-2016-208601 . ISSN 0143-005X. PMC 5847101. PMID 28847845.
  3. Straus SE, Richardson WS, Glasziou P, Haynes RB (2005). Evidence-based Medicine: How to Practice and Teach EBM (3rd ed.). Edinburgh: Churchill Livingstone. pp. 102–05. ISBN 978-0443074448.
  4. Kim Hugel (16 May 2013).The Journey of Research – Levels of Evidence;. Canadian Association of Pharmacy in Oncology. Retrieved 8 December 2019.

2. Maske su neučinkovite

Sve su nas zbunile oprečne poruke koje smo dobijali o nošenju maski u zajednici, na poslu i u školama. Pitanje je postalo plemensko, podijeljeno i za većinu zbunjujuće. Međutim, ja nisam zbunjen. Potpuno sam informiran o znanstvenim istraživanjima u vezi s maskama. Nakon što ovo pročitate, bit ćete i vi. Tada možete donijeti najbolje odluke za sebe i svoju obitelj.

Kao što ćete naučiti iz materijala koji slijedi, dokazi za i protiv maski ne bi trebali biti zbunjujući. Dokazi su jasni, maske su neučinkovite, nepotrebne i štetne.

Ono što se danas događa u svijetu, uključujući dezinformacije oko nošenja maski u zajednici, odnosi se na političke programe, simboliku i strah, a ne na znanost.

2.a. Mješovite poruke stručnjaka

Pandemija COVIDA-19 odnosi se na virusni prijenos. Više puta se pokazalo da kirurške i platnene maske ne donose nikakve koristi za ublažavanje prijenosa i zaraze uzrokovane virusima poput gripe i SARS-CoV. Upravo zato se nikada nisu preporučivale za upotrebu tijekom sezonskog izbijanja gripe, epidemija ili prethodnih pandemija.

Neuspjeh znanstvene literature u podršci medicinskim maskama protiv gripe i svih ostalih virusa također je razlog zašto je Fauci, voditelj javne zdravstvene službe SAD-a, CDC, WHO i gotovo svaki stručnjak za zarazne bolesti izjavio da nošenje maski neće spriječiti prijenos SARS-CoV-2. Iako su “zdravstvene vlasti” potpuno okrenule priču, pa kasnije promijenile i svoje preporuke, znanost se nije promijenila niti su se pojavili novi znanstveni dokazi koji podržavaju nošenje maski u javnosti. U stvari, najnovija sistemska analiza još jednom potvrđuje da maske nisu učinkovite u sprječavanju prijenosa virusa poput onoga koji uzrokuje bolest COVID-19: https://wwwnc.cdc.gov/eid/article/26/5/19-0994_article

Ako je znanstvena literatura pokazala da su maske učinkovite, zašto su onda, početkom pandemije, stručnjaci za javno zdravstvo rekli javnosti da ih ne smije nositi?

Čuo sam brojne odgovore na ovo pitanje i niti jedan od njih nije razuman. Evo nekoliko objašnjenja koja zdrav razum ne podnosi:

  • Početkom pandemije, Fauci, CDC, voditelj javne zdravstvene službe i direktor CDC-a Redfield izjavili su da su maske neučinkovite i da neće zaštititi one koji ih nose ili ostale od SARS-CoV-2, virusa koji uzrokuje COVID-19. Lagali su javnost i kongres o maskama samo zato što su pokušavali zaštititi opskrbu maskama za zdravstvene radnike.
    • Početkom pandemije, Fauci i ostali zapravo su rekli istinu o onome što su godine znanstvenih istraživanja nadmoćno zaključile: medicinske maske ne djeluju na sprečavanje prijenosa ili zaraze respiratornim virusnim patogenima.
    • Otprilike mjesec dana kasnije, iz razloga za koji se čini da je povezan s lobiranjem neimenovanih interesnih skupina, svi su počeli poricati ono što su prethodno rekli tvrdeći da je to što su govorili zapravo laž, a lagali su jer su pokušavali zaštititi OZO opskrbu (Osobnu zaštitnu opremu) za zdravstvene radnike.
  • Apsolutno NITI JEDNO NOVO istraživanje nije se suprotstavilo četrdesetgodišnjim meta-analizama i sistemskim pregledima mnogih randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja su zaključila da maske ne djeluju u sprječavanju prijenosa virusa gornjih dišnih puteva.
    • U znanstvenoj literaturi pojavilo se nekoliko dokaza niske razine, retrospektivnih promatračkih, mehanicističkih studija i smiješnih studija poput “kaveza s maskiranim hrčcima”.
    • Mišljenja i teorije koje su nudile ove studije bile su zanimljive i vrijedne razmatranja, ali nisu uspjele objasniti ili se suprotstaviti velikom broju prethodnih dokaza na visokoj razini. U ovom ću radu pokazati da se niti jedna od ovih promatračkih studija ili mehanicističkih teorija nije suprotstavila velikom broju dokaza visoke razine temeljenih na godinama meta-analiziranih i sistematski pregledanih više randomiziranih kontroliranih ispitivanja.

Redfield, Fauci, Birx, voditelj javne zdravstvene službe SAD-a, CDC i WHO bili su užasno nedosljedni, zbunjujući i kontradiktorni u vezi s maskama tijekom cijele pandemije

Često su nas zbunjivale raznolike poruke koje su dolazile iz javnih zdravstvenih agencija. Početkom pandemije Dr. Fauci, voditelj javne zdravstvene službe SAD-a i WHO, neosporno su rekli javnosti da se maske ne smiju nositi. Zatim, tijekom sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci, CDC je dva puta promijenio svoje preporuke, kao i WHO, a preporuke dviju agencija dosljedno su si proturječile!

CDC: 4. lipnja 2020. godine CDC je objavio smjernice koje ukazuju na to da maske ne sprječavaju širenje COVIDA-19 nakon samo petnaest minuta izlaganja potencijalnom širitelju virusa. CDC-ove smjernice javnog zdravstva za izlaganje u zajednici, ažurirane 31. srpnja 2020. godine:

https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/php/public-health-recommendations.html

WHO: Preporučujući nošenje maski za zdravstvene radnike, Svjetska zdravstvena organizacija priznala je da nema dokaza da nošenje maski sprječava širenje COVIDA-19 i da znanost jednostavno ne podržava zahtijeve da inače zdravi ljudi nose maske cijeli dan.

„At present, there is no direct evidence (from studies on COVID-19 and in healthy people in the community) on the effectiveness of universal masking of healthy people in the community to prevent infection with respiratory viruses, including COVID-19.“

Trenutno ne postoje izravni dokazi (iz studija o COVIDU-19 i kod zdravih ljudi u zajednici) o učinkovitosti sveopćeg maskiranja zdravih ljudi u zajednici čime bi se spriječila zaraza respiratornim virusima, uključujući COVID-19.” Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Savjeti o upotrebi maski u kontekstu COVIDA-19, Privremene smjernice (5. lipnja 2020.) na str. 6.:

https://www.who.int/publications/i/item/advice-on-the-use-of-masks-in-the-community-during-home-care-and-in-healthcare-settings-in-the-context-of-the-novel-coronavirus-(2019-ncov)-outbreak

WHO je također prepoznao neke rizike koje dugotrajna upotreba maski predstavlja za zdravstvene radnike i druge:

  • samo-zagađivanje zbog rukovanja maskom zagađenim rukama;
  • potencijalna samo-zagađenost koja se može dogoditi ako se medicinske maske ne promijene kad su vlažne, prljave ili oštećene;
  • mogući razvoj lezija kože lica, nadražujućeg dermatitisa ili pogoršanja akni, kada se često koriste dugo sati;
  • maske mogu biti neugodne za nošenje;
  • lažni osjećaj sigurnosti, što dovodi do potencijalno manjeg poštivanja dobro prepoznatih preventivnih mjera poput fizičkog distanciranja i higijene ruku;
  • rizik od prijenosa kapljica i njihovog prskanja u oči, ako se nošenje maske ne kombinira sa zaštitom za oči;
  • nedostaci ili poteškoće u njihovom nošenju od strane specifičnih ranjivih pojedinaca poput onih s, poremećajima mentalnog zdravlja, poteškoćama u razvoju, zajednicama gluhih i nagluhih i kod djece;
  • poteškoće s nošenjem u vrućem i vlažnom okruženju.

Tijela javnog zdravstva promijenila su mišljenje, ali znanost se nije promijenila. Pa što im je onda promijenilo mišljenje?

Više od 40 godina znanosti dosljedno je zaključila da maske ne djeluju. Nije se pojavila nova znanost koja bi se mogla suprotstaviti ovom zaključku. Dakle, što je osnova za promjenu smjera koji se dogodio kod naših stručnjaka za javno zdravstvo?

Slijedi objava na Twitteru Deborah Cohen, dopisnice za BBC Newsnight iz Velike Britanije, dobitnice Britanske novinarske nagrade 2019. godine, koja ukazuje na to da je svojom istragom o promjeni izjave WHO-a iz NE preporučivanja nošenja maski u preporučivanje njihova nošenja došla do zaključka da je ista bila motivirana isključivo politikom i lobiranjem: Deborah Cohen @deb_cohen

Medicinski kvalificirani britanski dopisnik @BBCNewsnight | Dobitnik britanske novinarske nagrade 2019.godine:

Razni izvori rekli su nam da odbor WHO-a koji pregledava dokaze nije podržao maske, ali preporučili su ih zbog političkog lobiranja. Ova je primjedba upućena WHO-u koji to nije poricao. Rekli smo da neki ljudi misle da ne bismo trebali čekati RCT-eove (eng. randomized controlled trials) prije nego što uspostavimo uvriježene politike

04:25 · 12. srpnja 2020

Neučinkovitost maski u zaustavljanju širenja virusnih respiratornih bolesti, uključujući COVID-19, široko je poznata i priznata u znanstvenoj i medicinskoj literaturi kao i u znanstvenoj zajednici. Stoga se čini da se prijelaz u preporukama javnog zdravstva prema promicanju sveopće obaveze nošenja maski temeljio na kombinaciji promatračkih studija na niskoj razini, spekulativnih mehanicističkih studija, straha i ponajviše POLITIKE, A NE ZNANOSTI.

Da bih razjasnio zbrku, ustvrdit ću da znanstveni dokazi ne samo da ne podržavaju nošenje maski u zajednici, već dokazi pokazuju da nošenje maski predstavlja ozbiljan zdravstveni rizik za zdrave ljude.

2.b. Dokazi protiv maski

Analiza velikih baza podataka iz 25 američkih država i 23 zemlje zaključuje: “Ni zaključavanje ni obaveza nošenja maski ne dovode do smanjenja stope prijenosa COVIDA ili broja smrtnih slučajeva[R]

Novi radni dokument Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja (NBER) Andrewa Atkesona, Karen Kopecky i Tao Zha usredotočio se na zemlje i američke države s više od tisuću smrtnih slučajeva od COVIDA-19 koje su se dogodile do kraja srpnja 2020. godine. Ova je analiza dosad najveća i najopsežnija analiza najvećih skupova podataka. Studija je sveukupno obuhvatila 25 američkih država i 23 zemlje.

„Zaključak rada je da trendovi podataka pokazuju da nefarmaceutske intervencije (NPI) – poput zaključavanja, zatvaranja, ograničavanja putovanja, narudžbi od kuće, zabrana događanja, karantene, policijskog sata i obavezne maske – NE UTJEČU na ukupne stope prijenosa virusa.

Sustavni pregledi i meta-analiza više randomiziranih kontroliranih ispitivanja zaključuju da maske ne sprječavaju prijenos virusnih respiratornih patogena

Jedna od najvećih i najviših razina dokaza o učinkovitosti maski na prijenos respiratornih virusa, koju je nedavno objavio CDC, jest Jingyi Xiao i dr., Nefarmaceutske mjere za pandemijsku gripu u nezdravstvenim ustanovama – osobna zaštita i mjere zaštite okoliša, Zarazne bolesti u nastajanju, Vol. 26, br. 5, (svibanj 2020.).

https://wwwnc.cdc.gov/eid/article/26/5/19-0994_article

Ova meta-analiza CDC-a otkrila je da maske nisu uspjele osigurati značajno smanjenje prijenosa virusa.

„U našem sustavnom pregledu identificirali smo 10 [Slučajno kontroliranih ispitivanja] koja su izvijestila o procjeni učinkovitosti maski u smanjenju laboratorijski potvrđenih zaraza virusom gripe u zajednici iz literature objavljene tijekom 1946. godine do 27. srpnja 2018. godine. U objedinjenoj analizi nismo pronašli značajno smanjenje prijenosa gripe uz upotrebu maski.”

„Postoje ograničeni dokazi o njihovoj učinkovitosti u sprječavanju prijenosa virusa gripe kad ih zaražena osoba nosi radi kontrole izvora ili kad ih nose nezaražene osobe radi smanjenja izloženosti.“

„Naš sustavni pregled nije utvrdio značajniji utjecaj maski na prijenos laboratorijski potvrđene gripe.“

Obaveza djece da nose maske pada čak i na testu iz osnova zdravog razuma i očito je da to nije u najboljem interesu djeteta onda kada se procjenjuje činjeničnom analizom zasnovanom na dokazima, a ne lećom temeljenoj na strahu. Jednostavno nije razumno vjerovati da će mala djeca masku nositi pravilno i marljivo do deset sati u školskom danu.

Zapravo, ogromna težina dokaza iz dosadašnje znanstvene literature utvrdila je da maske na licu ne sprječavaju širenje COVIDA-19 na djecu, niti od njih.

“Među 2.862 nasumično odabrana sudionika, 2.371 je završilo studiju koji su uračunati u ukupan broj od 5.180 zdravstvenih radnika (eng. HCW-seasons). … Među ambulantnim zdravstvenim osobljem, respiratori N95 u odnosu na medicinske maske koje su nosili sudionici u ovom ispitivanju, nisu rezultirali značajnom razlikom u učestalosti laboratorijski potvrđene gripe. “

  • Long, Y. et al., Effectiveness of N95 respirators versus surgical masks against influenza: A systematic review and meta‐analysis, J Evid Based Med. 2020; 1‐ 9. https://doi.org/10.1111/jebm.12381
    • Uključeno je ukupno šest [Randomiziranih kontroliranih ispitivanja] koja su uključivala 9.171 sudionika.
    • Nije bilo statistički značajnih razlika u prevenciji laboratorijski potvrđene gripe, laboratorijski potvrđenih respiratornih virusnih infekcija, laboratorijski potvrđene respiratorne infekcije i gripi sličnih bolesti korištenjem N95 respiratora i kirurških maski.
    • Meta-analiza je ukazala na zaštitni učinak respiratora N95 protiv laboratorijski potvrđene kolonizacije bakterija.
    • Korištenje N95 respiratora u usporedbi s kirurškim maskama nije povezano s manjim rizikom od laboratorijski potvrđene gripe.
  • Vidjeti e.g., Patrick Saunders-Hastings, et, al., Effectiveness of personal protective measures in reducing pandemic influenza transmission: A systematic review and meta-analysis, Epidemics, v. 20 (September 2017) https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1755436516300858
    • Ovaj sustavni pregled utvrdio je da „nošenje maske na licu ne pruža značajan zaštitni učinak. . . protiv zaraze pandemijom gripe 2009. “
  • Brainard, et al., face masks and similar barriers to prevent respiratory illness such as COVID-19: A rapid systematic review, April 6, 2020. https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.04.01.20049528v1
    • Pregledom koji je proveo Medicinski fakultet u Norwichu u travnju 2020. godine utvrđeno je da „dokazi nisu dovoljno snažni da bi podržali široku upotrebu maski“, ali podržavaju upotrebu maski za „posebno ranjive osobe kada su u prolaznim situacijama većeg rizika“.
  • Dr. Russell Blaylock, Blaylock: Face Masks Pose Serious Risks To The Healthy, Technocracy News & Trends, (posted May 11, 2020). https://www.technocracy.news/blaylock-face-masks-pose-serious-risks-to-the-healthy/
    • Doktor Russell Blaylock, nacionalno priznati neurokirurg, zdravstveni radnik, autor i predavač, certificiran od odbora, upozorava da maske ne samo da ne štite zdrave od bolesti, već i stvaraju ozbiljne zdravstvene rizike za onoga tko ih nosi.

[Nedavna istraživanja] otkrila su da je otprilike trećina [zdravstvenih] radnika razvila glavobolju zbog korištenja maske, većina je imala već postojeće glavobolje koje su se pogoršavale nošenjem maske, a 60% je za olakšanje tražilo lijekove protiv bolova. Što se tiče uzroka glavobolje, iako bi vezice i pritisak maske mogli biti uzročnici, većina dokaza ukazuje na hipoksiju i/ili hiperkapniju kao uzrok. Odnosno, smanjenje oksigenacije krvi (hipoksija) ili povišenje C02 u krvi (hiperkapnija).

Poznato je da maska ​​N95, ako se nosi satima, može smanjiti oksigenaciju krvi za čak 20%, što može dovesti do gubitka svijesti.

Važnost ovih otkrića je da je pad razine kisika (hipoksija) povezan s oštećenjem imuniteta. Studije su pokazale da hipoksija može inhibirati vrstu glavnih imunoloških stanica koje se koriste u borbi protiv virusnih infekcija nazvanu CD4 + T-limfocit.

To se događa zato što hipoksija povećava razinu spoja koji se naziva hipoksijski inducibilni faktor-1 (HIF-1) koji inhibira T-limfocite i stimulira moćnu stanicu imunog inhibitora zvanu Tregs.

Ovo postavlja temelj za zarazu bilo kojom infekcijom, uključujući i COVID-19, te za puno težu posljedicu zbog zaraze. U osnovi, vaša vas maska ​​može vrlo uspješno odvesti do povećanog rizika od infekcija i ako je tako, i do njezinih puno lošijih ishoda.

  • Denis G. Rancourt, PhD, Masks Don’t Work: A review of science relevant to COVID-19 social policy, Ontario Civil Liberties Association, April 11, 2020. https://www.researchgate.net/publication/340570735
    • Postoje opsežne studije randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT) i pregledi meta-analiza RCT studija, koje sve pokazuju da maske i respiratori ne djeluju na sprječavanje nastanka bolesti sličnih respiratornoj gripi ili druge respiratorne bolesti za koje se vjeruje da se prenose kapljično i aerosolom.
    • Nadalje, relevantna poznata fizika i biologija su takve da maske i respiratori ne bi trebali biti učinkoviti. Paradoks bi bio kada bi maske i respiratori bili učinkoviti, s obzirom na ono što znamo o virusnim bolestima dišnog sustava: Glavni put prijenosa su dugotrajne aerosolne čestice (<2,5 µm), koje su isuviše fine da bi se mogle blokirati, a minimalno zarazna doza manja je od jedne aerosolne čestice.
  • Brainard, et al., face masks and similar barriers to prevent respiratory illness such as COVID-19: A rapid systematic review, April 6, 2020. https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.04.01.20049528v1
    • Zdravstveni radnici (HCW)  pod maskom N95 imali su znatno veću vjerojatnost da će imati glavobolju.
    • Nije dokazano da upotreba maske na licu kod HCW daje koristi u smislu simptoma prehlade ili prehlade.
  • Cowling, B. et al., Face masks to prevent transmission of influenza virus: A systematic review, Epidemiology and Infection, 138(4), 449-456. doi:10.1017/S0950268809991658 2010. https://www.cambridge.org/core/journals/epidemiology-and-infection/article/face-masks-to prevent-transmission-of-influenza-virus-a-systematic
    • Niti jedna od pregledanih studija nije pokazala korist od nošenja maske ni kod [zdravstvenih radnika] niti kod članova istih kućanstava …
  • Bin-Reza et al., The use of masks and respirators to prevent transmission of influenza: a systematic review of the scientific evidence, Influenza and Other Respiratory Viruses 6(4), 257–267, 2012. https://onlinelibrary.wiley.com/doi/pdf/10.1111/j.1750-2659.2011.00307.x
    • Bilo je 17 prihvatljivih studija. … Niti jedna studija nije utvrdila konačan odnos između upotrebe maske/respiratora i zaštite od zaraze gripom.
  • Offeddu, V. et al., Effectiveness of Masks and Respirators Against Respiratory Infections in Healthcare Workers: A Systematic Review and Meta-Analysis, Clinical Infectious Diseases, Volume 65, Issue 11, 1 December 2017, Pages 1934–1942. https://doi.org/10.1093/cid/cix681
    • Procjena kliničkih ishoda iz vlastite prijave bila je sklona pristranosti. Dokazi zaštitnog učinka maski ili respiratora protiv dokazane respiratorne infekcije (VRI) nisu bili statistički značajni.”

Zapravo, mnogi liječnici i istraživači sada vjeruju da se, s obzirom na to da je neučinkovitost maski u zaustavljanju širenja COVIDA-19 toliko poznata i priznata u znanstvenoj i medicinskoj zajednici, krajnji cilj sveopće obaveze nošenja maski, koja se temelji u potpunosti na niskim promatračkim studijama i spekulativnim mehanicističkim studijama, jest utjerivanje straha i politika, a ne korist koju preporučuje znanost.

  • Michael Klompas, M.D., M.P.H., et. al., Universal Masking in Hospitals in the COVID-19 Era, New England Journal of Medicine, N Engl J Med 2020; 382:e63 (May 21, 2020). https://www.nejm.org/doi/full/10.1056/NEJMp2006372
    • Znamo da nošenje maske izvan zdravstvenih ustanova pruža malu, ako uopće ikakvu zaštitu od zaraze … Jasno je i da maske imaju simboličnu ulogu. Maske nisu samo alati, već su i talismani koji mogu pomoći povećanju percepcije osjećaja sigurnosti kod zdravstvenog radnika, blagostanja i povjerenja u njihove zdravstvene ustanove. Iako takve reakcije možda nisu strogo logične, svi smo izloženi strahu i tjeskobi, posebno u kriznim vremenima. Moglo bi se tvrditi da se strahu i tjeskobi bolje suprotstaviti podacima i obrazovanjem nego s marginalno korisnom maskom.
  • Lisa M Brosseau, ScD, Margaret Sietsema, PhD, COMMENTARY: Masks-for-all for COVID-19 not based on sound data, Center for Infectious Disease Research and Policy, University of Minnesota, April 1, 2020. https://www.cidrap.umn.edu/news-perspective/2020/04/commentary-masks-all-covid-19-not based-sound-data
    • Dr. Brosseau je nacionalni stručnjak za zaštitu dišnih puteva i zarazne bolesti, kao i profesor (u mirovini) sa Sveučilišta Illinois u Chicagu. Dr. Sietsema je također stručnjak za zaštitu dišnih puteva i docent na Sveučilištu Illinois u Chicagu. U svom komentaru istaknuli su sljedeće ključne točke:
    • Ne preporučujemo da se od šire javnosti koja nema simptome bolesti slične COVIDU-19 zahtijeva da rutinski nose platnene ili kirurške maske jer:
    • nema znanstvenih dokaza da su učinkoviti u smanjenju rizika od prijenosa SARS-CoV-2.
    • njihova uporaba može rezultirati time da osobe koje nose maske otpuste druge mjere jer imaju (lažan) osjećaj sigurnosti.
    • Moramo sačuvati opskrbu kirurškim maskama za zdravstvene radnike koji su pod rizikom.

U članku iz kolovoza 2020. godine Dr. Denis G. Rancourt, istraživač iz udruženja Ontario Association of Civil Liberties, razotkriva navodne „studije“ koje podržavaju prisilnu upotrebu maski za opću populaciju.

ovdje nema dokaza koji bi opravdali politike podržavanja prisilnog nošenja maski za opću populaciju,. . . svi dokazi iz zadnjeg desetljeća ukazuju na suprotno: NE preporučuje se prisilno nošenje maski za opću populaciju.

Nijedna studija (randomiziranog kontroliranog ispitivanja) s provjerenim ishodom ne pokazuje korist od nošenja maske ili respiratora za (zdravstvene radnike) ili članove zajedničkih kućanstava. Ne postoji takva studija. Nema iznimaka. Isto tako, ne postoji studija koja pokazuje korist od široke politike nošenja maski u javnosti (više o tome u nastavku).

Nadalje, ako postoji bilo kakva korist od nošenja maske, zbog snage blokiranja kapljica i aerosolnih čestica, tada bi trebalo biti više koristi od nošenja respiratora (N95) u usporedbi s kirurškom maskom, no ipak nekoliko velikih meta-analiza, i sav RCT, nisu dokazali da postoji takva relativna korist.

Maske i respiratori ne djeluju

Preporuke za trajno nošenje ​​maski  – kao što su mnogi predložili – neće smanjiti prijenos SARS-CoV-2, što dokazuje široko rasprostranjena praksa nošenja takvih maski u provinciji Hubei u Kini, prije i tijekom masovnog iskustva prijenosa COVIDA-19 početkom ove godine.

Naš pregled relevantnih istraživanja ukazuje da će platnene maske biti neučinkovite u sprječavanju prijenosa SARS-CoV-2, bilo da se nose kao kontrola izvora ili kao osobna zaštita korisnika.

Platnene maske su neučinkovite i mogu povećati rizik od prijenosa

Platnene maske su apsolutno neučinkovite. Još je najgore što mogu povećati učestalost bolesti kod nositelja i populacije.

Unatoč znanstvenim dokazima na visokoj razini protiv platnenih maski, CDC je napravio neoprostivu pogrešku rekavši da su platnene maske djelovale. Na svojoj web stranici su čak dali upute za izradu platnenih maski kućne radinosti.

Pregledom od strane Sveučilišta Oxford, Centra za medicinu utemeljenu na dokazima, u srpnju 2020. godine utvrđeno je da nema dokaza da su platnene maske na bilo koji način učinkovite protiv zaraze virusima ili za kontrolu njihova prijenosa.

Studija japanskih istraživača iz srpnja 2020. otkrila je da platnene maske “ne nude nikakvu zaštitu protiv koronavirusa”.

  • Naoya Kon, Cloth face masks offer zero shield against virus, a study shows, The Asahi Shimbun, study by Kazunari Onishi. http://www.asahi.com/ajw/articles/13523664
    • Ovaj eksperiment je ponovno potvrdio da nošenje platnene maske i gaze ne može spriječiti zarazu virusom.

Znanstvenici sa Sveučlišta Duke otkrivaju da platnene maske povećavaju aerosolizaciju virusnih čestica

Znanstvenici sa Sveučilišta Duke testirali su razne maske i otkrili da maske od platna, “… čini se, raspršuju najveće kapljice u mnoštvo manjih kapljica (vidi sl. S5), što objašnjava očigledno povećanje broja kapljica u odnosu kada nema maske, uzimajući u obzir da se manje čestice dulje zadržavaju u zraku od velikih kapljica (veće kapljice brže tonu), upotreba takve maske mogla bi biti kontraproduktivna. “[1]

Tube za lice i vrat od flisa, koje najčešće koriste trkači, bile su najmanje učinkovite. Zapravo, nošenjem tube od flisa rezultiralo je većim brojem respiratornih kapljica jer se čini da materijal razgrađuje velike respiratorne kapljice u male jezgre kapljica koje se zatim aerosaliziraju, satima ostaju suspendirane u zraku i sposobne su prelaziti velike udaljenosti pomicanjem u zraku“.

Marame i pletene maske također su se slabo pokazale i nisu pružale veliku zaštitu

Iznimno smo se iznenadili kad smo otkrili da je broj čestica izmjerenih sa tubom od flisa zapravo premašio broj izmjerenih čestica kada se uopće nije nosila maska„ rekao je Fischer.[2]

Nalazi iz Dukea otkrivaju ono što znamo od 2015. godine: platnene maske ne djeluju!

U 2015. godini je prvo randomizirano kontrolirano ispitivanje upotrebe platnene maske među 1.607 bolničkih zdravstvenih radnika, pokazalo da platnene maske ne samo da nisu učinkovite, već su povezane i s velikom količinom štetnih događaja, a “… rezultiralo je znatno većom stopom zaraze nego kod skupine medicinskih maski, a također su se pokazale slabijom zaštitom od kontrolne grupe.“[3]

Neželjeni događaji povezani s upotrebom maske na licu zabilježeni su u 40,4% (227/562) Medicinskih djelatnika (HCW) u grupi medicinske maske i 42,6% (242/568) u grupi platnene maske (p vrijednost 0,450). Opća nelagoda (35,1%, 397/1130) i problemi s disanjem (18,3%, 207/1130) bili su najčešće prijavljeni neželjeni događaji.“[3]

Laboratorijska ispitivanja pokazala su da je prodor čestica kroz platnene maske vrlo visok (97%) u usporedbi s medicinskim maskama (44%) (korišteno u ispitivanju) i 3M 9320 N95 (<0,01%), 3M Vflex 9105 N95 (0,1%) ).“[3]

Zaključci: Ova studija prva je RCT platnenih maski, a rezultati upozoravaju na oprez od upotrebe platnenih maski. Ovo je važno otkriće za informiranje o zdravlju i sigurnosti na radu. Zadržavanje vlage, ponovna upotreba platnenih maski i loša filtracija mogu rezultirati povećanim rizikom od infekcije. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se globalno upozorilo na (op.p. opasnost od) široko rasprostranjene upotrebe platnenih maski. Međutim, kao mjera predostrožnosti, maske od platna ne bi se trebale preporučivati ​​medicinskim djelatnicima (HCV), posebno u rizičnim situacijama, a smjernice treba ažurirati.”[3]

“Ovo je važno otkriće za informiranje o zdravlju i sigurnosti na radu. Zadržavanje vlage, ponovna upotreba platnenih maski i loša filtracija mogu rezultirati povećanim rizikom od zaraze.”[3]

Dopustite mi da postavim poantu za sve dokaze koje su CDC i suradnici znali (ili su trebali znati) prije nego što su preporučili populaciji da učini nešto što bi moglo povećati virusnu infekciju i prijenos: JEDINA STVAR ZA KOJE SU MASKE DOBRE JE ZA RAZBOLJEVANJE LJUDI!

Kako su Fauci, Birx, Redfield, CDC i WHO mogli biti tako silno nesposobni i otvoreno ne znati ustaljenu znanost utemeljenu na dokazima, pa su preporučili opasno sveopće nošenje maski?!

Reference:

[1] Low-cost measurement of face mask efficacy for filtering expelled droplets during speech. https://advances.sciencemag.org/content/6/36/eabd3083

[2] Researchers created a test to determine which masks are the least effective. https://edition.cnn.com/2020/08/08/us/duke-university-face-mask-test-trnd/index.html?

[3] MacIntyre CR, Seale H, Dung TC, et al., A cluster randomised trial of cloth masks compared with medical masks in healthcare workers, BMJ Open 2015; 5: e006577, US National Library of Medicine, National Institutes of Health, doi: 10.1136/bmjopen-2014-006577, April 22, 2015. https://bmjopen.bmj.com/content/5/4/e006577

[4] Masks Masquerading as Science. https://threadreaderapp.com/thread/1320032362550464516.html

Maske kao sredstvo za „kontrolu izvora“ – Ne, moja vas maska ​​ne štiti od mene

Javnost se je u više navrata dezinformirala upečatljivim (na osnovi krivnje i straha) marketinškim porukama osmišljenima da promoviraju društvenu odgovornost (ili krivnju) u vezi s nošenjem maski kao oblika kontrole izvora: „Ja nosim svoju masku za vas, a vi svoju za mene.”

Gdje su dokazi za ove tvrdnje? Na web mjestima na kojima se nalaze ove neznanstvene marketinške poruke nikad se ne spominju znanstveni dokazi koji ih podupiru. Zapravo, unatoč gotovo svemu što je u javnu psihu izbušeno u vezi s maskama, malo je toga što bi se moglo saznati iz znanosti, apsolutno niti jedna snažna podrška iz istraživanja temeljenim na dokazima na najvišoj razini. Nikada nije dokazano da maske štite one koji ih nose ili cijelu zajednicu od prijenosa respiratornih patogena. Nalozi za nošenje maski tijekom pandemije suprotstavljaju se desetljećima znanstvenih dokaza na visokoj razini.

Jednostavno rečeno, javnost je zavedena lažnim tvrdnjama potkrijepljenima slabom pseudoznanošću.

Pogrešan argument: “Pa ako maske ne djeluju, zašto ih onda nose kirurzi?”

Ja sam oftalmološki kirurg. Specijalizirao sam se za očnu imunologiju, upalne procese i zarazne bolesti. Izveo sam preko 10 tisuća kirurških zahvata noseći kiruršku masku. Trpio sam štetne posljedice koje su maske uzrokovale mojim mentalnim i fizičkim funkcijama tijekom dugih operacija. Budući da su većina operacija koje sam izvodio bile mikroskopski zahvati koji su zahtijevali finu motoriku, često sam mijenjao masku kako bih spriječio štetne učinke arterijske deoksigenacije.

Međutim, same ove činjenice me ne kvalificiraju za stručnjaka po tom pitanju. Ono što me kvalificira je moje iskustvo kao urednika medicinskog časopisa. Činjenica da sam recenzirao tisuće istraživačkih članaka prije njihovog tiskanja, da sam stručnjak za čitanje medicinskih istraživanja, za razlikovanje kvalitetnih znanstvenih dokaza od nekvalitetnih i u razdvajanju činjenica od izmišljanja.

Vjerujte mi, medicinska je literatura puna nekvalitetnih izmišljanja koja se prikazuju kao medicinska znanost. Vrlo je lako biti prevaren znanstvenim istraživanjima loše kvalitete.

Od početka pandemije pročitao sam stotine studija o istraživanju medicinskih maski. Na temelju opsežnog pregleda i analize, po mom mišljenju nema nikakve sumnje da zdravi ljudi ne bi trebali nositi kirurške ili platnene maske. Niti bismo trebali preporučivati sveopće maskiranje, maskiranje svakog pojedinaca iz populacije. Ta preporuka nije podržana najvišom razinom znanstvenih dokaza.

Prvo, služiti se pretpostavkom da kirurzi nose maske kao dokazom da “su maske učinkovite u sprječavanju virusnog prijenosa” je logična zabluda. Ovu bih tvrdnju klasificirao kao argument lažnog izjednačavanja ili uspoređivanje “kruški s jabukama”. Kirurške maske ne pružaju nikakvu korist u zaštiti pacijenata od respiratornih kapljica kirurga koje zagađuju kirurško polje i izložena tkiva kirurških bolesnika.

https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD002929.pub3/epdf/full

Kirurzi koji su dobro upućeni u znanstvena istraživanja u vezi s medicinskim maskama, posebno u sistemskim pregledima koje je objavila „Cochrane Collaboration Wound Group“, znaju da kirurške maske ne pružaju nikakvu korist u prevenciji kirurških infekcija rana.[R][R] Kirurzi s iskustvom nošenja kirurške maske tijekom dugih operacija nesumnjivo su razumjeli i iskusili štetne učinke maski na disanje, oksigenaciju krvi, mentalne i tjelesne performanse. Iz tih znanstveno utemeljenih razloga postoji svjetski trend da kirurzi i osoblje iz operacijske dvorane više ne nose kirurške maske tijekom operacija iz “čiste kirurgije” (op.p. koja ne uključuje dišni, probavni, genitalni sustav ili bilo koji dio tijela s postojećom infekcijom).

Ipak, mnogi kirurzi i dalje nose maske tijekom čiste kirurgije i manjih ambulantnih postupaka. To radimo više u simboličke svrhe, naviku, tradiciju ili nerijetko zbog institucionalnog neznanja. Drugim riječima, prisiljeni smo nositi maske jer je takva neuka, protuznanstvena politika bolnice ili kirurškog centra u kojem provodimo svoje operacije.

Iako je nošenje maske tijekom čiste kirurgije nepotrebno, postoje i drugi kirurški slučajevi u kojima su kirurške maske, zaštita za oči i štitnici za lice još uvijek dobrodošli. Na primjer, slučajevi u kojima pile za kosti, svrdla i drugi kirurški električni alati mogu kirurški tim izložiti špricanju i prskanju tjelesnih tekućina pacijenta.

Da je kirurg bolestan, posebno s virusnom infekcijom, ne bi izvodio operaciju jer zna da NE BI zaustavio virus svojom kirurškom maskom.

Još jedno područje “lažnog izjednačavanja” povezano je i s okruženjem u kojem se maske nose. Okruženje u kojem kirurzi nose maske umanjuje štetne učinke kirurških maski na njihove nositelje.

Za razliku od nošenja maski u zajednici, kirurzi rade u sterilnim kirurškim salama opremljenima sofisticiranim sustavima za izmjenu zraka koji održavaju pozitivne pritiske, izmjenjuju i filtriraju sobni zrak na vrlo visokoj razini i povećavaju sadržaj kisika u zraku sale. Ovi uvjeti ograničavaju negativne učinke maski na kirurga i osoblje operacijske sale. Pa ipak, unatoč ovim ekstremnim uvjetima kontrole klime, kliničke studije pokazuju negativne učinke (smanjenje povratnog disanja arterijskog kisika i ugljičnog dioksida) kirurških maski na fiziologiju i rad kirurga.

Kirurzi i osoblje operacijske dvorane dobro su obučeni, iskusni i pedantni u održavanju sterilnosti. Nosimo samo svježe sterilne maske. Masku nanosimo sterilno. Masku nosimo kratko vrijeme i mijenjamo je kod prvih znakova nakupljanja prekomjerne vlage za koju znamo da pogoršava učinkovitost maske, odnosno povećava njihove negativne učinke. Kirurzi NIKADA ponovno ne upotrebljava istu kiruršku masku, niti ikada nose platnene maske.

Javnosti se govori da nosi maske za koje nije osposobljena da ih nosi na odgovarajući način. Kao rezultat toga, javnost loše rukuje maskama, često ih dodiruju i stalno ponovno upotrebljavaju na način kojim povećavaju zagađenost i vjerojatnost povećanja prijenosa bolesti.

Dovoljno je da pogledate ljude u bilo kojem trgovačkom lancu pa mi recite što mislite o učinkovitosti maski u zajednici.

Ako si ne možete pomoći, pa ipak vjerujete propagandi utemeljenoj na politici, slabim retrospektivnim promatračkim studijama i zbunjenim “zdravstvenim tijelima” javnog zdravstva koji vas lažu o prednostima i potpuno ignoriraju rizike medicinskih maski, tada biste barem trebali odbiti nelogičnu protuznanstvenu preporuku blokiranja samo dva od tri ulaza virusne bolesti. Maske pokrivaju samo usta i nos. Ne štite oči.

Kirurzi i kirurške maske: malo ili nimalo koristi od kirurških maski tijekom kirurgije

Iako se možda suprotstalja “opće prihvaćenom znanju” i može se činiti kontradiktornim onima koji nisu uključeni u znanstvena istraživanja, međutim stvarni znanstveni dokazi ne podupiru tvrdnju da je nošenje maske učinkovita metoda kontrole izvora kako bi se spriječilo širenje zaraze.

Mnogi su kirurzi iznenađeni kada saznaju da testiranje kirurške maske u randomiziranim kontroliranim ispitivanjima ne pokazuje korist. Zapravo, kirurške maske u više navrata nisu pružile dokaze o učinkovitosti kao sredstvu „kontrole izvora“, čak ni u onom okruženju u kojem se tako čvrsto drže: operacijskoj sali. Jednostavno rečeno na temelju stvarne znanosti, maske su se u više navrata pokazale kao neučinkovito sredstvo kontrole izvora zaraze. Maske ne štite od glavnog rizika zbog kojeg se prisiljava malu djecu da cijeli dan nose maske: kontrole izvora.

  • 2014. godine Cochrane Collaboration “Wounds Grupa” pregledala je sva istraživanja u vezi s temom učinkovitosti maski na sprječavanje infekcija kirurških rana.
    • Lipp, A. and Edwards, P., Disposable surgical face masks for preventing surgical wound infection in clean surgery (Review), Cochrane Database of Systematic Reviews 2014, Issue 2. Art. No.: CD002929. https://www.cochranelibrary.com/cdsr/doi/10.1002/14651858.CD002929.pub2/epdf/full
    • Uključena su tri (randomizirana kontrolirana) ispitivanja koja su uključivala ukupno 2.113 sudionika (kirurškog tima). Nije bilo statistički značajne razlike u stopama infekcije između maskirane i nemaskirane skupine ni u jednom ispitivanju.
  • 2016. godine Cochrane Collaboration „Wounds Grupa“ ponovno je pregledala istu temu učinkovitosti maski na sprječavanje infekcija kirurških rana u 2016. godini. U ovom ažuriranom pregledu dodali su sve nove studije na istu temu koje su ušle u znanstvenu literaturu od njihova zadnjeg pregleda iz 2014. (gore) .
    • Sveukupno smo pronašli vrlo malo studija i nismo utvrdili nova saznanja za ovo najnovije ažuriranje. Analizirali smo ukupno 2.106 sudionika iz tri studije koje smo pronašli.
    • Sva tri [randomizirana kontrolirana ispitivanja] pokazala su da nošenje maske na licu tijekom operacije niti povećava niti smanjuje broj infekcija rana nastalih nakon operacije. Zaključujemo da nema jasnih dokaza da nošenje jednokratnih maski na licu utječe na vjerojatnost razvoja infekcija rana nakon operacije. “
  • Pogledajte i studiju: Neil W. M. Orr, M.D., Mchir, FRCS, Is a mask necessary in the operating theatre?, Annals of the Royal College of Surgeons of England, vol. 63, 1981. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2493952/pdf/annrcse01509-0009.pdf
    • Ova šestomjesečna studija pokazala je značajno smanjenje stope infekcija pacijenta kada se maske NISU nosile u operacijskoj sali.
  • Ritter, MA, et al., The operating room environment as affected by people and the surgical face mask. Clinical Orthopaedics and Related Research: September 1975 – Volume 111 – Issue – p 147-150. https://journals.lww.com/clinorthop/Citation/1975/09000/The_Operating_Room_Environment\_as _ Affected_by.20.aspx
    • Nošenje kirurške maske nije utjecalo na cjelokupno zagađenje okoliša u operacijskoj sali …”
  • Da Zhou et al., Unmasking the surgeons: the evidence base behind the use of face masks in surgery, Journal of the Royal Society of Medicine; 2015, Vol. 108(6) 223–228. https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/0141076815583167
    • U radu su analizirane brojne studije.
    • „Upotreba kirurških maski za lice je sveprisutna u kirurškoj praksi. Dugo se mislilo da maske pružaju zaštitu pacijenta od infekcije rane i onečišćenja od operacijskog kirurga i ostalih članova kirurškog osoblja … Međutim, sveukupno nedostaje značajnih dokaza koji bi potkrijepili tvrdnje da maske štite bilo kojeg pacijenta ili kirurga od zarazne zagađenosti.“
  • Zahid Mehmood Bahli, Does evidence based medicine support the effectiveness of surgical face masks in preventing postoperative wound infections in elective surgery?, J Ayub Med Coll Abbottabad 2009; 21(2). http://www.ayubmed.edu.pk/JAMC/PAST/21-2/Zahid.pdf
    • Nije primijećena značajna razlika u učestalosti postoperativne infekcije rane između skupine maski i skupina operiranih bez maski. Nije bilo povećanja stope zaraze 1980. kada su maske odbačene. Zapravo je došlo do značajnog smanjenja stope zaraze.
  • Ana E. Figueiredo, et. al., Bag Exchange in Continuous Ambulatory Peritoneal Dialysis Without Use of a Face Mask: Experience of Five Years, Renal Unit, Hospital São Lucas, Porto Alegre, Brazil. http://www.advancesinpd.com/adv01/21Figueiredo.htm
    • Stope peritonitisa zabilježene tijekom razdoblja promatranja kompatibilne su s onima viđenima u drugim centrima i podržavaju hipotezu da bi rutinska uporaba maske tijekom zamjene CAPD vrećice mogla biti nepotrebna.”
  • M.W. Skinner, B.A Sutton, Do Anaesthetists Need to Wear Surgical Masks in the Operating Theatre? A Literature Review with Evidence-Based Recommendations, Anaesthesia and Intensive Care, Vol. 29, No. 4, August 2001. https://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/0310057X0102900402
    • Čini se da su dokazi za prekid upotrebe kirurških maski jači od dokaza koji su dostupni kao podrška njihovoj daljnjoj upotrebi
    • Malo je dokaza koji upućuju na to da nošenje kirurških maski u operacijskoj dvorani smanjuje infekcije nakon operacija rana.
    • Objavljeni dokazi ukazuju na to da se stope postoperativne infekcije rana ne razlikuju značajno kod nemaskiranog u odnosu na maskirano medicinsko osoblje.
    • Međutim, postoje dokazi koji ukazuju na značajno smanjenje stope infekcije postoperativne rane kada medicinsko osoblje nije maskirano.
    • Trenutno nema dokaza da uklanjanje maski predstavlja dodatnu opasnost za pacijenta.“
  • See Eva Sellden, M.D., Ph.D., Is Routine Use of a Face Mask Necessary in the Operating Room?, Anesthesiology 2010; 113:1447, the American Society of Anesthesiologists, Inc. https://pubs.asahq.org/anesthesiology/article/113/6/1447/9572/Is-Routine-Use-of-a-Face-Mask Necessary-in-the
    • Naša odluka da više ne zahtijevamo rutinske kirurške maske za osoblje koje nije pročišćeno za operaciju odmak je od uobičajene prakse. Ali dokazi koji podupiru tu praksu ne postoje….

Predstavio sam samo djelomičan popis različitih meta-analiza i sistemskih pregleda višestruko randomiziranih kontroliranih ispitivanja (RCT). Istraživanja koja predstavljaju najvišu razinu znanstvenih dokaza da maske nisu učinkovite.

Studija koju je naručio WHO najveća je suprotnost mojim argumentima. Bilo kojem školovanom istraživaču ta studija daleko odmiče od desetljeća prethodno predstavljenih znanstvenih istraživanja i dokaza.

Zagovornici obaveze nošenja maski jednostavno nemaju najvišu razinu znanstvenih dokaza kojima potkrepljuju svoje argumente. Oni mogu citirati samo znanost niske razine – retrospektivne promatračke studije. Studija WHO-a pametno je prikriven primjer smeća niske razine dotjeranog da izgleda bolje od onoga što jest. Morate ispitati detalje da biste otkrili slabu obmanu.

2.c. Dokazi ZA maske

Najbolje dokaze za maske naručio je WHO i objavio u Lancetu u lipnju 2020. godine pod naslovom, „Fizičko udaljavanje, maske i zaštita očiju kako bi se spriječio prijenos s osobe na osobu SARS-CoV-2 i COVIDA-19: Sustavni pregled i meta-analiza ”zvuči kao znanstveni dokaz na visokoj razini. Napokon, sistemski pregledi i meta-analize obično se smatraju oličenjem medicine utemeljene na dokazima. Međutim, nemojte se dati zavarati obmanjujućim pokušajima autora da povećaju relevantnost ove studije. Ovaj sistemski pregled/meta-analiza u cijelosti se sastoji od promatračkih studija na niskoj razini. Nisu uključena randomizirana kontrolirana ispitivanja na visokoj razini.

Bez obzira koliko autori pokušavali zavarati ili uljepšati relevantnost studije svojim “dotjeranim” naslovom, činjenica ostaje, ova studija i dalje ne predstavlja ništa više od gomile slabih dokaza. Bez obzira koliko autori i WHO željeli da ova studija predstavlja dokaze na visokoj razini koji opravdavaju maskiranje svjetske populacije, jednostavno se ne može smatrati većom od zbroja njezinih sastavnih dijelova na niskoj razini.

Nadalje, studija je ozbiljno oštećena ozbiljno pogrešnim prikazivanjem i pogrešnim tumačenjem podataka. Mane, pogreške i promašaji u ovoj analizi 29 promatračkih studija trebale bi dovesti do njezina povlačenja iz Lanceta. Mane su zakopane u tablicama podataka, stoga ih propuštaju oni koji ne čitaju malo više od naslova i zaključaka. Upravo zbog toga bi ovakve studije prije objavljivanja trebale biti podvrgnute temeljitoj i neovisnoj recenziji.

Znanstvenici iz cijelog svijeta izražavaju zabrinutost i govore protiv ove studije i zahtijevaju njezino povlačenje. Na primjer, profesor epidemiologije sa Sveučilišta Toronto Peter Jueni nazvao je studiju WHO-a “metodološki manjkavom” i “u osnovi beskorisnom“.

Smeće iznutra, smeće izvana: Studija o maskama objavljena u časopisu The Lancet u lipnju 2020. godine.

Ukratko, Meta-studija koju je naručio WHO o učinkovitosti zaštitnih maski i socijalnom udaljavanju, objavljena u časopisu The Lancet, ozbiljno je manjkava i treba je povući.

Ova studija nije ništa drugo do ozbiljna pogrešna meta-analiza 29 slabih promatračkih studija. Nijedno od ispitivanja nije bilo randomizirano kontrolirano ispitivanje. Bez obzira koliko temeljito prebirali kroz slabe dokaze niske razine, promatračke studije, na kraju su to sve slabi, lako pristrani i u osnovi neupotrebljivi dokazi.

Za opsežniju analizu nedostataka i temeljito razotkrivanje relevantnosti ove studije pročitajte ovo: “Studija o maskama WHO-a ozbiljno je oštećena“, Swiss Policy Research s prijevodom (9. rujna 2020.), ovdje kopirana:

Američki analitičar pregledao je svih 29 studija i otkrio brojne dodatne pogreške

A. Opći nedostaci

  1. Od 29 studija koje je analizirala Lancetova meta-studija, sedam studija su neobjavljene i nerecenzirane promatračke studije koje se ne bi trebale koristiti za usmjeravanje kliničke prakse prema izjavi o odricanju odgovornosti medRxiv (reference 3, 4, 31, 36, 37, 40 i 70; vidi gornju tablicu).
  2. Od 29 studija koje je meta-studija uzela u obzir, samo su četiri o virusu SARS-CoV-2; ostalih 25 studija govori o virusu SARS-1 ili virusu MERS, a oba imaju vrlo različita svojstva prijenosa: prenijeli su ih gotovo isključivo teško bolesni hospitalizirani pacijenti, dakle nisu preneseni u zajednici.
  3. Od četiri studije koje se odnose na virus SARS-CoV-2, autori meta-studije Lancet dvije su pogrešno protumačili (refs. 44 and 70), jedna je neuspješna (ref. 37), a jedna je o N95 (FFP2 ) respiratorima, a ne o medicinskim maskama ili maskama od tkanine (vidi detaljnu analizu u nastavku).
  4. Lancetova meta-studija koristi se za usmjeravanje globalne politike maski za opću populaciju. Međutim, od 29 studija koje je meta-studija razmotrila, samo su tri klasificirane kao one koje se odnose na nezdravstvenu zaštitu (tj. Zajednicu). Od ove tri studije, jedna je pogrešno klasificirana (ref. 50, koja se odnosi na maske u bolničkom okruženju), jedna nije pokazala nikakvu korist od nošenja maski na licu (ref. 69), a jedna je loše dizajnirana retrospektivna studija o SARS-1 u Pekingu koja se temelji na telefonskom razgovoru (ref. 74). Nijedna od ovih studija ne odnosi se na virus SARS-CoV-2.
  5. Autori Lancetove meta-studije priznaju da je sigurnost dokaza u vezi s maskama za lice “niska”, jer su sve studije promatračke i nijedno nije randomizirano kontrolirano ispitivanje (RCT). WHO je sama priznala da se njezine ažurirane smjernice politike maske na licu ne temelje na novim dokazima već na “političkom lobiranju”.

S obzirom na ove nedostatke, profesor epidemiologije sa Sveučilišta u Torontu Peter Jueni nazvao je studiju WHO-e “metodološki neispravnom” i  “u osnovi beskorisnom” .

B. Pogrešne interpretacije Studije

Kao što je gore spomenuto, autori meta-studije pogrešno su protumačili nekoliko studija. Sve pogrešne interpretacije rezultirale su lažnim tvrdnjama ili pretjerivanjem prednosti maski. U nastavku se pregledavaju samo te četiri studije koje se odnose na virus SARS-CoV-2. (HCW: zdravstveni radnik)

  1. Heinzerling i sur. (ref. 44): Meta-studija tvrdi da se zarazilo 0 od 31 HCW-a koji nose zaštitnu masku i 3 od 6 HCW-a koji nisu nosili zaštitnu masku. To nije točno: studija je pokazala da su se zarazili  0 od 3 HCW-a koji nose zaštitnu masku i 3 od 34 HCW-a koji nemaju zaštitnu masku. Ovaj rezultat nije bio statistički značajan (p = 0,73). Štoviše, od 3 HCW-a koja su se zarazila, jedan je izvijestio da nosi masku za lice “većinu vremena”, ali meta-studija klasificirala je ovog HCW kao da “ne nosi masku za lice”. To nije točno.
  2. Wang i sur. (ref. 41): Ova studija, koja je pokazala korist od nošenja maski na licu, odnosila se na respirator N95 (FFP2) u zdravstvenoj ustanovi, a ne na medicinske maske ili platnene maske.
  3. Wang i sur. (ref. 70): Meta-studija tvrdi da su se zarazili 1 od 1286 HCW-a koji je nosio zaštitnu masku i 119 od 4036-ih koji su bili “bez zaštitne maske”. To nije točno: prema studiji, 78,3% (94/120) zaraženih HCW-a zapravo je nosilo kiruršku masku, a samo 20,8% (25/120) nije nosilo nikakvu masku kada je bilo izloženo izvoru zaraze. “1 od 1286 HCW-a” spomenut u meta-studiji odnosi se na HCW koji nosi respirator N95 (FFP2), a ne medicinsku ili platnenu masku. To nije točno.
  4. Burke i sur. (ref. 37): Ova studija nije imala rezultata koji se odnose na upotrebu maski.

Studije koje nisu u vezi s COVIDOM-19 također su pogrešno protumačene ili pogrešno predstavljene od autora Lancetove meta-studije. Primjerice, u slučaju studije koja nije u vezi s COVIDOM-19 s navodno najvećim utjecajem maski (Kim i sur. (Ref. 49) o respiratorima N95 u bolnici s MERS-ovim pacijentima), autori meta-studije pogrešno su miješali serološke i rezultate PCR testa, opet pretjerujući u korist (N95) maski. Stvarni rezultati Kim et al. studija nije bila statistički značajna (p = 0,159).

Američki istraživač pregledao je svih 29 studija i otkrio brojne dodatne pogreške.

C. Studije koje se odnose na “socijalno distanciranje”

U dodatnom odjeljku, meta-studija WHO procijenila je studije o koristi od mjera „socijalnog distanciranja“. Međutim, nekoliko neovisnih stručnjaka pokazalo je da je i ovaj odjeljak ozbiljno manjkav, jer su autori ponovno pogrešno protumačili nekoliko studija i napravili nekoliko statističkih pogrešaka. Kao i kod studija o maskama za lice, sve su ove pogreške rezultirale lažnim tvrdnjama ili pretjerivanjem u vezi s koristi od mjera “socijalnog distanciranja”.

Za više informacija o ovom odjeljku pogledajte PubPeer (poveznica) i CEBM pregled.

Zaključak

Kao što je prikazano u ovoj analizi, meta-studija o učinkovitosti zaštitnih maski i socijalnom distanciranju koju je naručio WHO, objavljena u časopisu The Lancet, ozbiljno je pogrešna i treba je povući. Zdravstvene vlasti možda će htjeti preispitati svoje smjernice politike u vezi s mjerama za COVID-19.

Korištenje maski u zajednici i COVID-19: dokazi iz prirodnog eksperimenta državnih mandata u SAD-u

https://www.healthaffairs.org/doi/10.1377/hlthaff.2020.00818

Ograničenja studija koja se obično koriste kao podrška maskama

  • Sve su to dokazi na niskoj razini, retrospektivne opservacijske studije. U vrijeme moje analize i pisanja ovog članka, niti jedna studija koja je imala za cilj podržati nošenje maski u zajednici nije koristila metodologiju randomiziranih kliničkih ispitivanja na visokoj razini.
  • Ne mogu razlikovati povezanost od uzročno-posljedične veze.
  • Ne mjere upotrebu maski i drugih pokrivala za lice u zajednici niti bilo koju drugu obaveznu pandemijsku mjeru
    • Procjene predstavljaju učinke ovih mandata na namjeru liječenja, a ne učinak od nošenja zaštitne maske na licu u javnosti na vlastiti rizik od COVIDA-19.
  • Ne ocjenjuju vrste nošenih maski.
  • Ne procjenjuju štetne učinke nošenja maski.
  • Nisu kontrolirali druge intervencije na razini cijele zajednice i bolnice, koje su mogle doprinijeti ili zbuniti njihova zapažanja, uključujući:
    • Objave o pandemiji (10. ožujka),
    • Nova bolnička pravila za ograničavanje posjetitelja (12. ožujka) i postupci odabira (14. ožujka),
    • Zatvaranje škola
    • Ograničenja poslovnih putovanja i rada na licu mjesta bolnicama (16. ožujka),
    • Smanjenja lokalnog javnog prijevoza (17. ožujka),
    • Izdavanje državnih naredbi za boravak kod kuće (24. Ožujka) i
    • Automatizacija probira i testiranja (30. ožujka).

3. Maske su nepotrebne

3.a. Strah i politika podrivaju znanost i razum

Javni zdravstveni službenici i mediji upozoravaju nas da koronavirus ne ubija samo stare ili imunokompromitirane ljude već i mlade ljude. Iako to je istina, ipak se događa izuzetno rijetko.

Pandemija prijevare i straha opasnija je od pandemije COVIDA-19

Podaci o stopi smrtnosti iz CDC-a: Scenariji planiranja pandemije COVIDA-19

Tablica 1. Vrijednosti parametara koje se razlikuju među pet scenarija planiranja pandemije COVID-19.

Parametri:

  • Scenarij 5: Trenutna najbolja procjena, R0 = 2,5, 40% asimptomatski
  • Za definiciju R0 pogledajte HealthKnowlege-UK (2020): R0 je “prosječni broj sekundarnih infekcija proizvedenih tipičnim slučajem infekcije u populaciji u kojoj su svi osjetljivi.” Kaže se da je prosječni R0 za gripu 1,28 (1,19–1,37); vidi opsežni pregled Biggerstaffa i sur. (2014).
  • Prema najnovijoj najboljoj procjeni CDC-a, 40% infekcija COVIDA-19 asimptomatsko je.
  • Vrijednosti parametara temelje se na podacima koje je CDC primio do 8. kolovoza 2020.
  • Te se procjene temelje na dobnim procjenama omjera smrtnosti od infekcija iz Hauser, A., Counotte, M.J., Margossian, C.C., Konstantinoudis, G., Low, N., Althaus, C.L. i Riou, J., 2020

3.b. Maskiranje djece u školama je nepotrebno – tako kaže znanost

Studije prijenosa u školama i vrtićima pokazuju da je prijenos COVIDA-19 među nemaskiranom djecom izuzetno nizak.

Njemačka studija utvrdila je nisku stopu zaraze COVIDOM-19 u školama. Testovi učenika i nastavnika u Saskoj sugeriraju da djeca mogu djelovati kao kočnica zaraze.

Studija sveučilišne bolnice u Dresdenu analizirala je uzorke krvi od gotovo 1.500 djece i 500 učitelja iz 13 škola u Saskoj u Njemačkoj, sugerirajući da škole možda neće igrati veliku ulogu u širenju virusa kao što su se neki pribojavali.

Od gotovo 2.000 uzoraka, samo je 12 imalo antitijela”, rekao je Reinhard Berner, profesor pedijatrije u bolnici. Drugim riječima, u otvorenim školama Saske i onima gdje se maske ne nose 0,6% školske djece pokazalo je antitijela na SARS-CoV-2.“

Svi su slučajevi bili asimptomatski. Nije bilo smrtnih slučajeva.

Djeca mogu čak djelovati i kao kočnica infekcije“, rekao je Berner na konferenciji za novinare, rekavši da “infekcije u školama nisu dovele do izbijanja, dok je širenje virusa u kućanstvima također bilo manje dinamično nego što se prije mislilo.”

“Za druge države s niskom stopom zaraze, studija sugerira da bi se škole mogle ponovno otvoriti bez straha da će uzrokovati raširenu epidemiju virusa”, rekao je Berner.

Švedska i Finska: 0,05% djece zaražene COVIDOM-19

Švedska je tijekom pandemije držala škole otvorenima, a učenike i učitelje bez maski, no njihova odluka da se pridržavaju te znanosti i postupaju kao i do sada nije dovela do veće stope zaraze među njihovom djecom u odnosu na susjednu Finsku, gdje su se škole privremeno zatvorile.

Na temelju podataka broja slučaja COVIDA-19 prikupljenih iz svake od te dvije zemlje tijekom vremenskog razdoblja od 24. veljače do 14. lipnja 2020. godine, postotak djece u dobi od 1 do 19 godina zaražene COVIDOM-19 bio je jednak:

  • Švedska: 1.124 slučaja 0,05%
  • Finska: 584 slučaja 0,05%

Odvojene studije švedskog Instituta Karolinska (KI), neovisnog instituta za medicinska istraživanja te Europske mreže pravobranitelja za djecu i Unicef pokazale su da su švedska djeca tijekom pandemije imala bolji uspjeh od djece u drugim zemljama, kako u pogledu obrazovanja, tako i mentalnog zdravlja.

Stopa prijenosa COVIDA-19 je 0,3% među djecom u školama i vrtićima u Novom Južnom Walesu, Australija

The Lancet Child & Adolescent Health: Učinkovito testiranje i traženje kontakata neophodno je za sigurno otvaranje škola tijekom pandemije COVIDA-19, pokazuju dvije studije. Lancet; 3. kolovoza 2020.

https://www.eurekalert.org/pub_releases/2020-08/tl-pss080320.php

Podaci iz stvarnog svijeta iz škola u kojima maske nisu bile potrebne pokazali su izuzetno nisku stopu prijenosa SARS-CoV-2. Analiza podataka o broju slučajeva COVIDA-19 iz 3.103 škole i približno 4.600 jaslica u Novom Južnom Walesu pokazuje da škole i jaslice ne predstavljaju visoki rizik za prijenos COVIDA-19.

Analiza podskupina otkrila je da je samo 27-ero djece ili učitelja išlo u školu dok su bila zarazna, a dodatnih 18 ljudi kasnije se zarazilo. Od ukupno 1.448 kontakata utvrđeno je da je stopa sekundarnog prijenosa 1,2%.

Analiza podskupina 7 škola i jaslica koje su bile podvrgnute dodatnim istraživanjima, uključujući ispitivanje antitijela, ispitivanje simptoma i dodatno RT-PCR testiranje na virus, pokazala je da su stope prijenosa među djecom i osobljem bile izuzetno niske:

  • stopa djeteta prema djetetu iznosila je 0,3%,
  • stopa djece prema osoblju iznosila je 1,0%
  • stopa osoblja prema djeci bila je 1,5%
  • stopa među zaposlenicima iznosila je 4,4%.

Istraživači su primijetili da ovo otkriće sugerira da je kod djece manja vjerojatnost prijenosa virusa u odnosu na odrasle.

Iako je koronavirus očito zabrinjavajući i vrlo stvarna prijetnja nekim ljudima (starijima i imunokompromitiranima), ti podaci također pokazuju da je rizik za ostatak populacije izvanredno nizak.

4. Maske su štetne: 17 načina na koje maske mogu uzrokovati ozljede i ugroziti zdravlje

Kao liječnik i bivši urednik medicinskog časopisa, pažljivo sam čitao znanstvenu literaturu o upotrebi maski za ublažavanje virusnog prijenosa. Vjerujem da stručnjaci za javno zdravstvo griješe kada preporučuju maske u zajednici. Evo nekoliko razloga zbog kojih medicinske maske mogu biti štetne za one koji ih nose, a nošenje maski u zajednici vrlo je loša zamisao:

„Nošenje maski dulje vrijeme povećavalo je učestalost glavobolje i negativno utjecalo na radni učinak.“

4.1. Medicinske maske nepovoljno utječu na respiratornu fiziologiju i funkciju

  • Maske sprečavaju protok zraka kroz pluća.
    • Osobama s astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) i mnogim drugim s kroničnim plućnim bolestima nošenje maske je nepodnošljivo jer uskraćuju dah. [R]
  • Medicinske maske smanjuju kisik u krvi i podižu ugljični dioksid tako da se brzina disanja i dubina udisaja povećavaju. [R]
    • Smanjenje kisika i povećanje ugljičnog dioksida u krvotoku potiče kompenzacijski odgovor u respiratornim centrima mozga. Ove promjene u krvnim plinovima rezultiraju povećanjem učestalosti i dubine udisaja.
    • Kako maske povećavaju učestalost i dubinu disanja (udisaja), povećavaju vjerojatnost da će svako disanje sadržavati veću količinu zaraznih virusnih čestica. To može pogoršati prijenos COVIDA-19 iz zajednice jer zaražene osobe u maskama izdišu respiratorne mlazove napunjene većom razinom zaraznih virusnih čestica. Ove zarazni mlazovi lako se kreću po stranama, dnu i vrhu maski.
    • To također može povećati ozbiljnost COVIDA-19 jer povećani volumen udaha doprema virusne čestice dublje u pluća.
    • Ti se učinci pojačavaju ako su maske onečišćene virusima, bakterijama ili gljivicama koje se nalaze ili brzo rastu u toplom i vlažnom okruženju kakvo medicinske maske brzo postaju.

4.2. Medicinske maske snižavaju razinu kisika u krvi [R]

Nošenje maske dulje od nekoliko minuta uzrokuje značajno smanjenje razine kisika u krvi osobe koja je nosi.

Ovo istraživanje na 53 kirurga procijenilo je učinak kirurških maski na zasićenje hemoglobina kisikom kod kirurga koji rade kirurške zahvate.

Studija je otkrila da su kirurzi doživjeli značajno smanjenje zasićenja arterijskih pulsacija kisikom (SpO2) i blagi porast brzine pulsa nakon jednog sata. Smanjenje je bilo izraženije kod kirurga starijih od 35 godina.

S obzirom na to da mali pad SpO2 odražava veliko smanjenje parcijalnog tlaka kisika u arterijskoj krvi (PaO2) [R], nalazi ovog istraživanja sugeriraju da kirurške maske nošene dulje od jednog sata mogu sniziti arterijski kisik dovoljno da izazove fiziološki štetne efekti.

Evo ovdje su dva slučaja tragičnih posljedica prisiljavanja djece na nošenje maske: Dva kineska dječaka padaju mrtva dok nose maske tijekom nastave tjelesnog odgoja. [R] [R]

Dva dječaka iz dva kineska grada umrla su od iznenadnog zastoja srca u roku od tjedan dana. Prvi se dječak (15) srušio nakon trčanja na satu tjelesnog odgoja dok je nosio masku na licu 24. travnja. Drugi dječak (14) navodno je umro tijekom trkačkog ispita dok je nosio masku na licu.

Zašto bi zdravi dječaci pali mrtvi dok trče na satu tjelesnog noseći masku na licu?! Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razmotriti kako deoksigenacija izazvana maskom i povećane potrebe srčanog mišića za kisikom tijekom vježbanja mogu ubrzati srčani udar kod inače zdravih tinejdžera:

Tvrdnja br.1. Srčani mišić treba kisik da bi preživio. Što srce teže radi, to mu je potrebno više kisika. Američko udruženje za srce kaže ovo o srčanim napadima:

“Vašem srčanom mišiću treba kisik da bi preživio. Do srčanog udara dolazi kada se protok krvi koji dovodi kisik u srčani mišić ozbiljno smanji ili potpuno prekine.” [R]

Tvrdnja br.2: Maske blokiraju unos zraka i smanjuju arterijski kisik.

Studije maskiranih osoba pokazale su da nošenje maski smanjuje arterijski kisik. Primjerice, učinci kirurških maski koje kirurzi nose u operacijskoj sali (okruženje u kojem su učinci maski na blokiranje kisika svedeni na minimum zbog velike protočnosti zraka, povećane razine kisika i hladne temperature operacijskog okruženja) tijekom velike operacije pokazali su značajno smanjenje arterijskog kisika. [R]

Ovdje je poruka da se medicinske maske ne smiju nositi tijekom intenzivnog vježbanja. Kao što je gore opisano i prikazano u istraživanju kirurga koji nose kirurške maske, medicinske maske blokiraju unos kisika. Lišavanje srca od kisika tijekom vježbanja, posebno intenzivnog vježbanja, moglo bi potaknuti akutni srčani udar.

Ima li pitanja? Čekajte … ima još …

  • Rekreativcu otkazala pluća nakon što je trčao 2,5 milje dok je nosio masku za lice [R] Lijevo plućno krilo gospodina Zhanga izbušeno je zbog visokog pritiska uzrokovanog trčanjem. 26-godišnjak je ostao bez daha dok je trčao s maskom na licu. Liječnici su rekli da je njegovo probušeno plućno krilo nastalo zbog trčanja s pokrivalom za lice. Sada je u stabilnom stanju nakon što je podvrgnut operaciji, rekli su iz bolnice.
  • Hipoksija (op.p. stanje smanjene količine kisika u stanicama i tkivu)  povećava rizik od stvaranja krvnih ugrušaka. [R]
  • Snižavanje arterijskog kisika potiskuje imunološki sustav, povećavajući tako osjetljivost nositelja maski na zarazne bolesti.

4.3. Medicinske maske podižu razinu ugljičnog dioksida u krvi

Iako tijelo ima robusne mehanizme za ublažavanje prolaznih i manjih povišenja CO2 iz zraka koji udišemo, ti mehanizmi lako mogu biti nadvladani kroničnim izlaganjem značajnim povišenjima CO2, kao što se događa kod duljeg nošenja medicinske maske.

  • Znanost jasno pokazuje da maske uzrokuju ponovno disanje ugljičnog dioksida i hiperkapniju [R]
  • Izdahnuti zrak bogat je ugljičnim dioksidom, otpadnim produktom staničnog disanja.
  • Dio ugljičnog dioksida koji je prethodno izdahnut ponovno se udiše u svakom respiratornom ciklusu.

Maske zarobljavaju respiratorne izdahe bogate CO2 na sučelju maske i usta, prisiljavajući ponovno udisanje izdaha bogatog CO2, podižući razinu ugljičnog dioksida u krvi (CO2).[R]

This image has an empty alt attribute; its file name is image-5.png
  • Objektivni dokazi koji pokazuju kako maske povećavaju razinu ugljičnog dioksida u krvi i negativno utječu na zdravlje i funkciju.
    • Transkranijalni ultrazvučni doppler (TCUD) neinvazivno je sredstvo za procjenu protoka krvi u cerebralnoj vaskulaciji. Povećanje parcijalnog tlaka ugljičnog dioksida (PCO2) uzrokovano medicinskim maskama može se procijeniti TCUD-om. [R]
    • Povišenje PCO2 uzrokuje vazodilataciju arteriolarnih kanala što dovodi do smanjenja perifernog vaskularnog otpora. Smanjenje perifernog vaskularnog otpora odgovorno je za promjene u vremenu cerebrovaskularne cirkulacije, CBF i brzini protoka (V) u cerebralnim arterijama.
    • Medicinske maske prisiljavaju nositelja da ponovno udahne zrak koji je mješavina zraka iz lokalnog okruženja i produkata respiratornog otpada iz prethodnih izdisaja nositelja maske.
      • Respiratorni izdisaji sadrže znatno veću razinu ugljičnog dioksida (CO2), jednog od otpadnih produkata disanja.
      • Plućni sustav dizajniran je za prikupljanje kisika i uklanjanje CO2 iz tijela. Maske zadržavaju izdisaje bogate CO2 na sučelju maska-usta.
      • Promjene u arterijskom PCO2 značajno utječu na kranijalni protok krvi (CBF). [R]
    • Studije transkranijalnog ultrazvučnog doplera (TCUD) na maskiranim i nemaskiranim osobama pokazuju promjene u protoku krvi u mozgu kao rezultat povišenja arterijskog CO2 koje se događa u roku od nekoliko sekundi nakon nošenja maske.

Ovaj video prikazuje upotrebu TCUD-a i varijabilnosti otkucaja srca tijekom mjerenja štetnih učinaka nošenja maske na zdravom devetogodišnjem djetetu: https://bit.ly/2GGQWiZ

4.4. SARS-CoV-2 je naoružan “mjestom cijepanja furina” koje ga čini patogenijim

  • Mjesto cijepanja furina čini virus sposobnijim za invaziju na ljudske stanice.
  • Mjesto cijepanja furina čini virus još sposobnijim za invaziju stanica kad razina arterijskog kisika opadne. [R]
  • Nošenje maske može povećati težinu COVIDA-19.

4.5. Medicinske maske zarobljavaju izdahnute virusne (i druge) patogene u međuprostoru između usta i maske, čime povećavaju virusno/zarazno opterećenje i povećavaju ozbiljnost bolesti.

  • Maske izdvajaju izdahnute virusne čestice u međuprostoru između usta i maske. Zarobljene virusne čestice sprječene su od uklanjanja iz dišnih putova. Nositelj maske tada je prisiljen ponovno udahnuti virusne čestice, povećavajući tako zarazne virusne čestice u dišnim putevima i plućima.
  • Na taj način kirurške maske uzrokuju unos virusa, povećavaju virusno opterećenje i povećavaju težinu bolesti.
  • Neurokirurg Dr. Russell Blaylock izražava dodatnu zabrinutost: “Nošenjem maske izdahnuti virusi neće moći pobjeći i koncentrirat će se u nosne prolaze, ući će u pluća, njušne živce i putovati u mozak.[R]
  • Maske zarobljavaju izdahnute virusne čestice u međuprostoru između usta i maske. [R] Zarobljenim virusnim česticama nije dopušteno uklanjanje iz dišnih puteva. Nositelj maske stoga je prisiljen ponovno udisati virusne čestice, te tako povećati broj zaraznih virusnih čestica u dišnim putevima i plućima. Na taj način medicinske maske uzrokuju njihov dodatni unos, povećavaju virusno opterećenje i povećavaju ozbiljnost bolesti.
  • Asimptomatski ili blaži slučajevi COVIDA-19 postaju ozbiljniji kada onaj tko je zaražen nosi masku, unos kisika se smanjuje, virusno opterećenje se poveća od ponovnog udisanja čestica i bolest svlada urođeni imunološki sustav.
  • Glavna svrha urođenog imunološkog odgovora je odmah spriječiti širenje i kretanje stranih patogena u tijelu. [R]
  • Urođeni imunološki sustav igra presudnu ulogu u uništavanju virusa, sprječavanju infekcije ili smanjenju virusnog opterećenja kako bi smanjio ozbiljnost infekcije.
  • Učinkovitost urođenog imuniteta uvelike ovisi o virusnom opterećenju. Ako maske pojačaju ponovno udisanje virusnih čestica, istovremeno stvaraju vlažno stanište gdje SARS-CoV-2 ostaje aktivno zarazan, maska ​​povećava virusno opterećenje i može svladati urođeni imunološki sustav.
  • Ovo zarobljavanje, ponovno udisanje i sve veće opterećenje patogenom u plućima postaje dramatično opasnije kada medicinska maska ​​postane zagađena oportunističkim virusima, bakterijama i gljivicama koje mogu rasti u toplom, vlažnom okruženju maske.
  • “Nošenjem maske izdahnuti virusi neće moći pobjeći i koncentrirat će se u nosne prolaze, ući će u njušne živce i putovati u mozak.” – Dr. Russell Blaylock

4.6. SARS CoV-2 postaje opasniji kada razina kisika u krvi padne

  • Desaturacija arterijskog kisika kritično je pitanje za COVID-19. Sposobnost virusa da zarazi stanice znatno je pojačana desaturacijom kisika, što se pokazalo čak i u idealnom okruženju operacijske sobe u kojem kirurzi djeluju: sustavima visokog protoka i izmjene zraka, hladne temperature i veće razine kisika u prostoriji onda kada nosite kiruršku masku. [R]
  • Jedna od značajki koje čine SARS CoV-2 jedinstveno zaraznim je “furin”, slijed u virusu koji aktivira pojačani napad na ACE2 receptor i staničnu invaziju u okruženjima s niskim udjelom kisika. [R]

4.7. Mjesto cijepanja furina SARS CoV-2 povećava staničnu invaziju, posebno tijekom hipoksije (niska razina kisika u krvi) [R]

  • Mjesto cijepanja furina pronađeno u SARS-CoV-2 vjerojatni je rezultat bioinženjerski “dodane funkcije” (što znači povećanje virulencije patogena) provedenog na Institutu za virusologiju Wuhan. Navodi se da su ovo neetično, opasno i ilegalno istraživanje u većini zemalja financirali Dr. Anthony Fauci (sa 7,4 milijuna dolara poreznih obveznika) i Bill Gates.
  • Mjesta cijepanja furina nalaze se u nekim od najpatogenijih oblika gripe na koje mogu djelovati furin i druge stanične proteaze. Sveprisutna ekspresija staničnih proteaza kroz tipove stanica povećava mogućnost da se virus uspješno infiltrira u domaćina.
  • Furin je membranom vezana proteaza koja se eksprimira u više tkiva u čitavom ljudskom tijelu. Furin se u značajnim koncentracijama pojavljuje u plućima. Dakle, virusi u respiratornom traktu mogu koristiti ovaj enzim za pretvaranje i aktiviranje vlastitih površinskih glikoproteina. To čini njihovu ulogu u preradi virusnih proteina vrijednom pažnje. [R]
  • Neki od najpatogenijih oblika gripe i HIV-a imaju slična mjesta cijepanja furina. Nije prisutan u drugim beta koronavirusima šišmiša. (Inače, Fauci je svoju karijeru izgradio istražujući cjepivo za HIV kojega nije uspio stvoriti). Mjesto cijepanja furina NIJE prisutno u SARS CoV-1 ili MERS-u, niti u bilo kojem drugom poznatom “koronavirusu šišmiša”.
  • Dopustite da ponovim, SARS-CoV (zvani SARS-CoV-1), koji je usko povezan s najnovijim sojem SARS-CoV-2, nema mjesto cijepanja furina.

Dakle, pitanje koje bismo svi trebali postaviti jest kako je genetski slijed koji kodira ovu ozbiljnu dodanu funkciju koja povećava potencijal da se virus uspješno infiltrira u domaćina našao put u SARS-CoV-2? To je pitanje od bilijun dolara; zahtijeva stvaran i iskren odgovor.

4.8. Platnene maske mogu povećati rizik od zaraze COVIDOM-19 i drugim respiratornim infekcijama

MacIntyre CR, Seale H, Dung TC, et al., A cluster randomised trial of cloth masks compared with medical masks in healthcare workers, BMJ Open 2015; 5: e006577, US National Library of Medicine, National Institutes of Health, doi: 10.1136/bmjopen-2014-006577, April 22, 2015. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4420971/pdf/bmjopen-2014-006577.pdf

  • Ova je prva studija (slučajno kontrolirano ispitivanje) platnenih maski, a rezultati upozoravaju protiv upotrebe platnenih maski“.
  • Ovo je važno otkriće za informiranje o zaštiti na radu. Zadržavanje vlage, ponovna upotreba platnenih maski i loša filtracija mogu rezultirati povećanim rizikom od zaraze.

4.9. Nošenje maske može dati lažan osjećaj sigurnosti

  • Ljudi mogu utjecati na smanjenje zaraze u skladu i s drugim mjerama za kontrolu zaraze, uključujući fizičko udaljavanje i pranje ruku. [R]

4.10. Maske ugrožavaju komunikaciju i smanjuju fizičko udaljavanje

  • Kvaliteta i glasnoća govora između dvoje ljudi koji nose maske znatno su oslabljeni i oni se mogu nesvjesno približiti radi poboljšanja komunikacije.
  • To povećava vjerojatnost da se izlože zaraznim virusnim česticama u respiratornim mlazovima aerosoliziranih jezgri kapljica koje izlaze s vrha, s dna i sa strane maski.

4.11. Nestručno i neprimjereno rukovanje maskom

  • Javnost je nestručna i neadekvatno educirana o pravilnom odabiru maski (većina ih pogrešno nosi platnene maske), njihovom pravilnom nošenju te rukovanju u smislu sterilnosti, kao i o činjenicama u vezi s ponovnim korištenjem iste maske za jednokratnu uporabu.
  • Ljudi ne smiju dodirivati ​​svoje maske, moraju često mijenjati maske za jednokratnu uporabu ili ih redovito prati, pravilno ih odlagati i usvajati druge mjere korištenja, u protivnom mogu povećati svoje rizike i rizike drugih. [R][R]

Svi možemo promatrati nebrojene načine na koje ih ljudi u zajednicama pogrešno nose, pogrešno s njima rukuju te povećavaju vlastiti i zajednički rizik od zaraze zaraznim bolestima, uključujući COVID-19.

4.12. Maska s kojom se ne rukuje savršeno je opasna

Da biste u potpunosti uvidjeli opasnost od nepravilnog nošenja i rukovanja maskama za lice, sve što trebate jest promatrati kako ih javnost koristi. Krenite u trgovački centar ili lokalnu školu i promatrajte kako ljudi izvlače maske iz džepa ili torbice, spuštaju ih na pod, kašlju i kišu u njih, premještaju ih ispod nosa, na glavu ili ispod brade. Viđam to svaki dan. Također vidim njihove zaprljane i umrljane kirurške maske i znam da ti ljudi koji ponovno koriste masku koja se nikada ne smije ponovno koristiti u opasnosti.

Ne treba vam kliničko ispitivanje da biste utvrdili da čak i kada nositelji maski uspiju pravilno staviti svježu, sterilnu masku, drže je više od nekoliko minuta, vrlo brzo je onečišćuju kao i svoj okoliš, povećavajući rizik od zaraze jer ih nošenje maske prisiljava na dodirivanje i lica i maske.

  • Svjetska zdravstvena organizacija koja je više puta promijenila svoj stav o nošenju maski u sveopćoj populaciji, ustrajna je u tvrdnji da ako se maske ne nose pažljivo, pravilno i ako se ne održavaju higijenski, štetnije je od same njihove neučinkovitosti.
  • Drugim riječima, maske koje se ne nose savršeno su opasne.

Linda Lacina, WHO updates guidance on masks for health workers and the public – here’s what you need to know, World Economic Forum (June 5, 2020). https://www.weforum.org/agenda/2020/06/who-updates-guidance-on-masks-heres-what-to-know-now/

„Ljudi se mogu zaraziti ako koriste zagađene ruke za podešavanje maske ili je više puta koriste ili skidaju ”, objasnio je glavni direktor WHO-a Dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus. “Ne mogu to reći dovoljno jasno. Samo maske vas neće zaštititi od COVIDA-19.

Nepoštivanje strogih medicinskih standarda za nošenje zaštitne opreme i specificiranje sterilizacije i čišćenja često dovodi do „oštećenja kože i sluznice, što može uzrokovati akutni i kronični dermatitis, sekundarnu infekciju i pogoršanje osnovnih kožnih bolesti“.

4.13. Maske prikupljaju i koloniziraju viruse, bakterije i plijesan

U Njemačkoj, gdje su škole otvorene, a maske uglavnom neobvezne, udruga “Kinder f.Weltfrieden eV” naručila je laboratorijsku analizu kako bi istražila razinu mikrobiološke zagađenosti koja nastaje nakon što dijete od 6 do 8 sati u školi nosi svježu masku. Ono što su otkrili bilo je alarmantno za sve one koji preporučuju da svoju djecu maskiramo na više sati svaki dan. Utvrđeno je da su maske zagađene s 82 kolonije bakterija i 4 kolonije plijesni. Što mislite, gdje završavaju bakterije, plijesni i virusi koji se postupno koloniziraju i rastu na toplom vlažnom spoju između maske i usta?

Mnogi mikrobi prelaze na površine koje dijete (ili odrasla osoba) dodirne nakon što dodirne svoju masku kada je vrti i nepravilno s njom postupa. To je jedan od mnogih razloga zbog kojeg maske gotovo sigurno POVEĆAVAJU prijenos zarazne bolesti. Što je još opasnije, ti se mikrobi udišu i otpremaju duboko u pluća, što može rezultirati bolestima dišnog sustava koje su daleko gore od COVIDA-19.

Učinak maski na snižavanje razine kisika tjera tijelo na kompenzaciju povećavanjem brzine otkucaja srca i produbljivanjem udaha (povećanjem volumena udisaja). Povećana količina volumena disanja tjera patogene maske duboko u pluća gdje mogu uzrokovati ozbiljnu upalu pluća, upalu i oštećenje tkiva.

Nadalje, ti su rizici povezani s imunološkom supresijom (supresija CD4 + T-stanica) koja je rezultat smanjene arterijske oksigenacije. Tako djetetu koje nosi masku prijeti neposredni rizik od štete uzrokovane plućnim infekcijama koje su daleko opasnije od infekcije COVIDOM-19.

Dokazi koji podupiru navedene tvrdnje:

  • Zhiqing, Liu, Chang Yongyun, Chu Wenxiang, Yan Mengning, Mao Yuanqing, Zhu Zhenan, Wu Haishan, et al. 2018. “Surgical Masks as Source of Bacterial Contamination during Operative Procedures.” Journal of Orthopaedic Translation 14 (July): 57–62.  https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S2214031X18300809
    • Ova studija istraživala je mogu li kirurške maske (SM) biti potencijalni izvor širenja bakterija što dovodi do povećanog rizika od infekcije na mjestu operacije.
    • Rezultati: Što je dulje vrijeme rada, to se više bakterija koloniziralo. Značajan porast (broja bakterija) zabilježen je u 2-satnoj skupini.
  • Colleen Huber, NMD, “Masks Are Neither Effective nor Safe,” (op.p. „Maske nisu učinkovite niti sigurne“)  PrimaryDoctor.Org, July 6, 2020. https://www.primarydoctor.org/masks-not-effect
    • “Prethodni podaci pokazuju da maske više služe kao ometanje normalnog disanja, nego kao učinkovita zapreka patogenima. Stoga maske ne bi smjela koristiti široka populacija, ni odrasli ni djeca, a njihova ograničenja kao profilaksa protiv patogena također bi trebala biti uzeta u obzir u medicinskim uvjetima. “
    • Dr. Huberov članak navodi 42 znanstvene studije koje ga podupiru.
  • “Dr. Jenny Harries, zamjenica glavnog liječnika Engleske, upozorila je da nije dobra ideja da javnost nosi maske jer se virus može zaglaviti u materijalu i uzrokovati zarazu kada onaj tko je nosi udahne. “
  • Melkork Lice, “Maskasta usta” ozbiljno je smrdljiva nuspojava nošenja maski. New York Post, 5. kolovoza 2020. https://nypost.com/2020/08/05/mask-mouth-is-a-seriously-stinky-side-effect-of-wearing-masks/
  • Razmotrite i ovo: Zdravstveno odjeljenje istražuje nakon velikog broja slučajeva streptokoka grla zabilježenog u školama Shepherda.
    • Zdravstveno odjeljenje Središnjeg Michigana istražuje nakon što je u državnim školama Shepherda zabilježeno više od desetak slučajeva upale grla, unatoč poštivanju protokola za COVID-19.

4.14. Nošenje maske čini da izdahnuti zrak (respiratorni mlazovi) ulazi u oči

  • Maske mogu hvatati respiratorne mlazove i velike respiratorne kapljice, ali ne mogu spriječiti da dišni pragovi sastavljeni od jezgri respiratornih kapljica koje se mogu aerosolizirati pobjegnu s vrha, dna i sa strana maski.
  • Respiratorni pejanci naviru u oči i stvaraju neugodan osjećaj i prisilu na dodir i trljanje očiju. Ako su vam ruke zagađene, a dodirujete ili trljate oči, prenosite patogene i zarazujete se kroz očnu sluznicu. [R]

4.15. Studije traženja kontakata pokazuju da je asimptomatski prijenos vrlo rijedak

  • Asimptomatski prijenosnici nisu glavni pokretači bolesti. [R]
  • [op.p. Asimptomatski prijenos virusa se (praktički) uopće ne događa. [R][R][R]]
  • Stoga se jedan od ključnih razloga zbog kojih je javnosti rečeno da nosi maske, asimptomatski prijenos, ne smije koristiti kao razlog nošenja maski u širokoj populaciji.

4.16. Sveopća obaveza nošenja maski i potenciranja kućnih dostava sprječavaju razvoj kolektivnog imuniteta

  • Samo kolektivni imunitet može spriječiti pandemiju; to je jedino što ju je uvijek zaustavljalo.
  • Samo će kolektivni imunitet zaštititi ranjive članove društva.
  • Primjer Švedske i dalje dokazuje ovaj zaključak poantu.

4.17. Nošenje maske na licu je opasno i kontraindicirano za velik broj ljudi s već postojećim zdravstvenim stanjima i invaliditetom

  • Veliki postotak stanovništva ima zdravstvena stanja koja nošenje maske čine opasnima. Pojedince treba pregledati medicinski stručnjak kako bi se osiguralo da nošenje maski neće dodatno ugroziti njihovo zdravstveno stanje.
    • Djeca s astmom (7,5% američke djece) i drugim respiratornim smetnjama ozljeđuju se obavezom nošenja maske, diskriminiraju ih tvrtke, škole i javni prostori koji zahtijevaju nošenje maski.
    • Djeca s autizmom i drugim poremećajima neurološkog razvoja izuzetno su sklona uznemirenosti i ozbiljnoj tjeskobi koja je posljedica štetnih učinaka nošenja maske, npr. učinak smanjenja kisika.
    • Sve veći broj djece i mladih odraslih s autizmom osjetljivi su na dodir i teksturu materijala od kojeg je sačinjena maska. [R] Prekrivanje nosa i usta tkaninom može izazvati senzorno preopterećenje, osjećaj panike i krajnju tjeskobu.
  • Ako osoba s invaliditetom ne može nositi zaštitnu masku, državne i lokalne vlasti i privatne tvrtke moraju razmotriti razumne izmjene politike nošenja zaštitne maske kako bi osobe s invaliditetom mogle sudjelovati u ponuđenim programima ili imati koristi od njih ili roba i usluga koje se pružaju. Razumna preinaka znači promjenu politika, praksi i postupaka, ako je potrebno, kako bi se pojedincu s invaliditetom pružila roba, usluge, sadržaji, privilegije, prednosti ili smještaj.
  • Primjeri osobe s invaliditetom koji možda neće moći nositi masku za lice uključuju osobe s astmom, kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću (KOPB) ili drugim respiratornim smetnjama možda neće moći nositi masku za lice zbog poteškoća ili otežanog disanja . Osobe s respiratornim teškoćama trebaju se obratiti svom liječniku za savjet o korištenju maske.
  • CDC također navodi da onaj tko ima problema s disanjem ne smije nositi masku za lice. [R]
  • [op.p. HZJZ (Hrvatski zavod za javno zdravstvo) navodi cijeli popis stanja i osoba koje imaju izuzeće od obveze nošenja maske [R]]
  • Osobe s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP), teškom anksioznošću ili klaustrofobijom (abnormalnim strahom od boravka u zatvorenim ili uskim mjestima), mogu se osjećati prestrašeno ili prestravljeno kada nose masku za lice. Te osobe možda neće moći ostati mirne ili funkcionalne kada nose masku za lice.
  • Osoba koja ima cerebralnu paralizu može imati poteškoća s pomicanjem malih mišića ruku, zapešća ili prstiju. Zbog svoje ograničene pokretljivosti možda neće moći vezati vezice ili staviti elastične vezice od maske oko ušiju. To znači da osoba možda neće moći staviti ili ukloniti masku za lice bez tuđe pomoći.
  • Osoba koja za upravljanje invalidskim kolicima ili pomoćnom tehnologijom koristi uređaje za kontrolu usta, poput gutanja ili ispuhivanja, ili koristi usta ili jezik upotrebom pomoćnih ventilatora, neće moći nositi masku.

5. Nametanje nošenja maski školskoj djeci neučinkovito je, nepotrebno i štetno

Maske nisu samo neučinkovite, nego su i opasnije nego što se roditeljima govori. Znanstvena studija je nakon znanstvenog proučavanja tijekom mnogih godina zaključila da produženo nošenje maski na licu nosi, posebno djeci, neposredan rizik od tjelesnog i psihološkog oštećenja.

Ako vam prethodni odjeljak („Maske štete“) nije poslužio kao razlog da preispitate velik dio onoga što ste čuli o rizicima medicinskih maski, ispitajmo sada što znanost i stručnjaci kažu o nametanju obaveze nošenja maski djeci.

5.a. Obvezne maske u školi ‘glavna su prijetnja’ razvoju djece, upozoravaju liječnici [R]

Srijeda, 9. rujna 2020.godine, Zahtjev za nošenje maske u školi loš je za opću dobrobit djece i treba ga ukinuti, napisalo je 70 liječnika u otvorenom pismu flamanskom ministru obrazovanja Benu Weytsu.

„Liječnici žele da [flamanski ministar obrazovanja] Weyts odmah izmjeni svoj pristup: da se više u školi ne zahtijeva nošenje maske na licu, potrebno je zaštiti samo rizičnu skupinu uz savjetovanje ljudi s mogućim rizičnim profilom da se posavjetuju sa svojim liječnikom.“

“Posljednjih mjeseci opća dobrobit djece i mladih podvrgnuta je jakom pritisku”, rekli su autori pisma. “U našoj praksi vidimo sve veći broj djece i mladih s pritužbama zbog pravila ponašanja koja su im nametnuta.”

Liječnici su spomenuli anksioznost i probleme sa spavanjem, kao i poremećaje u ponašanju i germafobiju, što je patološki strah od klica. Također se bilježi porast nasilja u obitelji, izolacije i otuđenosti.

Obvezne maske u školama glavna su prijetnja razvoju djece. Zanemaruju se osnovne potrebe djeteta u razvoju. Dobrobit djece i mladih jako ovisi o emocionalnoj vezanosti za druge ”, napisali su.

Prema njima, “zahtjev za maskom za lice čini školu prijetećim i nesigurnim okruženjem, gdje emocionalna bliskost postaje teška.”

Štoviše, „nema velikih dokaza da nošenje maski na licu u neprofesionalnom okruženju ima bilo kakav pozitivan učinak na širenje virusa, a kamoli na opće zdravlje. Niti postoji bilo kakav pravni temelj za provedbu ovog zahtjeva.

U međuvremenu je jasno da se zdrava djeca koja boluju od COVIDA-19 standardno liječe bez komplikacija i da naknadno doprinose zaštiti svojih bližnjih povećavajući kolektivni imunitet“.

“Jedina osjetljiva mjera za sprečavanje ozbiljnih bolesti i smrtnosti uzrokovanih C0VIDOM-19 je izoliranje pojedinih učitelja i djece s povećanim rizikom“, rekli su.

Ova procjena rizika nije zadaća Ministarstva obrazovanja“, podvukli su liječnici, “već zadaća liječnika koji liječe u dogovoru sa svojim pacijentima.”

– Iz Bruxellesa Timesa

Velika Barringtonova deklaracija

Pismo koje su napisala 3 vrhunska epidemiologa i profesora doktora znanosti 4. listopada 2020. godine, 9. listopada 2020. godine, u 18:00 sati, potpisalo je 4.051 znanstvenika iz područja medicine i javnog zdravstva i 7.247 liječnika. Ovo je dio njihove deklaracije o konsenzusu:

Kao epidemiolozi zaraznih bolesti i znanstvenici iz javnog zdravstva ozbiljno smo zabrinuti zbog štetnih utjecaja prevladavajućih politika i mjera za COVID-19 na fizičko i mentalno zdravlje, te preporučujemo pristup koji nazivamo usmjerenom zaštitom.”

Prema tome, “Najosjećajniji pristup koji uravnotežuje rizike i koristi od postizanja kolektivnog imuniteta je omogućiti onima koji su u minimalnom riziku od smrti da normalno žive svoj život kako bi prirodnom infekcijom izgradili imunitet na virus, istovremeno bolje štiteći one su pod najvećim rizikom. To nazivamo usmjerenom zaštitom.

[op.p. Pročitajte pismo u cijelosti s prevodom: https://dokumentarac.com/covid-19/deklaracija-iz-great-barringtona/]

5.b. Prisiljavati djecu na nošenje maske je nepotrebno

Prisiljavanje djece da nose maske na licu u školi je neučinkovito, štetno i nepotrebno. Rizik od COVIDA-19 u djece je toliko nizak (vidi gore “Maske su nepotrebne”) da bilo kakve pretpostavljene koristi ne mogu nadmašiti rizike. Na temelju podataka CDC-a, rizik da djeca umru od COVIDA-19 u dobi između nula i 19 godina nevjerojatno je nizak, rizik od 0,00195%. Ta je stopa mnogo niža od rizika da djeca umru od gripe.

Zapravo, postoji veliko i sve veće mnoštvo liječnika, pedijatara, znanstvenika, epidemiologa i istraživača širom svijeta koji se protive antiznanstvenim preporukama javnog zdravstva koje su nametnute javnosti i našoj djeci [R]. Mi koji smo pročitali znanstvenu literaturu zaključili smo da je besmisleno i opasno prisiljavati djecu da nose maske na licu u školi:

  • Vidjeti, Michelle Science MD, MSc, FRCPC, et. al., COVID-19: Guidance for School Reopening, Division of Infectious Diseases, The Hospital for Sick Children (“Sick Kids”), University of Toronto, Canada. https://www.sickkids.ca/PDFs/About-SickKids/81407-COVID19-Recommendations-for-School Reopening-SickKids.pdf
    • Korištenje nemedicinskih maski (dalje u tekstu: NMM) u školskim uvjetima trebala bi, s obzirom na dob, potaknuti lokalna epidemiologija.
    • Kada je prijenos u zajednici nizak, uporaba NMM-a tijekom cijelog školskog dana ne bi trebala biti obavezna za učenike osnovnih i srednjih škola.
    • Prakse sigurnog nošenja maske (npr. Pravilno nošenje / skladištenje / uklanjanje) trebaju biti potpomognute edukativnim materijalima koji se dostavljaju roditeljima, učenicima i učiteljima.
    • S obzirom na trenutnu epidemiologiju, uporaba NMM-a ne preporučuje se učenicima osnovnih škola.
  • Terensko istraživanje COVIDA-19, provedeno na Sveučilištu East Anglia u Engleskoj, pokazalo je da obaveza nošenja maski ne donosi nikakvu korist, a može čak povećati rizik od zaraze.
    • Otkrili smo da su zatvaranje obrazovnih ustanova, zabrana masovnih okupljanja i zatvaranje nekih nebitnih poduzeća povezani sa smanjenom učestalošću, dok nalaganje boravka kod kuće, zatvaranje svih tvrtki i zahtijevanje nošenja zaštitnih maski ili pokrivala u javnosti nisu bili povezani s bilo kojim neovisnim dodatnim utjecajem.“

5.c. Prisiljavanjem djece na dugotrajno nošenje maski riskira se njihovo tjelesno ozljeđivanje

Tema tjelesnog oštećenja koju maske uzrokuju prethodno je obrađivana, ali vrijedi ponoviti nekoliko ključnih točaka:

Nošenje maske dulje od nekoliko minuta uzrokuje značajno smanjenje razine kisika u krvi.

  • See A. Beder, et al., Preliminary report on surgical mask induced deoxygenation during major surgery, Neurocirugía (2008). http://scielo.isciii.es/pdf/neuro/v19n2/3.pdf
  • Studije transkranijalnog ultrazvučnog doplera (TCUD) na maskiranim i nemaskiranim osobama pokazuju promjene u protoku krvi u mozgu kao rezultat povišenja arterijskog CO2 koje se događa u roku od nekoliko sekundi nakon nanošenja maske.

Ovaj video prikazuje upotrebu TCUD-a i varijabilnosti otkucaja srca za mjerenje štetnih učinaka nošenja maske na zdravo devetogodišnje djete: https://bit.ly/2GGQWiZ

Nošenje maski dulje vrijeme, povećava učestalost glavobolje i negativan utjecaj na radni učinak.

Većina djece nosi platnene maske.

Nošenje platnene maske može povećati rizik od zaraze COVIDOM-19 i drugim respiratornim infekcijama.

  • Vidjeti, MacIntyre CR, Seale H, Dung TC, et al., A cluster randomised trial of cloth masks compared with medical masks in healthcare workers, BMJ Open 2015; 5: e006577, US National Library of Medicine, National Institutes of Health, doi: 10.1136/bmjopen-2014-006577, April 22, 2015. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4420971/pdf/bmjopen-2014-006577.pdf
    • Ova studija je prvo randomizirano kontrolirano ispitivanje platnenih maski, a rezultati upozoravaju na štetnost upotrebe platnenih maski.“
    • „Ovo je važno otkriće za informiranje o zaštiti na radu. Zadržavanje vlage, ponovna upotreba platnenih maski i loša filtracija mogu rezultirati povećanim rizikom od zaraze.

5.d. Prisiljavanje djece na dugotrajno nošenje maski riskira se njihovo mentalno i psihološko ozljeđivanje

Djeca su izložena psihološkim traumama na više načina zbog prisiljavanja na nošenje maski na licu tijekom cijelog dana u školi. Liječnici iz cijele zemlje upozoravaju na opasnost za djecu od cjelodnevnog nošenja maski na licu.

Obveza prekrivanja lica djece vrlo je štetna za dijete: učenje je otežano; kritično važne interakcije među učenicima i između učenika i učitelja su uništene; a prekrivanje lica kontraproduktivno, jer će djeca prirodno dodirivati ​​svoja lica, zagađujući time svoju masku. Ova nova norma za koju se mnogi zalažu može dovesti do porasta problema u ponašanju u djetinjstvu, poput poremećaja učenja, anksioznih poremećaja i depresije, samo su neki od problema.

Mnoga mala djeca briznu u plač ili ustuknu kad im se približi netko tko ima masku. To je toliko učestalo da neke osnovne škole zabranjuju maske na školskoj paradi za vrijeme „Noći vještica“. Jedan od razloga tome je što je kod male djece razvoj prepoznavanja lica relativno mali. Prema psihologu sa Sveučilišta u Torontu, Dr. Kang Lee, tek kad djeca napune oko 14 godina, dostižu razinu odraslih u vještini prepoznavanja lica. Prije toga djeca obično vide pojedinačne crte lica umjesto da prepoznaju čovjeka u cjelini. Stavljanjem maski oduzimamo informacije koje djeci posebno otežavaju prepoznavanje drugih i čitanje emocionalnih signala, što ih uznemiruje i zbunjuje. Ova pitanja mogu biti osobito ključna za djecu s poremećajem iz autističnog spektra, uključujući Aspergerov sindrom, koja imaju posebne poteškoće s čitanjem neverbalnih znakova.

Dr. Alice Kuo, predsjednica Američke akademije za pedijatriju u Južnoj Kaliforniji,  obavila je izjavu u kojoj javno kritizira ponovno otvaranje škola okruga Los Angeles, koje zahtijevaju da djeca nose maske kao “nerealnu ili čak kao razvojno neprikladnu za djecu“. Objasnila je da “nošenje maski tijekom dana može ometati jezik i socio-emocionalni razvoj, posebno u mlađe djece.”

Neka ozbiljna psihološka oštećenja djece uzrokovana produljenim nošenjem maski povezane su s nedostatkom prepoznavanja lica i osjećaja.

Istaknute gestikulacije koje skrivaju maske otežavaju podučavanje male djece.

Glasovi učitelja i ostalih učenika prigušeni maskama na licu otežavaju učenje, posebno za svako dijete s dijagnosticiranim ili nedijagnosticiranim oštećenjem sluha.

Centar za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti (CDC) (op.p. inačica domaćeg Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) jasno je stavio na znanje da su “škole važan dio infrastrukture zajednice koje imaju presudnu ulogu u pružanju potpore djetetu u cjelini, a ne samo njegovim akademskim postignućima.”

  • Vidjeti, Preparing K-12 School Administrators for a Safe Return to School in Fall 2020. Guidance from the CDC to school Districts. https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/community/schools-childcare/prepare-safe return.html
  • Nigdje u smjernicama koje CDC daje lokalnim školama nema podataka o prisiljavanju učenika da nose maske na licu. Zapravo, CDC priznaje da je „potrebno istraživanje i procjena mjera i aktivnosti za suzbijanje koronavirusa (npr. socijalno udaljavanje, maske, higijena ruku i zabrana okupljanja) koje se koriste u školama kako bi se utvrdilo koje su strategije najučinkovitije . ” objašnjenje na str. 5.
  • Nedostatak bilo koje takve preporuke razumljiv je s obzirom na to da velika težina znanstvenih dokaza nepogrešivo pokazuje da je nošenje maski na licu dulje vrijeme štetno za zdravlje, sigurnost i emocionalnu dobrobit ljudi, posebno za malu djecu.

Izvor: https://www.meehanmd.com/blog/post/173679/an-evidence-based-scientific-analysis-of-why-masks-are-ineffective-unnecessary-and-harmful

Preveo: Dokumentarac

Napomena: Slobodni ste s ovim znanstvenim materijalom upoznati ravnatelje škola svoje djece, stručnjake za osobnu zaštitnu opremu u svojim tvrtkama, predstavnike mjesne, lokalne i područne samouprave, kao i predstavnike vlasti na državnoj razini, te sve odgovorne osobe u tvrtkama koje vam za rad uvjetuju nošenje maske na licu, kao i one koje vas zbog nenošenja maske na licu diskriminiraju i odbijaju vas uslužiti.

5 4 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of

0 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments