Danas je poznato da je rak nakon srčanog i moždanog udara najveći uzrok smrti ljudi, a od u prošlog se stoljeća do danas raširio poput epidemije. Svjetska zdravstvena organizacija priznaje da je rak drugi vodeći uzrok smrti na globalnoj razini, a odgovoran je za 9,6 milijuna smrtnih slučajeva u 2018. Globalno gledano, proizlazi da je oko 1 na 6 smrtnih slučajeva uzrokovao rak.
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/cancer
Tehnologija rekombinantne DNA predstavlja niz molekularno-genetičkih metoda uz pomoć kojih je moguće mijenjati nasljednu tvar stanice. Razdoblje rekombinantne DNA tehnologije započelo je otkrićem restrikcijskih enzima, 70.-tih godina prošlog stoljeća. 1978. godine dodijeljena je Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu W. Arberu, H. Smithu i D. Nathansu za njihov rad na otkriću restrikcijskih enzima (endonukleaza). Restrikcijske endonukleaze su enzimi koje bakterija koristi za razgradnju strane DNA (virusne). Enzim prepoznaje određenu nukleotidnu sekvencu (restrikcijsko mjesto) od 4 do 8 nukleotidnih parova te na tom mjestu (ili u neposrednoj blizini) “cijepa” dvolančanu DNA. Poznata su tri tipa restrikcijskih endonukleaza prema vrsti sekvence koju prepoznaju, prirodi cijepanja DNA i strukturi enzima.
Tehnologija rekombinantne DNA bazira se na ugradnji stranog gena od posebnog interesa u genom prokariotske ili eukariotske stanice. To se radi uz pomoć plazmida ili faga koje nazivamo vektorima.
Postupak se sastoji od izolacije strane DNA te izrezivanja željenog fragmenta (gena) pomoću restrikcijskih enzima, njihove ugradnje u vektorsku DNA uz pomoć enzima ligaze.
Vektor se ubacuje u stanicu domaćina gdje se umnožava stvarajući mnogobrojne kopije strane DNA. Geni strane DNA koji su ugrađeni u vektor mogu se prepisati i prevesti u željeni polipeptidni produkt.
Kao stanica domaćin najčešće se koristi bakterija E. coli u koju se unose vektori sa željenim genima čijom ekspresijom nastaju velike količine proteinskih produkata. Takve genetički promijenjene bakterije koriste se za proizvodnju antibiotika, cjepiva i drugih lijekova.
U životinja se kao vektori najčešće koriste tumorski DNA virusi poput SV40 virusa (simian vacuolating virus, prvi puta izoliran u majmuna) koji može transformirati normalne stanice miša, kunića i hrčka u tumorske stanice. Kao i lambda fag i SV40 virion može nositi dio strane DNA koja se ubacuje u životinjsku stanicu.
Strana DNA može se ubaciti u eukariotsku stanicu metodom sličnoj bakterijskoj transformaciji. Taj se postupak naziva transfekcija (vidi transformacija u eukariota – promjena normalne stanice u tumorsku).
Eukariotski organizmi s ugrađenim stranim genima su transgenični organizmi
http://io9.com/5482969/transgenic-mice-could-solve-the-obesity-epidemic
1988. patentiran je prvi transgenični miš koji je podložan nastanku tumora.
Američka agencija za kontrolu i prevenciju zaraznih bolesti 11. srpnja 2013. godine priznala je, a zatim povukla priznanje u kojem je javnost izvijestila da je u 98 milijuna Amerikanaca ubrizgano polio cjepivo koje sadrži virus raka. Zašto su te informacije povučene? Bez obzira što su povučene, njihova objava od 11. srpnja 2013. spremljena je ovdje: http://www.yaplakal.com/pics/pics_original/4/2/3/2090324.jpg
Premda je virus SV40 bio nedvojbeno prisutan u obaveznim polio cjepivima od 1960. do kraja 1978. godine, navodno se u novim cjepivima više ne nalazi, iako je ispitivanje iz 2005. godine dokazalo da se u stanicama majmuna koje se koriste u proizvodnji polio cjepiva, iako ne stoji u popisu sastava i načelno je zabranjen, virus SV40 još uvijek može naći.
https://cancerres.aacrjournals.org/content/65/22/10273
O tome kako je od polio cjepiva stradalo 40 tisuća djece, od kojih je 164 ostalo trajno paralizirano, a 10 ih je umrlo samo u SAD-u možete pročitati ovdje.
Novom vrstom cjepiva protiv COVIDA-19 mRNA ili DNK cjepivima planira se učiniti još jedan korak dalje prema modifikaciji prirodnog ljudskog genoma uz sintezu sa sintetskim genom genetskim inženjeringom na ljudskom biću, a ubrzana ispitivanja njihove sigurnosti, zbog navode hitnosti uslijed pandemije, preskočila su važna ispitivanja sigurnosti na životinjama te upravo prelaze u završnu fazu III ispitivanja.
Ispitivanja sigurnosti prelaze u završnu fazu III iako je više od 80% zdravih ljudi prosjeka 33 godine, na kojima se radilo ispitivanje, nakon primljene druge doze cjepiva imalo umjerene do teške posljedice na zdravlje, što je daleko više od broja ljudi koji se zaraze virusom SARS-CoV-2.
