Zašto se objavljuju epidemije samo onih bolesti za koje već postoji cjepivo?

0
758

Odgovor na pitanje iz naslova daje nam dr. sc. Galina Petrovna Chervonskaya, jedna od vodećih medicinskih stručnjaka u izradi ruskog “Zakona o Imunoprofilaksi infektivnih bolesti” (1998.) koji je na snazi i danas.

Dr.sc. Galina Petrovna Chervonskaya, dr. med i biol. spec. infektologije i imunologije, s dugogodišnjim iskustvom, nezavisni stručnjak u području imunologije, znanstveni praktičar, autor preko 100 znanstvenih radova. Zalaže se za individualni pristup cijepljenju svakog određenog djeteta, za bolje praćenje kvalitete cjepiva te protiv jedinstvenog kalendara cijepljenja “koji je za sve isti”.

Glavni je autor dva otkrića (1984., 1986.) i autor četiri monografije:

  • Cijepljenje. Mitovi i stvarnost. Osnove imunologije, (Izdanje 2002., 2003., 2004.);
  • Kalendar cijepljenja – medicinska greška dvadesetog stoljeća. Osnove imunologije (Izdanje 2006., 2008., 2011.);
  • Obilje postcjepivnih komplikacija kao uzrok dječje invalidnosti (Izdanje 2007.);
  • Cijepljenje bez dijagnostike – profanacija u borbi sa zaraznim bolestima. Osnove imunologije (2011.);

Koautor je tri monografije: “Prevencija cjepivima i ljudska prava” (RNKB Ruska akademija nauka, 1994.); “Uvod u bioetiku” (1998.); “Bioetika: principi, pravila, problemi” (1998.).

U prošlosti je neposredno sudjelovala u proizvodnji prvih serija cjepiva protiv poliomijelitisa (dečje paralize) ruske proizvodnje, kada je skrenula pažnju znanstvene i medicinske javnosti na pitanja kontrole kvaliteta cjepiva i njihove sigurnosti. Sudjelovala je u stvaranju jedinstvenog biološkog modela “stanične kulture”, metode koja se neophodno primjenjuje prilikom provjere kvalitete proizvedenih cjepiva, njihove efikasnosti i sigurnosti.

Galina Chervonskaya je dala veliki doprinos u stvaranju suvremene ruske zakonodavne baze u području javnog zdravstva: od 1993.-1998. godine je sudjelovala u izradi zakona o javnom zdravstvu Ruske Federacije – “Osnovni zakon o zdravstvenoj zaštiti” (1993.), “Zakon o lijekovima” (1998.).

Najviše se posvetila radu na “Zakonu o Imunoprofilaksi infektivnih bolesti” (1998.) koji je na snazi i danas, zahvaljujući kojem roditelji imaju zakonsko pravo odbiti cjepivo te pravo na medicinsko ispitivanje prije preventivnog cjepljenja (Članak 5). Ovaj zakon zahtijeva od liječnika da daju potpune i objektivne informacije o neophodnosti za preventivno cijepljenje, da naročito upozore prije cijepljenja o mogućim nuspojavama cijepljenja i komplikacijama te informiraju roditelja o mogućnosti odbijanja cjepiva (Članak 5).
Članak 11. ovog zakona kaže da se djeca mogu cijepiti isključivo uz suglasnost roditelja.

Član je Ruskog nacionalnog odbora za bioetiku (RNKB) RAS. Posljednjih 15 godina bavi se predavanjem i obrazovnim aktivnostima, aktivno prenosi svoje znanje mladima, ne samo liječnicima i biolozima, već i svima onima koji žele dobiti općenite informacije o problemima cijepljenja kako bi donijeli informiranu i dobrovoljnu odluku o bilo kojem cjepivu kao preventivnoj medicinskoj intervenciji u individualnu i jedinstvenu prirodu svake osobe.[2]

Dio intervjua s njom:

Korisnost i štetnost cijepljenja predmet su rasprava na internetu i među liječnicima. Poznata infektologinja, doktorica medicinskih znanosti, kandidatkinja za doktora bioloških znanosti, neovisna stručnjakinja za imunologiju Galina Chervonskaya, jedna je od prvih znanstvenica na post-sovjetskom prostoru koja je govorila o štetnosti masovnog cijepljenja. Naoružani njenim stručnim radovima, roditelji danas traže legitimno priznanje prava na odbijanje cijepljenja svoje djece. U razgovoru sa “Realnoe Vremya” , Galina Chervonskaya govori o mitovima cijepljenja i komplikacijama koje su se razvile uslijed masovnog cijepljenja.

P: Gospođo Chernovskaya, je li istina da su predrevolucionarni liječnici i doktori prvih desetljeća sovjetskog režima bili vrlo oprezni u pogledu cijepljenja?

O: Da. Prije svega zato što su bili pravi liječnici. Cijeli život sam se bavila imunologijom. Nisam cijepljena, niti moji prijatelji nikad nisu bili cijepljeni. Stari liječnici, uključujući mog djeda, bili su vrlo oprezni u vezi s cijepljenjem. Iako je u to vrijeme postojalo samo jedno cjepivo – protiv velikih boginja (variola vera), čak se i u tom slučaju postupalo krajnje oprezno. Nadalje, objavljeni su znanstveni radovi u kojima se navodi da cijepljenje, tj. cijepljenje protiv velikih boginja, dovodi do smanjenja životnog vijeka. Stoga čak i prije nego što sam 1988. počela objavljivati u nacionalnim novinama i govoriti o tome što cjepiva zapravo jesu, već je bio objavljen takav znanstveni materijal. Znali su da je svako cjepivo djetetu strano, da postoji rizik, da čini djecu alergičnom, jer se sastoji od stranih proteina i pomoćnih kemikalija.[1]

Kratki video s njezinim objašnjenjem zašto se objavljuju epidemije samo onih bolesti za koje je izumljeno cjepivo sa srpskim podnapisima.

U izvorima možete pročitati cijeli intervju s Dr.sc. Galina Petrovna Chervonskaya [1]

Zapitate li se ikada kakav je pristup cijepljenju djece u vašim zemljama, a ako ste zbog toga zabrinuti, predlažemo da posjetite stranicu https://cijepljenje.info/.

Izvori:

[1]https://m.realnoevremya.com/articles/1260-the-dangers-of-vaccinations-and-complications-due-to-them

[2]https://www.peoples.ru/…/infectiologist/galina_chervonskaya/

0 0 votes
Article Rating
Subscribe
Notify of
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments